Prva pesmica
15.5.2008
Evo reših i ja da se oprobam u pisanju pesama,pa vas molim da to uzmete u obzir kada komentarišete .Nemojte biti surovi , prva
pesmica ili šta je već  ?



Svetlo plavi link, eto šta sam

još jedan u moru istih

bez glasa, bez dodira

sa slikom ko zna čijom.

 

Svetlo plavi link,eto šta sam

maleni  kružić na tvom monitoru

koji pokazuje da sam tu

samo to i ništa više.

 

Svetlo plavi link,eto šta sam

još jedno ime na dugoj  listi

tvojih prijatelja

samo to i ništa više.

 

Ali i sama znaš šta ti je za činiti

kad te tuga shrva,kad ti suza krene

ili kad bi nasmejati se htela

potreban je jedan klik

na isti onaj svetlo plavi link

i eto mene.

Objavio vaske u 19:17 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (19) | ZAMASTILJAVI OVDE
Poklon
5.4.2008

Kad mi se žena porodila sa prvim detetom bio sam baš zbunjen.Rođaci ,poznanici ,prijatelji  pa i mušterije,svi su mi čestitali ja čašćavao a da nisam ni znao šta ja to slavim.Ne mogu da kažem da nisam bio srećan ali ne mogu ni reći da nisam bio zbunjen.Možda zbog mešavine ova dva osećanja ni piće nije imalo nikakav efekat na mene.Okrenem se oko sebe svi veseli ma šta veseli pijani bre,kum pocepan sav, odeća visi sa njega ko da ga trljao neko super seckom.Mada  pogledavši sebe nisam ni ja mnogo odudarao od njega.Muzika trešti a ja je čujem negde izdaleka, a u ušima mi odzvanja  ejjj pa ti si
sad otac.Ma dobro lepo je to teorijski i ja znam šta to znači ali praktično bre …kako…?I šta sad ja treba da radim ,mislim u sebi.Pošto se porodila  oko jedan sat pili smo celo popodne.Nekako se preko nekih poznanika  uvučem u porodilište i samo kroz odškrinuta vrata video ženu i ćerkicu.Čuj mene ćerkicu  video sam nekakav zamotuljak .Mislio sam da neću spavati te noći ali od prevelikog uzbuđenja spavao sam kao klada.Krenemo da izvedemo bebče i ženu ,cveće ,bombonjera ,piće proveravam sve je tu.Otvaraju se vrata porodilišta i medicinska sestra mi pruža onaj isti zamotuljak što sam video u ženinim rukama.Tog trenutak sam zapazio da zamotuljak ima mali nos ,oči, usta. Da usta, kojima je coktalo kao da želi da sisa.A i želelo je.Da li zbog beline pelena kojima je bila  povijena   na tek imao sam utisak kao da svetli to malo lice koje sam prvi put ugledao.I tako i  dobi ime Svetlana.Stojeći u hodniku tog julskog  prepodneva postadoh otac . Uvek ću se sećati  kako je odjekivalo coktanje gladne bebice praznim hodnikom.I danas posle jedanaest godina lice moje ćerke mi se ponekad učini da svetli .Pošto je opšte poznato da  je piščevoj mašti dozvoljeno sve a kako sam ja trenutno pisac …..Ćerkica je prohodala malo posle prvog rođendana.A nekih pet meseci nakon njenog rođendana ja i supruga smo stajali na hodniku  ginekološko akušerskog odelenja.Novembarsko veče  mislim da je bilo oko devet.Uvedoše je a meni rekoše da sačekam da ponesem njenu odeću  kući.Ne prođe mnogo vremena a ona se pojavi na vratima u spavaćici a u ruci je držala kesu sa stvarima.Poljubismo se i ja odoh kući .Samo smo se pogledali kao da bi rekli nešto jedno drugome  ali na tome i osta.Kako ponekad  kazaljke umeju da se jedva vuku i zastajkuju kod svakog broja ,imam utisak da kad god bih pogledao na sat  raspored kazaljki je bio isti.Kad se rađalo prvo mi dete beah zbunjen a sada sam  ni manje ni više uplašen.I neznam šta bih sve dao za onu divnu zbunjenost.Jer  ovaj strah ubija.Zvonjava telefona me je zatekla  na podu pored ćerkinog krevetića gde sam sedeo.Napokon!Podigoh nekako slušalicu koja mi se učinila nenormalno teška u tom trenutku.Otvaram usta mada glas ne izlazi ali nekako rekoh “DA”.”Epa srećo srećan ti rođen dan  “glas moje žene sa druge strane žice .Uopšte se ne mogu pohvaliti rečitošću u tim trenutcima. Da li čeka da padnem pored telefona ili će napokon da mi kaže o čemu se radi .”Srećan ti rođen dan dobio si sina,vidimo se pazi na malu.”tut, tut  prekide vezu .Prvo odoh do bifea natičim jednu rakiju prekrstih se  podigo čašu “Epa neka je sa srećom.”I tako ja za rođen dan dobijem sina .Retko ko može da se pohvali da je za rođen dan dobio dete.Prihvatim se telefona obavestim sve pa kako i dolikuje lepo proslavimo  ali ovoga puta bez zbunjenosti.A kako sam se veselio uz trubače i kako sam iste vozio ispred bolnice da sviraju to ću vam opisati drugi put…..

Objavio vaske u 01:04 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (45) | ZAMASTILJAVI OVDE
Nadstrešnica
2.4.2008

U nedostatku pametnih tema za pisanje svi se vraćamo  opisivanju nama voljenih osoba.
Pa da i ja zamastiljavim koju reč na tu temu.

 
-Dobro jutro "nejaki junače" (kako je deda imao običaj da me zove)
Bila je zima napolju je sve bilo posuto snegom ,sve čisto ,belo.” Belo da ne poveruješ”(za ovu reklamu se nadam nekoj kinti ha,ha,ha,) Dolazio je svakoga jutra da obiđe mene i sestru dok su nam roditelji bili na poslu.Uvek nasmejan a nije uvek ni morao da razvuče usta u osmeh, dovoljno je bilo pogledati ga u oči i shvatiti da se on smeje.Oči su mu bile svetlo braon  boje (oči boje meda). Malo ljudi sam sreo da poseduju tu sposobnost a i kada bih vide takve nasmejane oči setio bih se dede.
-Nejaki junače imam predlog za tebe-ozbiljno mi se obratio ,posle čitavog spiska dobro poznatih pitanja koja nam je ionako postavljao svaki dan,tipa da li smo se umivali doručkovali namestili krevete,učili itd.
-Potreban mi je pomoćnik za sečenje drva,a kako si ti na zimskom raspustu mogao bi da mi pomogneš.Ali neću ja da mi pomažeš za džaba  2,5 din. ti plaćam sat.Pošteno.
Znao je on da bih mu pomagao bez para  ali je voleo da stvari koje su obične napravi  posebnim.U dvorištu je bila šupa za drva sa velikom nadstrešnicom pored šupe naslagana
metrova drva.Voleo je da kupuje bukova i bagremova drva.Puno puta sam ga pitao zašto ne plati da dođe čovek i cirkularom iseče drva ,nikad mi nije odgovorio ali mnogo godina posle odgovor mi je sam došao.Ispod  nadstrešnice smo ja i on provodoli jako puno vremena zajedno a mislim da mu je to i bio cilj.Postavili bi nogare između nas i na njega stavljali jedno po jedno drvo on na jednom kraju testere a ja na drugom.Napolju hladno zarumene nam se obrazi. U predahu bi pili čaj od lipe a miris bukove i bagremove piljevine mislim da osećam i danas u svakom mrazu.Tu pod tom nadstrešnicom 
sam slušao naj zanimljivije priče  koje sam ikada čuo.Umeo je stari tako lepo da pripoveda  da sam uveče odlazio na spavanje jedva čekajući sutrašnji dan i nastavak kazivanja  započeta tog dana.A pričao je o svemu o svom detinjstvu ,o
ratu ,zarobljeništvu o tome kao se naselio u Vojvodini kao kolonista pa se opet vratio u zavičaj o devojkama o svemu.Ako budete dobri možda ću vam prepričati neku od dedinih priča ispod nadstrešnice.Cele zime bi mu ja pomagao a on bi svaku sezonu završavao istim rečima
-Još dosta zima moramo ovako seći drva da bi ti deda sve ispričao a i da bi ojačao svezao kosku.Ali ne dade mu bog zdravlja da vidi da sam svezao kosku.Sad se i drva seku na brzaka za dan dva i gotovo a nekad to beše svojevrstan doživljaj a za mene i privilegija......

Objavio vaske u 01:48 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (14) | ZAMASTILJAVI OVDE
Izlazak
26.3.2008
 Ceo dan mi nekako beše onako i svakako ma jednom rečju.......Na poslu jurnjava ,opšta politička situacija?
 I trebalo bi tu staviti još dosta upitnika.Malo sam dremno posle ručka a ručao sam dosta kasno .Bazao  malo po netu ,štampa i tako to.Odem da se istuširam glednem malo TV pa krpe.Žena se sprema za treću smenu pakuje kišobran u torbu i onako uzgred spominje svoga oca :"E tatao ,tato lepo si mi govorio uči ćerko školu a ja štaće mi i oni sa višom školom nemaju poso,more trebao si i da me biješ.A ne sad kada svi idu na spavanje ja na poso."Bilo je tu i "bippppppppppp ,bip bipppp".Idemo do vrata da ispratimo mamu
(svi se ljubimo kao na chatu)i mama ode na poso a ja i moja dva anđela ostadosmo da ..."a ti tata gde si se to spremio ideš negde"pita me sin i ne shvatajući da me prekida u izlaganju."Da večeras nas troje izlazimo
malo u život."
obavezno se doterajte lepo.Tu je počela strašna premetačina po stvarima a koliko ja strašna saznaćemo tek ujutru kad se mama vrati sa posla.Baš mi ih je žao ,ja ću biti na poslu a njih će mama da riba zbog napravljenog nereda (ha ha ha).I dok se ja brijem u kupatilu prolaze hodnikom namontirali se ko za doček nove godine."A tata ne reče nam gde izlazimo?"ćerka već nestrpljiva da krenemo."To je iznenađence vodim vas na jedno cool mesto,
 
                                Tamo su kuće od čokolade
                                 prozori su od marmelade
                                    tamo je sve lepo
                                       tamo je sve nežno
                                            tamo se sve radujeeeeeeeeeee

i neznate kako ste srećni što me ne možete čuti kako pevam."Obučem i ja nove trenerke deca sela na krevet omusila se ko cigančići na zadušnicu.Čekaju ,nestrpljivi oni a ja kvaran.Epa deco izlazimo večeras na" INTRNET" vodim vas u BlogCaffe."Eeeee baš ti je jaka fora "negoduju klinci."Dobro ko neće ne mora."Ali primakoše i oni stolice i krenusmo u surfing.A ja kao svaki roditelj učim decu osnovnim pravilima ponašanja na netu na blogu a boga mi i na chatu.
-Dakle vako nema psovanja a i kad želiš ili moraš da odvališ nešto brezobrazno idu * j****a Neznamo ko sve čita ovo a nije ni lepo.
-Ne pravite se pametniji nego što jeste,što znači ako nemaš komentar na nešto bolje ne komentariši.
-Nikada ali nikada nemoj da budeš anoniman ti već jesi anoniman a glupostima samo blatiš svoje korisničko ime.
-Ako slučajno vidiš bilo kakvu grešku u pisanju na nekom blogu nikad to nemoj javno staviti u komentar nego na pvt napišeš čoveku gde je pogrešio ,jer tu grešku si možda video samo ti a kada staviš u komentar vide svi ,nije lepo.
-Ne uzimaj sa ničijeg bloga ništa bez pitanja,pitaš pa ako ti dozvoli može a ne poseti ti blog a ti okačio sve njegove fotke.
-Ako možeš i imaš određeno znanje o nečemu podeli ga sa drugima što i jeste smisao neta
-Nikoga nemoj da lažeš o svojim godinama,i statusu (bračnom ili nekom drugom)baš na protiv jasno istakni svoje godine da bi ostali znali kako da se ophode prema tebi.
-Nemojte ni slučajno ogovarati nekog blogera ,sve što mu imate reći postoji pvt postoji chat pa izvolte.
Ovo su vam klinci neke osnovne smernice kako na net ne može samo da se izađe i da se rastrčiš i da pljuješ rušiš i ovo je svet isto kao i onaj napolju.Zato pamet u glavu i miša u ruku.Registrovaše i oni blogove  napisaše  po jedan post, stizaše im komentari oni odgovaraše i baš je bilo zanimljivo gledati ih kako su srećni ejjj pa oni su sad blogeri.Promeniše svoje šifre da ne možemo međusobno da čačkamo blogove."Epa tata stvarno si nas izveo na super mesto "samo vi budite dobri pa ćemo i češće u caffe na igrice i chat.I vreme prolete začas poteram ih u krevet umivanje ,zubi,piškanje pa krpe.Spremaju se za krevet a ja im držim slovo "Deco kakvi budete na netu takvi ste i u životu.Zato nemoj zmija da vas ujede da zaboravite šta sam vam sada rekao!"
Objavio vaske u 11:10 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (35) | ZAMASTILJAVI OVDE
BLOG
19.3.2008

Razčerečena duša na pijačnoj tezgi

Prolaze ljudi ,gledaju, probaju ,biraju

pa kome je šta po volji .

“Navali narode još malo pa nestalo,

priđite bliže ima za svakog po nešto.”

Svako meša po tezgi ,premetaju dušu

svako nešto traži.pipka ,odmerava.

“Ova sreća ti je malo bajata,

a i tuga ti ima baš gorak ukus

suze vam se jako teško gutaju,

a smeh vam je nekako usiljen,nikakav.”

Samo malo ,polako ,nikoga ja nisam silom doveo uz moju tezgu.

Sami ste svojevoljno  prišli

niko ko ne želi ne mora da guta moje suze,

niti da oseti gorčinu moje tuge,

a ni usiljeno smejanje nije obavezno.

“Ma  kakva ti je ovo duša uopšte

pa ovde nemaš ni trunke laži.”

Zaista mi je jako žao

ali  laži ćete potražiti na nekoj drugoj tezgi.

Objavio vaske u 13:05 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (20) | ZAMASTILJAVI OVDE
A šta ti želiš da budeš
15.3.2008
I kada otvore ko zna koliko računa u ko zna koliko banaka i na tim računima imaju ko zna koliko para ,i po njih će doći smrt  jednog dana.Velike pare ,dobar posao  ,besna kola ,kuće na morima ,planinama.
Zlatna kupatila,nameštaj sa iskrivljene nogice od je****ga kojeg luja.Televizori od dva metra ,bunde od belosvetske životinjice i uvek  bi hteli još,još,još.I da li će kupiti sebi život  od dvesta godina ?Jok!Smešno je da oni što imaju para uvek priželjkuju ono što se ne može kupiti novcem (prijatelje ,decu ,ljubav) a oni koji poseduju sve ovo navedeno njima fale pare.Neka kineska (mislim da beše kineska) poslovica kaže:"U životu jedino je patnja zagarantovana!"Možda je ovo uteha za siromašne a moglo bi da bude opomena bogatima.Pošto siromašni nemaju uticaj na bilo šta bogati bi trebalo da povedu računa da su naj opasniji oni koji nemaju šta da izgube .Podelio sam ljude ovom prilikom na bogate i siromašne (obično ih vidim samo kao dobre i loše)iz razloga  što po drugim kriterijumima i ne bi trebali da se delimo.Ovim mislim na partijsku ,versku i nacionalnu podelu.Isto nemaju  i radikali i demokrate,  i pravoslavci i katolici i muslimani ,i srbi  i hrvati i bošnjaci i šiptari.A sa druge strane na narodnoj muci se bogate moćnici ma kojoj opciji pripadali.Cilj mislim da i jeste (a i uspeva im) da se međusobno davimo oko kojekakvih gluposti dok oni pune svoje kase i međusobno se dogovaraju i nameštaju poslove jedni drugima uzimaju provizije.Meni će život proći bez obzira šta bio jedino je važno kako će proći i sa kim.I kada umrem ako umrem niko neće reći umro demokrata ,srbin ,pravoslavac ne reći će bio je otac.muž. btat,sin,prijatelj.A samo to i jesam i samo to i želim da budem ! ! !
Objavio vaske u 15:15 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (28) | ZAMASTILJAVI OVDE
ZA LEK !
9.3.2008

  Inspirisan  Kojakovim postom o mudracu setih se priče koju mi je ispričao davno moj deda.

 

Naime ovako u nekom carevstvu zbog prenaseljenosti car posle savetovanja sa svojim dvoranima donese odluku  da se svi ljudi stariji od 65 godina pogube .Pogubljenja će morati izvršiti njihova deca lično.A ko  odbije da to uradi carevi đželati će pogubiti  i njega i roditelje mu.Krenu redom da deca ubijaju roditelje.Ali jedan čovek koji je već bio ostao bez majke a oca neizmerno voleše nikako nije mogao da ga ubije.Ma koliko ga otac nagovarao ovaj odluči da će bolje obojica umreti nego da on to učini.Otac videvši mladićevu rešenost da to ne uradi a kako je i ocu bilo žao da mu pogube sina doseti se šta im valja činiti.”Znaš šta sine sakrićeš me na tavan i ja sa tavana više neću izlaziti.Ako poživim još koju godinu  a do moje smrti  kad budeš imao donećeš mi koji komad hleba i malo vode jedino tako ćemo preživeti obojica.”saslušavši plan složi se sa ocem i tako i učiniše.U kratkom vremenu beaše sve starije osobe pobijene  i kako ko puniše  65 godina odmah beše pogubljen.U carstvu nastupi strašna suša i velika glad koja do tada ne beše viđena.Ljudi pojedoše sve i niko se nije setio da bi trebalo ostaviti   malo žita da ima šta da se poseje u jesen.Dođe i jesen  niti ima šta da se žanje  a nema ni semena za  setvu.Kao i svaki vladar kome je stalo do svog naroda car napisa proglas da ko ne donese  20 zrna žita u carsku riznicu biće pogubljen. Bližio se dan kada je narod trebao odneti žito u riznicu.Onaj mladić pope se na tavan da se poslednji put vidi sa ocem jer nije mogao da sakupi žito.Čim ga otac vide shvatio je da nešto nije uredu.Poče navaljivati da mu ovaj kaže šta ga muči.Mladić mu ukratko objasni o čemu je reč a otac se nasmeja pa mu reče:“Sine iza kuće ima veliki mravinjak odi raskopaj ga i u njemu ćeš naći dovoljno žita da spasiš glavu.”Kao što otac i reče , tako i beše.Mladić napuni malenu torbicu žitom i krenu put riznice.Ispred riznice već beše dosta sveta ali niko nije nosio ništa osim našeg junaka.Brzo se proču da je on jedini doneo žito i odmah beše pozvan kod cara.Pristupi pred cara pokloni se a ovaj ga odmah poče ispitivati.Bez uspeha je mladić pokušavao da slaže cara naposletku mu prizna:”Čestiti care one godine kad narediste da se pogube roditelji ja sam sdvog oca sakrio na tavan i on mi je sada  rekao gde da nađem žito.”Pa sve potanko objasni caru.Svi mravinjaci sutradan su bili raskopani i sakupljeno dovoljno žita za setvu.Car je zabranio dalje pogubljivanje starijih osoba.A od tog vremena osta izeka:” Star čovek se čuva za lek.”

 

Ovu priču mi je ispričao moj deda  i puno takvih priča je znao , za lek.Nadam se da vam nije bila dosadna .

Objavio vaske u 18:51 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (21) | ZAMASTILJAVI OVDE
Svim blogerkama srećan 8.Mart ! ! !
8.3.2008

SREĆAN 8.MART ! ! !
Objavio vaske u 17:19 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (9) | ZAMASTILJAVI OVDE
???
6.3.2008


Stojim u prodavnici čekam red na kasi.Ulete vrabac i poče da obleće po radnji.Pokušavao je da nađe izlazi udarao u izlog tražeći spas,slobodu..Beše jako uplašen i sa svakim novim udarcem bivaše sve više dezorjentisan.A ljudi ko ljudi jedni se smeju ,drugi žele da pomognu ,prodavačice se brinu za robu .Pojedini pa viču "možda je zarazan".Žamor sve glasniji a vrabac sve uplašeniji.Zalete se i po kozna koji put tresnu o izlog.Prodavačica poče da ga kune, kao da on jadnik voli da lupa o staklo.Neko od zaposlenih podiže metlu poče da ga juri.Vrabac poleti pa padne ,tres ponovo udari o staklo i pade na pod.Stojim i gledam sve ovo bez reči potpuno nemoćan da pomognem ptici.Krešti jadnik kao da moli za pomoć.Ali male su mu šanse za spas."Ljudi nemojte da ga jurite više molim vas"ali se moje reči stopiše sa žamorom."DOSTA " prodra se neko.Okrenem glavu u pravcu odakle dođe ova komanda. Stariji čovek odeven u uniformu portira."Otvorite vrata i svi da se ućutite par minuta" komandova portir.Prodavačice otvoriše vrata a u prodavnici zavlada tišina .Ulaskom svežeh vazduha uplašena ptica dobi snagu i kao da joj neko pokaza put izleti napolje i spasi se .Kako je vrabcu trebala mala pomoć da se spasi.Koliko dugo ću ja udarati u izlog dok neko ne otvori vrata i stiša se ova nesnosna galama.I
koliko sličnih meni čekaju dašak vetra da im pokaže put........

Objavio vaske u 14:12 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (13) | ZAMASTILJAVI OVDE
Može da bude (ne)istina 3deo
3.3.2008

Dobro znam da sam vas možda sve smorio ovom  pričom ali moram da je završim.“E dete možda sam i ja pomalo kriva što smo ostali sami .Kad mi se Mihajlo oženio doveo mladu nisam trebala da zakeram toliko nego prikloni se mladima pa opet će sutra imati ko da te prigleda.A ja jok nego samo nalazim mane nemoj ovo nemoj ono..Deca sedeše sa name neko vreme  pa odoše pod stan u varoš.Bog da me ubije  i kad reč progovorih.”klela je sebe ,plakala nad sudbinom a ja slušao nemoćan da joj pružim bar ijednu reč utehe .Stigosmo u varoš  baba mi objasni gde da stanem da siđe.”Epa baba uzdravlju  se opet sreli.”pomognem joj da odveže onaj pojas.Pipa po vratima ne može da nađe ručicu da otvori vrata”baba sad ću ja da ti otvorim samo da izađem.”Otvorim moja vrata i neznam iz kog razloga nikad ne prelazim ispred vozila kad prelazim na desnu stranu već to činim od nazad.Prolazim zadnji deo, vrata na desnoj strani otvorena .Prilazim  bliže odakle mogu videti unutrašnjost kombija.Gledam i neverujem okrenem se oko sebe nigde ni žive duše.U kombiju nema nikoga.Ulica osvetljena dugačka ali na vidiku nigde nikoga.Sednem u kombi i produžim put dalje .Celog dana sam se nešto žurio.Čim sam toga dana stigao kući spremimo se  sa ženom i klincima i odemo do sela.Moji ne žive na selu ali dosta vremana provode tamo.Ponesemo sanke skije bar deca da se izigraju.Stignemo tamo majka me srete”Taman smo hteli da te zovemo.Nešto se ne osećam dobro.”Uđosmo u kuću popismo kafu ,majka leži deca oko nje se maze.Podiže glavu pogleda u Nevenu “Snajka ajde mi pomogni da odem do WC-a ne mogu sama nešto me noge ne slušaju.”Nevena je uze pod ruku i povede napolje.Gledam u oca on grči ramenima “Neznam šta joj je od juče mi se žali da joj nije dobro.”Taman sam hteo da  prozborim kad ču vrisak sa hodnika” DRAGANE BRZOOOO!!!!”Skočim sa stolice istrčim u hodnik majka leži na patosu u licu bleda kao da je nedaj bože mrtva usne bez boje .”Brzo vode “ proderem se otvorim joj usta izvučem jezik počnem da joj masiram srce koje nisam čuo.Zapušim joj nos i jako dunem u usta ,opet počnem da nalegam rukama na grudni koš.To je trajalo čitavu večnost dok sam gledao u majčino beživotno telo pred očima mi se ređaše slike iz detinjstva.Primetih da plačem .Čudno da u tim trenutcima nisam čuo nikoga samo jako zujanje u ušima.Kad sam ponovo mogao da čujem, deca plaču ,podignem glavu plafon hodnika se okreće .Ponovo počnem da joj masiram srce i dajem veštačko disanje.Otvori oči ! Povrati, brzo je stavim da sedne .”Sine daj mi malo vode”progovori jedva čujno.Krenuše mi suze pogledam u oca plače i on.Stavimo je na krevet Nevena joj pomože da se  presvuče.Uplašena deca priđoše počeše da je ljube.Ja ne mogu da prestanem da plačem.Spremimo se pa u grad u bolnicu.Lekari kažu da je to bio srčani udar neki blaži kako izgledaju oni jači verujte mi ne želim da znam.Majka mi je sad dobro naravno obilazim ih češće.U selo idu samo na dan dva.Posle nekoliko dana setim se one babe.Da nije bilo nje sigurno tog dana ne bih otišao da vidim svoje.Svraćao sam u onaj zaseok mnogo kasnije da potražim  babu .Meštani nikad nisu čuli za takvu osobu ni za muža Tomu,za sinove Mihajla I Nebojšu.Ni dan danas neznam koga sam vozio a nije ni bitno.

Neznam šta reći osim H V A L A.Neznam kome bi ovo trebalo da bude upućeno ali eto.

I danas povezem svakoga.

 

Objavio vaske u 21:44 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (5) | ZAMASTILJAVI OVDE
Može da bude (ne)istina 2deo
29.2.2008

 

        “E sinko moj  krenula sam na pijacu da prodam malo mleka imam nekolko grudve sira i tridesetak jaja .Toma mi je bolestan a treba da mu kupim neke lekove neće sve od penzije .Ja nemam penziju .Nigde nisam radila u preduzeće.Toma je tridesetdve godine radio u onom prokletom rudniku u Boru.Oštetio pluća i poslali ga u invalidsku penziju.A ja ko svako žensko na selu čuvala sam decu .”kraičkom oka pogledam u siluetu one babe   popravlja maramu a rukom briše krajeve usana  gleda u mene da li sam budan pa nastavlja sa pričom.”Na selu nema samo čuvanje dece  nego dete u nosiljku na leđa pa na njivu.Šta sam tuđih njiva pokopala pogle mi ruke.”pruža ruke prema meni kao da ja vidim u onom maraku.”Kolko dece imaš baba?”pitam je da prekinem jadikovanje.”Dva sina dete ,dva sina odgajila odškolovala.Muško ko muško ode po nedelju dana ga nema a ja dok jeToma radio precrknem svaki put kad krene poštar ili me pozovu na telefon.Ništa vi mladi neznate.”Pa gde su ti sad sinovi mislim u sebi ,ali nesmeh to da je pitam a i brzo se ugrizo za jezik i ja kod mojih nisam bio ima više od mecec.”Stariji sin je u Beogradu dok je studirao upoznao Milenu studirali zajedno i oženi se tamo.Retko dolazi .”glas joj igra ,briše oči, plače.Meni stade neka knedla u grlu ne mogu da progovorim. ”Pa dobro baba ovaj drugi sin je sa tobom svi mi imamo svoj put ako je čovek našao tamo poso ,moraš da ga razumeš”savladah onu knedlu pa počeh da tešim babu.”Dete a šta misliš što ti mene voziš po ovom vremenu a ne moj sin?”Ćutimo oboje .Sneg stade a guma brisača poče da škripi po suvoj šofer šajbni.Ugasim brisače, žao mi što sam je uopšte i pitao a odakle sam mogao znati (ustvari mogao sam da pretpostavim).”I on nije sa vama jeli baba?”Teško joj, vidim “Ma dobri su oni meni ,da su mi živi i zdravi.Na ovog mlađeg sam malo ljuta tu je u varoš nema tridesetpet kilometara mogo bi da dođe.Jeste zauizet radi kod nekog privatnika, skupoća sve ja znam al više od mesec dana da ga nema.Pre dok čuvasmo stoku beše mi lakše čim mi pripadne muka za decom za unucima javim  im da  ćemo da koljemo neko bravče oni se skupe napune mi oko i srce a sad ispade da može da ih skupimo samo ako lipše jedno od nas.” opet briznu u plač. ”Dosta bre baba s tim plakanjem ,misliš da je nama lako radimo od jutra do sutra neznamo ni za praznik ni  za slobodan dan, traži žena, traže deca ,računi samo stižu kako bre baba da dođemo?”Okrene glavu ka meni pa onako hladno progovori”ama dete nećuja ti da mi dođeš nego moj Nebojša I Mihajlo sa ženama i decom.”Napokon krenu neko auto u susret pa iskoristih priliku da pogledam onu babu pošto ćemo biti osvetljeni  farovima dolazećeg vozila.Baba ko baba izborano lice seda kosa ,oči nekako blage.Verujem da bi vam ovo moje pripovedanje bilo zanimljivije da sam povezao neku crnku duge kose odevenu u bundu od nerca ispod koje bi imala samo svileni veš crvene boje. Ali stvarnost je uvek malkice  drugačija.Posle izvesnog ćutanja baba poče dalje da pripoveda……

        

Objavio vaske u 13:16 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (9) | ZAMASTILJAVI OVDE
Može da bude (ne)istina 1deo
28.2.2008

      Brujanje motora i ventilatora za grejanje  prekidao je jednolični zvuk brisača.Hladno,ma ima minus i ohoho.Grejanje ne može da postigne da  odledi šofer šajbnu.Ja se smrzo pre polaska dok očistih sneg sa kombija i kako se ugrevam tako mi dolazi san na oči.Jutro pola četri zimsko vreme nigde  ni žive duše.A tu i tamo neka magla se valja.Sneg pada guši mi ona svetla ma uslovi dušu dali za dremanje.Bar ono radio da ne crče drugačije kad te nešta zamajava.Nailazim na dobro poznatu deonicu ma mogao bih i žmureći da je prođem(a u zadnje vreme je tako  i prolazim)sa leve strane reka ispred mostić ispod koga protiče neki potočić i uliva se u istu.A sa desne strane neka stara kuća skoro preuređena i komplet okrečena.Još dok su je radili zezo sam se gledajući kako temeljno  renoviraju sve.

Sređujte dok  jednom ne zadremam i prođem kroz dotičnu.Do mostića imam nekih kilometer ipo prav put blaga jedva primetna nizbrdica ma vozilo samo ide.Kad sam sledeći put otvorio oči ispred mene je bilo nešta belo samo sam stigo da stegnem volan I zažmurim na jedno oko,čekajući veliko tras.Ali kao u onim filmovima SF kao kroz neku vremensku kapiju ja prođoh kroz ono belilo a noga na gasu poče da klecka. Prvo što mi je prošlo kroz glavu je bilo kako su je lepo okrečili baš je bela ovako izbliza. Čim ponovo ugledah put odmah stado i izađo da vidim šta me je snašlo.Kapu koju sam uporno vukao na uši nekom silom se pela naviše,posle sam shvatio da je tome bila  zaslužna moja kosa. Oko mostića se bila  digla neka zavesa od magle pošto sam imao upaljena duga svetla prišavši blizu,trgao se iz sna imao sam utisak da je ispred mene zid. Još ko zna koliko kilometara nisam mogao da navučem kapu na uši.Nailazim na neku raskrsnicu  putić koji vodi  do nekog zaseoka se ukrštao sa glavnim drumom.Na raskrsnici žena neka ogrnuta bundom onakvom kakve nose traktoristi.Zabradila maramu ispred nje nekakve dve torbe.Utabala sneg oko onih torbi ,već duže vreme čeka.

Stadoh.Otvorim vrata ona tetka-baka od onolike garderobe koju je nosila na sebi nisam odmah mogao da ocenim koliko je stara,priđe vratima:”dete  jel ideš do varoši,ova avtobus ga nema ,videli ga ti negde usput”.”Do varoši idem ,a autobus niti sretoh niti stigoh nego se penji baba”već je bila osvetljena svetlom iz kabine kombija pa ocenih starosnu dob.Pope se baba ja joj pomogo oko onih torbi.Prvi razlog što sam stao beše

I jedini a to je što pomislih na moju majku .Kad videh ovu ženu videh moju “Diku”valjda će ako zatreba i nju neko da poveze.

 Ćutasmo dugo oboje a kad se malo ugrejala baka poče da me zapitkuje,možda me primetila da mi klima glava pa što je rekla izginućemo negde daj da ga razgovorim.Kako su moji odgovori uglavnom bili da takojeili ne,uvidela je  brzo da neće saznati mnogo o meni poče ona da govori o sebi.

 

 

 

Objavio vaske u 21:20 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (6) | ZAMASTILJAVI OVDE
MOLIO BIH AKO MOŽE ........
25.2.2008
  Zanima me da li zna neko na koji način i o kojoj mernoj jedinici je reč a ako postoji i neki merni  instrument
nije loše da se objasni način rada.Trenutno je veoma popularno merenje patriotizma.Ko je koliki i kakav srbin jedni su original a drugi su valjda falsifikovani.Mene konkretno interesuje kako neko može da kaže drugome da on nije pravi srbin.Ili "čovek " koji je naveo da ja neznam kako se brani otažđbina a da pritom i nezna ništa o meni.Takvi heroji su najmanje potrebni Srbiji.Pa sam voljan ako u skorije vreme neko patentira uređaj za merenje Srba rado  stao da vidim koliki sam ja Srbin i da li sam pravi ili sam neka kopija.Srpsko prokletstvo je i na zastavi ispisano " samo sloga srbina spasava".


Objavio vaske u 20:24 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (12) | ZAMASTILJAVI OVDE
Хепо коцкица
24.2.2008
    ------------------------------------------------------
--------------------------------------------------------
       Понекад  реагујем веома импулсивно а читајући реакције на скорашне догађаје  пуно вас је слично мени.Прокључа човеку крв ,падне му мрак на очи и направио би све па и неку глупост  убеђен да чини праву ствар.Тако смо у име овога или онога увек правили  глупости због којих би се касније кајали и скоро увек свађали између себе.Доста навлакуша смо прошли али смо увек спремни за још.Довољно је да нам  неко дирне у  "дедовину"и већ буктимо као хепо коцкица.Толико смо предвидљиви да  је  веома лако манипулисати са нама.Испуцају крупне речи  просипају велике планове и ми смо одмах спремни да гурнемо прст у око најбољем пријатељу само ако није истомишљеник.Још нам честито ни не покажу шаргарепу (привезану канапом за дугачак штап)а ми већ трчимо да загриземо.Жалосно је да кад већ буде касно ми схватимо да су нам порасле уши и да нам је глас другачији.Ако вам ово звучи као какво оправдање  то је само зато што то и јесте.   Већ неколико дана читам како у штампи тако и на "блог.оји" увраде и оптужбе које се размењују.Не желећи да будем део тога бесан на све обрисао сам све своје постове.Због чега се сада наравно и кајем.Али није то нај важније већ да се у првим
    данима   проглашења независности Косова  код добре већине блогера јавила потреба  да заштите нешто и покажу своје неслагање са насталом ситуацијом.Све је то уреду али мислим да су неки мало и претерали вређајући све око себе .Ситуација и расположење се враћају у раније стање па пожелех и ја да напишем коју реч.
  
Objavio vaske u 23:30 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (4) | ZAMASTILJAVI OVDE