10/6/2008 23:43 , Objavio .:Z:. Kategorija posta: Tamna faza


Pokušaj
Razumevanja tišine
Kao savršenog vida
Uzajamne komunikacije
Rezultirao je minusom na kvadrat

U ostalim stvarima
Manje - više, se slažamo

Naši dani
Tako dobro ispunjeni
Da bi čitav život
U par redova haiku poezije
Mogao da stane

Sasvim dovoljno
Za žive hodajuće zombije
Zar ne?

Ili, pak, ako grešim
Pokušaj da me ispraviš
Time
Što ćeš mi skrenuti pažnju
Da isključivo pišem
U prvom licu
Jednine


16/12/2007 21:16 , Objavio .:Z:. Kategorija posta: Tamna faza

Dona je sinoć ispustila svoju pseću dušu.
Pango, njen mužjak, ne pomera se već 24 sata od mesta gde smo je pokopali.
Cvili i zavija čitav dan,
ne obraćajuči pažnju na hladnoću i sneg koji ga okružuje,
dok leži na ledenoj humki.
Neverovatna je ta privrženost i ljubav koja pse vezuje,
definitivno nedostižna nama ljudima.

Nedostaje mu, znam.
Jbga....

Bili su inspiracija nekoliko mojih pesama, izdvojio bih...

Pas koji trči
i
Emotivno stanje jednog psa 

  u kojima sam pokušao da dočaram pogled neiskvarene ljudske duše
Smeštajući je u telo psa,
Životinje koja bi mogla da se nosi sa svim onim teretom, osobinama,
osećanjima i privrženosti na koje smo mi ljudi
po pravilu postali imuni.


Zbogom Dona ...

19/8/2007 20:29 , Objavio .:Z:. Kategorija posta: Tamna faza



Čitav jedan svet
Precizno oblikovan
Našim
I samo našim rečima
Nestaje u blagom procesu preobražaja

Procesi su neminovnost
Rekao sam ti jednom
Neminovnost
Da
Rekla si mi jednom

Koliko još procesa treba da se dogode
Da bi se duša dovoljno dobro ispolirala
Spremna
Za neka nova svitanja
U kojima nas nema ?





31/7/2007 15:08 , Objavio .:Z:. Kategorija posta: Tamna faza








27/6/2007 01:15 , Objavio .:Z:. Kategorija posta: Tamna faza



Poezija je javni šleper
Za transport naroda
Na uzvišenija mesta
Od onih na kojih ih
Točkovi mogu prevesti

Tako sam mislio
Tako sam mislio - dok sam mislio da umem da mislim

SADA ZNAM

Da ničeg mudrog u tome nema

Čak šta više

SIGURAN SAM

Da samo zamlate u trenucima dokolice
Emotivno nezrele osobe težeći ljubavnim idealima
Loode nabedjene da stihom mogu promeniti svet
Posežu za rečima u trenucima slabosti
Kada se duhom pomiriti ne mogu sa nepomirljivim


Uzalud šaramo papirnate listove
Uzalud krečimo ekrane monitora
Jebeni svet se i dalje okreće u istom smeru
Ne prezajući za vapaje
Nadahnuća i ushićenja pesnika

UZALUD ŠARAMO

Naše drage dame zadržaće pažnju nad rečima
Onoliko  - koliko im je potrebno
Da bi doživele mentalnu zadovoljštinu

A potom će navući periku
I zaboraviće na kosu
Koju smo joj stihovima mrsili

Uskraćujući sebe
Prepuštam - sve ono što nisam
Da bih bio - valjda - ono što jesam
Što treba - da jesam

Ili je apsolutno sve nevažno
Baš kao i ove uzaludne misli
Do nekog NOVOG trenutka
Kada reč zadobije oblik
Dovoljno čvrst
Da zubima se pregristi ne može





14/6/2007 02:53 , Objavio .:Z:. Kategorija posta: Tamna faza



Svaka misao usmerena u jednom pravcu je izgubljena misao, svaka misao usmerena napred, u budućnost, bližu ili dalju je uzaludna misao, misao koja gubi opravdanje i misao koja svojim ciljem i ishodom ne egzistira, ni sad niti ikad kasnije, jer takva, nedokaziva i neuhvatljiva, ona kao da i ne postoji.

Misao koja je nastala u trenu živi samo u njemu i gasi se samim svojim nastajanjem, početak njenog nastanka sustiže kraj i ona nestaje skoro kao da nije ni nastala.

Samo misao koja nije upućena napred ka civilizacijski naučno samodokazivom smeru ili usmerena ka ravni progresivnog duhovnog ustrojstva, samo misao izgubljena u dubokim hodnicima pamćenja, misao u lavirintu memorije, samo misao pod sobom je opravdana i opravdano je njeno postojanje u vremenu i prostoru, u srži pramaterije i sistemu pranastanka.

U svakom od Vas živi sećanje na zaborav Vaših potomaka, u svakom od Vas postoji strah od promene i težnja za preobraženjem, svako od Vas poseduje ožiljke iz nepreživljenih pobuna i revolucija, u svakom od Vas je sukobljen bivši ritualni trans sa sadašnjim nabeđenim ateizmom, nasleđenim od Vaših predaka, verskih i religijskih fanatika, strah i bezumlje koje Vas navodi na sva Vaša bekstva, letove u mestu, padove u površinu i pravdanje apstrakcijom, u svakog od Vas se uvukla paranoja onih koji su daleko pre Vas, kojih se Vi ne sećate i ne znate za njihovo postojanje u svetu i beskraju iza Vas, u prostoru i vremenu ispod, nasleđena paranoja koju skrivate sopstvenom narcidoidnošću i egoizmom predaka. Žrtvovani ste svim zavetima, obećanjima  i molitvama, prisiljeni naredbama i komandama, podređeni prošlosti i poklonjeni istoriji, kojom niste upoznati, ostavljeni bez nade i snage da se oduprete zapovestima iz Vaše podsvesti koju nikad niste smatrali svojom i zarobljeni neuništivom genetskom strukturom kojoj ste nastali i sve vreme joj služite.

Vi, Vaši bivši i Vaši nedokazivo budući, jer samo je gen to što osporava i vređa svaku misao, jer će samo geni nadživeti i nadpostojati sve misli, geni, Vaši neumoljivi tamničari, geni, čarobnjaci koji Vas čine večitim i beskonačnim, jedini žive i jedini postoje kao jedinice ili jedinke neshvatljive Vašem nepostojećem razumu, i sve ostalo, pa i Vi sami, je privid, genima večnotrajući, ali samo privid. Vi ste to da niste!

* * *

Predah... srk... srk.. kafa...
iz zvučnika Koja poručuje
"Čovek koji ne nosi sat, dobro zna da poštuje vreme! "

* * *

"Ona" mi poklanja misli,
o tome kako ljudi vole da sude o drugima
na osnovu predrasuda,
na osnovu proizvoljnih zaključaka,
iz dosade,
u dokolici,
veličajući svoju pronicljivost,
diveći se svojoj mudrosti,
"namazanosti"
kojoj se ona gnušala

još od kada je uočila
kod lisice u vrtiću

***

Nemam više cigareta...

Turn off

20/5/2007 02:33 , Objavio .:Z:. Kategorija posta: Tamna faza

Juče sam jurio bosonoge muve po sobi
Koje su me neumorno smarale svojim kikotom
Nakupio sam ih se za punu teglu
I poslao ih prijatelju Petru
Poželevši mu dobar ulov ribe

Zaspao sam misleći na subotnje jutro
Kako bi bilo idealno za izležavanje na trbuhu
Do kasnih prepodnevnih sati
Nisam mogao
Točkovi su me poneli u neki drugi grad

Trg "Crveni Pevac"
Sumoran
Vlažan
Zapitkivao sam nepoznata lica prolaznika
- "Izvinite - da li sam na pravoj adresi?"
- "Sve adrese su krive, sve adrese su krive!!!"
Dobacivala mi je šestomesečna beba iz šarenih kolica
Dok se nasmejana mama trudila da mi objasni pravac kretanja
- "Sve adrese su krive, o kako ne razumeš!?"

Veliki ljudi ne razumeju ono što deca očima znaju

Veče...
zapisujem ...

"Pojedi dan koji ti protekne u maglovljenju
Napuni stomak oglođanim satima"


Pokušavam da zaspim misleći na nedeljno Jutro
Kako bi bilo idealno za izležavanje na trbuhu
Do kasnih prepodnevnih sati
Šestomesečna beba iz šarenih kolica mi se cereka
Dobacuje
- "Čiko - zašto si zaboravio priču o ovci, ruži, staklenom zvonu, zmiji..."

Navlačim kućne papuče
Hodam
Preturam po dečijoj sobi
Pronalazim
Čitam



"Kad mi je bilo šest godina, video sam jednom prilikom veličanstvenu sliku
u nekoj knjizi o prašumi koja se zvala "Istinite priče".
Slika je predstavljala zmijskog cara kako guta neku zver..."

Blagi osmeh na usnama
Idealna bensendinska zamena
 Tonem
Lagano
U san ...


13/5/2007 20:51 , Objavio .:Z:. Kategorija posta: Tamna faza



* * *
Пауками мысли ползут у меня внутри.
Через кожу наружу лезут,
выгрызая мои мозги...


* * *
Postoje ljubavi zbog kojih vredi izgarati i umirati
Postoji istina, ponos i pravda zbog koje ako zatreba vredi krvariti
Postoji biološka smrt koja je neminovnost
Postoji i smrt (figurativna)
Koju sami izazovemo
Kukavičlukom
Licemerjem
Nepoštenjem
Pohlepom
Lažima
Proporcionalno srazmerna samoubistvu

Tim dušama Bog ne okreće glavu
Ne drže se opela
Ni plač se ne čuje
Jer nema te doline suza vredne spomena njihovih imena
Niti je žalost za njima žalost
Već se podsmehom
I izrazom gadjenja na licu
Ispraćaju na mesta
Tamo gde ni najlućem neprijatelju ne treba poželeti
To je ono mesto
Poluprostor
Ni na nebu ni na zemlji
To je ono što se zove biti živ
A mrtav
Hodajući leš
Zombi
Koji će te u prolazu dotaći a ti ga nećeš osetiti
Jer je materija usisala samu sebe iznutra
Poput kancera pojela sve što se pojesti dalo
A duša na nos iz tela izaći ne može
Jer ga je davno napustila
Odrekla
Teško je to
Teško

Ako treba zbog ljubavi da izgaram
Neka izgorim do poslednje čestice
Koja se imenom mojim zove
Ako se za ponos
Istinu i pravdu treba boriti
Da iskrvarim i do zadnje kapi krvi
Ja ću s punim srcem uprti
Pogled ka nebu
I moliću se očima
Kada glasa mi ponestane
Pogledom
Koji će reći
Hvala ti Oče
Što si me udostojio
Da s ponosom izgovaram ime tvoje

11/5/2007 02:23 , Objavio .:Z:. Kategorija posta: Tamna faza




Uz prvu jutarnju kafu
Baci pogled ka ogledalu
Šta primećuješ
NAŠA LICA U STARIM
OGLEDALIMA
ne izgledaju
mlađa
JER
snaga nam
leži
u dubini naših
bora

27/4/2007 19:43 , Objavio .:Z:. Kategorija posta: Tamna faza



Ostavljam ti
Sanjiva jutra
I hroničnu glavobolju
Depresivne dane
I dugove za struju
Patetične večeri
I špansku sapunicu
Noć je moja
Samo moja

..:: mantra za notjas ::..