16.4.2008
Fraktali

Fraktali

moj otac ponekad
sjedi na mom ramenu
šapće mi
fraktali
sjećanja na njega
ponekad
žare i peku kao žeravica
drugi put žuljaju
kao kamen u cipeli
ali nikad
baš nikad
nisu
komadići
leda

objavio Wall u 20:33 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (2)
Komentara:
lepo sećanje na oca.
sigurno je bio ponosan na tebe.
Poslao kojak u 17:36, 23.4.2008 | Link | |
često jeste.meni je i sad žao, što ja često nisam na njega bio.
Poslao Wall u 20:26, 23.4.2008 | Link | |


Ostavi komentar