vrli novi svijet

13/7/2006

VIJESTI IZ ZEMLJE I SVIJETA

Eto mene ponovo. Javljam se iz središta događanja i mogu reći kako se dogodilo gotovo sve, no kraj se ipak ne nazire, osim toga htio bi još reći kako unatoč nastojanjima pojedinaca masa i dalje bezglavo talasa. Na sjeveru je ponovo došlo do sukoba i bombaških napada, a dio je to novog plana destabilizacije s ciljem konačnog rušnjea sustava. Za zaključiti je u konačnici kako bi se moglo još tijekom ovog tjedna završiti s prvom fazom plana, iako po nekima slijedi prekoračenje roka. Za desetak tisuća putnika koji putuju prema moru sa zapada, u smjeru juga jednom tunelskom cijevi spremljeno je nekoliko odmorišta koja nude osvježenje. Odroni nisu viđeni unatoč jakim kišama koje su sada prošle i neće ih biti možda i do kraja tjedna.Nitko nije siguran je li zaista nogomet prešao u sferu politike, iako je odgovorni čelnik u javnosti izašao s novom platformom, za koju su već istog dana u nekim zemljama ustvrdili kako je zapravo prepravljen statut od lani.

Zabranjuje se vozilima bez mačjih očiju voziti kroz dio neostvjetljenih zemalja radi ugrožavanja sigurnosti u prometu. Direktor tvrtke koja vodi brigu o uređenju i prosvjetljavanju kaže kako je izostanak stimulacija destimulirao postavljače mačjih očiju i želi očitovanje vlade. No u Vladi kažu kako s obzirom na vrućine nemogu donijeti odluke do sjednice koja će se održati nekad, a prema našim predviđanjima to neće biti prije rujna.

I za kraj upozorenje kupačima koji se ne drže upozorenja kako su plikovi a što jest preduvijet tza ozbiljne bolesti primjećeni kod dvadeset Čeha i 13 Mađara na Starigradskoj rivijeri.

Do slušanja

4/7/2006

DOĐOH, PROĐOH,POGLEDAH I UZDAHNUH!

Sanjao sam noćas da sam Hitler, za tebe draga da osvojio sam cijeli svijet. Tako počinju stihovi jednog hita lokalne Kutinske grupe PANJ. Odlično, dapače sjajno, koja poredba, maštovito, dakle odraz svekolike situacije u glavama praznoglavaca. Punoglavci ne postoje na ovom svijetu, tek su blijedo sjećanje u ram memoriji Praznoglavaca. Na tratinama igraju se SS trupe budućnosti, vježbaju glupost i koračaju svi ko' jedan...eh što je pojedinac bijedan. Tako lako je biti glup, isprazan kotačić u stroju novog vremena. Vrli novi svijet, ma o čemu ja to blebećem, pa ionako nikoga više nije briga ni za što. Zašto bi i bilo uopće, ovaj text bi lako mogao preći u haiku...sunce sija, male gaće, a još manje plaće, poljubi me drugarice, natoči travarice opla' opla...ionako smo sa sličnom pjesmom doživjeli debakl na Eurosongu koji ionako nitko normalan ne gleda. Rasteže se dan poput meda...u piće toplo dodaj leda...

Ispali smo s SP-a u nogometu od Australije, Australija je ispala od sudca, a ovih dana zamijećeno je kako ljudi boluju od privremenog sljepila i alergija, naknadno je utvrđeno kako su stradali prije toga pljevili, ili bili u blizini paradajza! Odlično, paradajz ubojica napada Hrvatsku!

Imamo nove neprijatelje! Biljke, oduvijek sam naslućivao da nas to zelenje nevoli, moramo djelovati odlučno i iskorijeniti ga odmah!

Smrt paradajzu!Mobilizirat ćemo sve snage i satrt neprijatelja do korijena, nakon toga ga još i spalit napalmom! Da vidimo tko će se s nama zajebavat? Sumnjam da je i ostalo bilje zapravo u nekoj vrsti urote protiv nas! Oh, maine Goth! Das is Krieg!

No budući da sam na drugom katu zgrade, opasni paradajz još nije stigao do mene, no u dvorištima naših seljaka vodi se bespoštedna bitka na život i smrt! Nekoliko polusljepih žrtava paradajza vido sam kako tumaraju po gradu s tamponima na očima, no udarac je uzvračen, stradalo je nekoliko bataljuna paradajza tek tako.

Idem sad, moram se pripremiti za odlučujuću bitku, već sam sklopio savez s Paprikom!

19/6/2006

NOGOMET!!!!!!

Ludilo svjetskog prvenstva u nogometu obuhvatilo je i imene, doduše nije ni čudo jer bez pretjerivanja živim u zemlji koja ima možda i najbolje navijače nacionalnog tima na cijeloj planeti! U kafićima je ista atmosfera kao na njemačkim stadionima ovih dana. No sav talent snagu i moć HR nogometa lako može uništiti jedan moron, debil i nakaza poput naše sramote, našeg izbornika, megasuperextradebila Cice Kranjčara, koji umjesto da vodi odličnu repku u boj za rezultat koji zaslužujemo eksperimentira s milijunima naših navijača kako bi prodao što bolje svog nejakog sinčića Niku! Suludo! Na forumima vidim kako navijači i ljudi diljem Srbije izražavaju respekt za našu igru protiv Brazila i hvale naše navijače, svaka čast, no eto samo informacije radi imamo i mi svoje breme, našeg kretena i Slobu, Cicu Kranjčara, morona koji skida slušalice na pressici, a ne zna ni riječ engleskog jezika koji govore čak i djeca u selima po Hrvatskoj, onda naravno ništa ne kuži pa izgleda kao da se upravo spustio sa Venere!

Morao sam malo se izjadat jer znam da smo Japose mogli uništit gore neko A-bomba, a postigli smo jedno veliko NIŠTA, zahvaljujući jednom čovjeku, koji bi trebao postići upravo suprotno.

I znam da ću opet zajedno sa ekipom 22-og obučen u navijačke artikle navijati u svom omiljenom kafiću i da ću izgubiti nekoliko tisuća sivih moždanih stanica zbog naše reprezentacije...a ti Cico ma gdje da si, bolje da te nema ukoliko nam priuštiš reprizu Japana, sunce ti tvoje žarko, trebalo bi Ćiru pustit na tebe splahuteru nijedan što nam zastavu sramotiš!

Uh, nemojte zamjerit, prvenstvo je , jebiga!

7/6/2006

SUNCA...SUNCA, OOOO SUNCA DAJTE!

Kvaran dan, ko' kvaran zub...nije da sam čangrizav, no ljeto gdje je? OOO, gdje ode toplina, sunce vruče i prašina?

Što zakiši, što deprimira ova silna vodurina, čini se kao da kani sprati sva sranja s kože svijeta...no uzalud. Uzalud taj čin, sva volja i htjenje.

Terase kafića zatvorila je ljetna zima...sjebala se klima, nije da se žalim, ali dođe mi da odem, a kamo ne znam.

O do Kube možda? Da...da...da, dakako!

Na tople otoke pacifika, u žar vječnog ljeta, tamo da grijem kosti i uživam u pogledu mulatkinje, dok mi dodaje čašu koktela.

Ali, o sudbo kleta i prokleta, na Europski sam osuđen glib, na sjevernjački ledeni vjetar i kišu hladnu...moju malenkost pritislu nebom, sunca gladnu...jao...jao...jooooj.

Sunca mi dajte o svi sveci, Bože, Jahve, Manituu, dajte da mi malo zacrveni se nos i oljušti koža s leđa, malčice, maloo, da toplo bude...jer centralno grijanje u ovom mjesecu zaista nema smisla.

31/5/2006

PODLIPAŠI, PIVO I UMJETNOST

Živ sam, eto me opet,. Nije me bilo iz razloga velike zauzetosti, odnosno kreativnog napadaja zbog nadolazećeg ljeta!

Naime moj prvi dugokilometražni dokumentarno-glazbeni film "Snovi bez Pokrića" što govori o akterima 25 godina duge rock scene u malom Hrvatskom gradu odlebdio je na međunarodni film festival u Ivanić-Gradu, pa hitam tamo da uživam, ne u svom filmu već u koncertima Urbana, Gustafa i Overflowa, te pivu, te mogućim poznanstvima s naočitim djevojkama. A krenuo sam i u izradu antieuropskog, antiglobalističkog dokumentarca "Lipa" o gomili nevjerojatnih prikaza koje se se već desetljećeima sastaju ispod lipe pred seoskim dućanom i žive život kakav zapravo već duže vrijeme ne postoji...eh da.

U tom sjetnom filmu šaropisni "podlipaši" svih uzrasta i nekoliko nacija (Hrvati, Srbi i Njemac koji je tamo pobjegao uživati u pivi, vožnji traktora i suncu), govore o o tome zbog čega je tako kako je i i tome kako gledaju na svijet i zbivanja u njemu. Vjerujte njihovi su zaključci u najmanju ruku vrlo pronicljivi. Na snimanju filma morao sam se žrtvovati za opće dobro pa sam se već dva puta podnapio pive zajedno s akterima "Lipe"...morao sam nakon toga prirediti roštilj i zagalamiti u šumi do kasnih večernjih sati.

I eto tako...ode svibanj (maj) u viječnost ili ambis zaborava , a Lipanj dolazi..baš prigodno s obzirom na naziv filma.

I putujem ja uokolo tako , vrludavo, ali sigruno s nekim ciljem jer ništa nije slučajno, tvrde neki od Podlipaša...

Gdje budem stigao ni sam Vrag nezna, kad stignem, ja se javim!

31/5/2006

FIRST CONTACT

Jedne noći, oko ponoći vrludajući pod jakim utjecajem Tuduma, imao sam strašnu Halunaciju, moj insekt koji me nikada ne vara ovaj je puta zatajio..Ispred mene je na pola puta do kuće, uz rub ceste mirno stajao...CMAFTEŠ! Lokalna legenda, domaća inačica Saskvoča, Yetija, Velikog snježnog čovjeka, velika enigma i misterija, za koju su mnogi vjerovali da postoji, ali nitko ga nikada nije vido golim očima, čak ni očalama s velikom dijoptrijom!

Stoji on tako (Cmafteš) visok sigurno dva metra, uvučen u sjenu i gleda me i vrag zna što si misli, a ja zanijemio i gledam njega sve nevjerujući da sam baš ja taj sretnik...hm...ili nesretnik koji je ostvario toliko priželjkivani FIRST CONTACT.

Nakon minutu -dvije dok mi se povratio moj cool motherfuckercrazybadlookaraund, rekoh:

Haj!

CMAFTEŠ mi se unese u lice i osjetih zadah pohanih patliđana (po legendi njegove omiljene hrane) i reče: MRGMRLJSKOŠBAH!

O, da , kako da ne - odvratih samouvjereno.

-Bazgovšfurtsmakdabrlj- reče CAMFTEŠ, ispruži mi ruku i mi se službeno uspoznasmo...

Ovo je prvi puta da u javnost iznosim detalje o ovom nevjerojatnom susretu!

I ništa više neču reči, pa se grizite što je dalje bilo!

Zdravo

13/5/2006

JA ODOH!

Noćas ja ću otići daleko, daleko...jako daleko, u tri p.m. daleko, prijeći ću granicu stvarnosti i zidine realnosti, pregazit ću rijeku straha i otiči još dalje u samo srce mraka,

eh da, odlazim s kariranim zavežljajem na ramenu, bez pjesme na usnama,

bez obzira, bezglavo , a opet odlučno,

nezaustavljivo rekao bih, nesmotreno možda u tvom pogledu,

ali ma koliko mahala palicom STOP, ja ode', ode ja',

ode' i gotovo!

12/5/2006

SUPERNOVA PANZEMALJSKIGRGOLJBLASTER

Osvanuo je dan, svadljiv i kasnije se pretvorio u sunčan dan, razuzdan, nakon plačljivih okišnjenih dana blata .

I grupica šaropisnih ljudi uputila se na brdo neko, van nekog grada izgraditi objekt drveni čija se svrha i namjena nazire tek u primisli...onako. Ti su ljudi ničim izazvani počeli graditi, dok su drugi počeli saditi, a puž je pužio baleći travke, mravi su mravili i preko puta je vinograd ugurao sebe između narogušene šume. U tom je vinogradu boravio neki Grmeč od čovjeka koji je želio za sebe proizvesti 1500 litara vina u klasi boji otrov, ne bi li se prosvijetlio...i osvjetlio put kad tetura kroz šume i prečice znane, glumeći partizane..kući...svojoj..jedinoj..bez drage.

Ima li ičega lošega u zloći pauka večeras dok sova buljooka bulji s grane i promatra svijet gulaša što krčka iznad vatre u kotliću?

Nema: Dakle dragi moj Ensteine, zajebo si sebe praveći zakone fizike, jer evo letim šišmiševim krilima, izvrnut naopačke i pijem Coctu, a ti i tvoje carstvo jedino što vrijedi iznjedrilo je onu staru "sve je relativno"...o pa da!

I vrag ga zemi, zaželio sam se žemlje s putrom, ali tamo usred šume ničega takovog nije bilo, pa smo izgradili krušnu peć.

I tako, nitko nije vidio kako avioni lete iznad naših glava, ne sluteći da su dolje čovjeci neki i da ih gledaju, svojim moćnim pogledima i šalju zrake kriptonita da ubiju pilota, nehrua i druga Tita...

O, bilo bi vrijeme poći sada...sazorila je salata i procvjetao mak, bit čaja i kolača...bit će slasnih zalogaja, ohaj, hoa-hej!

5/5/2006

CRVENKAPA, VUK I BAKA, BLOOD FUCKING STORY

Išla crvenkapica šumom, iskoči zeko ispred nje..Ona, ni pet, ni šest nego svojim oštrim lovačkim nožem ..cvak, prereže zeki vrat! Malo kasnije oblizala je prste pojevši posljednji komad zečjeg pečenja i pripalila džoks..gandju, bah..

Uto začuje šum, ispred nje Medo!

Bok-Crvenkapo, što radiš u šumi sama?

Crvenkapa, onako napušena izvadi sačmaru ispod pelerine i pripuca medi u lice, uzviknuvši.

-Jebem takve kao ti!-

Medo je bio mrtav , a da nije znao što ga je to spopalo!

Crvenkapa ustade , odbaci opušak džointa i nastavi šumom.

Uto , eto i Vuka osobno. Čim je vuk vidio kako je to crvenkapa ispred njega dade se u bijeg, no crvenkapa ga šćepa za rep i rukom mu slomi vrat!

Šutne mrtvo tijelo vuka dva tri puta nogom i nastvai dalje do bakine kućice.

Zakuca na vrata..Nitko ne odgovara.

Otvori vrata i ulazi, kad ono, baka u pozi 669 s lugarom!

Bako-vrisnu Crvenkapa-on je moj jebač!

Izvadi iz džepa ručnu bombu tzv. kinder jaje i ubaci ju na krevet.

Eksplozija je razijela baku, jebača-lugara i kućicu.

Crvenkapica je ponovo bila sama u šumi!

Jebeš ljubav-reče- nikakve sreće od toga!

I ode dalje...

3/5/2006

GRAH S KOBASICOM, NANO TEHNOLOGIJA I INTERNET

Ovih dana kiša je upropastila baš sve što se moglo upropastiti pa je tradicionalna proslava prvog travnja-maja, bila u najmanju ruku bijedna! No trubači su u pokrivenom vozilu protutnjali rano izjutra gradom budeći mamurne građane...uglavnom ih nisu uspjeli probuditi. Kiša je cijeli dan lijevala kao iz kante i naravno temperature su pale, pa sam osobno, lično i personalno morao uključiti grijanje u stanu i to za 1. maj! To je dakako bilo užasno! No ipak, ne bi li pridonio tradiciji skuhao sam grah doma i u njega stvaio kobasice!

Ovaj praznik,zapravo postaje odraz ukupne svjetske tragedije nastle divljanjem globalizma, za koji nitko nije siguran u komu smjeru se kreće. Čini mi se kako se kreće u svim smjerovima, samo ne onom pravom!

No vrlo je važno da je Hrvatska dostigla Sloveniju u informatizaciji i i digitalno se udaljila pola svjetlosne godine od Bosne...i ostalih, i Sudana!

Zapravo, ja živim u gradu u kojemu postoji i elektronička industrija koja posjeduje i nano-tehnologiju. To je tako sitna tehnologija da radnici koji s njome rade koriste sitnozor (mikroskop). To je super! Ali nitko ne zna zašto, no dobro zvuči!

Dakle čitav taj praznični vikend bio je obasut kišom i dosadom,  pa je propao. Sva sreća što postoje stotine DVD-a na mojim policama pa sam neke od njih pogledao.

I tako je jednog dana u zemlji što se udaljava od brdovitog Balkana, proslavljen praznik rada, neradno i u ljenčarenju kako to i dolikuje!

DODATAK-GRAH/PASULJ/FAŽOL S KOBAJAMA

sastojci:

500g konzerviranog graha prebranca

2 žlice slatke mljevene paprike

biber

crveni luk

3 kobasice, ljute i dimljene po mogućnosti

malo paradajz kaše

1-ultraodvratnoljuti feferon

malo sjeckane svježe paprike

peršun, češnjak u prahu, čili-mili vanili!

WARNING!

Za dobar tek, možete dodati i dimljeni Špek!

28/4/2006

VESELI LJUDI

Početi dan s kavom, cigaretom? Koliko dugo tako možeš započinjati dana? Koliko godina? Pojma nemam zašto sam se baš danas zapitao o tome....dok sam se mamuran budio i tražio kafetin po stanu...i malo mineralne vode. I mislim, pa kakav čovjek treba biti da se s 33 godine obloče u četvrtka navečer, ničim izazvan s par ljudi? Zapravo, normalan...što ne? Dogodilo se spontano..

Došle cure na večeru, skuhao ja punjene lignje i divlju rižu i tako to...Part 2: nakon večere popismo dvije butelje makedonske T'ge za Jug, pa smo se raspričali ne primjetivši kako je glazba počela biti na listi veselija...i glasnija.

Part 3, započele su i veselije teme, pa kvrckanja, puckanja...pa sam onda nekako pronašao još vina, preostalog od neke od pijanki...

Part 4, već dobrano opijeni uz sve žešću glazbu u stan ulaze još dvije spodobe koje su inače utekle od svojih žena...

Nastavljamo piti i galamiti...

Part 5, skoro da je već i pipkanje započelo, te se jadikuje o bivšim vezama, te se zadirkuje, te se otvaraju kutije izopačenih malenih tajni...

Part 6; e sada već u magnovenju između stvarnosti i jave popismo iza frižidera pronađene ostatke jegermaistera...

Bla, zblog, zblom...

Budim se, na ruci išarana "tetovaža" alkoholnim flomasterom, boli me dlan od nečjeg ugriza!

Idem na posao, jer imam privatnu firmu...boli me i glava, vrti mi se i spava...oči krvave!

prolazi kamion iz njega viri izgužvano lice još jednog privatnika, onog što je galamio kod mene sinoć kada je pobjegao od žene!

Eh kakav radostan dan na jugu Europe, eh život kao san...pa kako bude, to razlikuje od hladnokrvnih zapadnjaka...nas , vesele ljude!

27/4/2006

LJUDI S TRAKE

Iste uske traperice, kava na terasama kafića u strogom centru, nizovi neonskih reklama...Ova zemlja sliči šarenoj reklami sve više i gubi stvarni smisao. Navečer, vikendom djevojke prilaze i nude se za nekoliko red-bull vodki..odbijam...Ne osječam ništa, čak ni potrebu, izgubljen pripadnik propalog rock plemena, u vakuumu između onda i sada, zagubljen u vremenu..bježim izvan grada do livada i proplanaka..ostataka one prave Hrvatske, zemlje kakva je trebala biti i bez imena, bez geografskog, političkog ili bilo kakvog drugog opredjeljenja..zemlja.

I nakon dva dana opet u žižu plastike, pleksiglasa, širokim sivim rijekama novih autocesta, među modernijim i ljepšim u Europi, kojoj hrlimo bezglavo, dok srce vuče u suprotnom smjeru, želi da ostanemo ovdje gdje jesmo u hladovini, palmi, gustih šuma, kupinova grmlja i opijeni pjesmom cvrčaka. Imamo nove autoceste, velike trgovačke lance, polako napredujemo i sami sebe sakatimo ulazeći u bezbrojne kredite, potrošačke kartice zamjenile su šuškave novčanice...bolji nismo, ali smo šareniji, imamo mnogo novih automobila, prekrasnih vila, imamo jahte, brodove, dolaze nam bogati stranci...sve izgleda svjetlije, no u duši vlada sve veći mrak...

I dok pješaćim obnovljenim ulicama, među našminkanim curicama...osječam polako strah od bezbojne mase ljudi sa trake...

Penjemo se ususret zapadnom horizontu, sve sličniji onima tamo..svatko sebi plaća piće...kada te udare uzimaš odvjetnika, informatički smo najjači u regiji...ali zaboravljamo da na zapadnom horizotu sunce zalazi, dan umire...i rađa se..NOĆ!

27/4/2006

TEK TAKO, JEDNOG JUTRA

tek tako, jednog jutra, usred tame vlastite galame ...u glavi, shvatio sam kako nečega nema!

Nema čarolije koja čovjeka čini čovjekom, niti spoznaje o onome što nas iza zida čeka.

Pištolj u džep, pa na ulicu...nije teško biti i postati meta, nekome tko tek onako, ovlaš gradom prošeta.

Nema prijatelja, prijatelju, niti samislosti, nema ničega do samoće i ona je uz tišinu vrlo dobra prijateljica...

Stoga nije čudno što smo tako hladni...odrešiti, nemilosrdni prema jadu i bijedi..jer kada smo ovdje među Vas sišli, bile su mnogo vedrije naše misli!

12/4/2006

VRLI NOVI SVIJET

Mnogi su sanjali, mnogi su čekali...vrli novi svijet.

Milijuni su umrli čekajući, a živi su dočekali...vrli novi svijet.

I ništa nije bolje no što je odvajkada bilo...

I sunce jače ne sja,

Ljudi su isti, možda i gori...

čini se tek, Svijet je mnogo manji...

Vrli novi svijet,

Tuđ, pomalo oljušten...

Bez čarolije...

Surov,

Neprijatan ponekad?

Vrli novi svijet