Ima nesto sto me muci vec preko godinu dana . U pocetku je to bio tek  mali crvic  u mojoj glavi  koji se nije usudio ni pomjeriti , ali opet bio je tu . A onda ,  sa svakim neuspjehom ,  taj crvic je   poceo da  se mota po mojoj glavi sve vise  i na kraju okupirao  sve moje misli .

Vremenom se  taj crvic  sumnje pretvorio u nesto sasvim ozbiljno , u nesto sto mozes poricati , ali ipak je tu . Pretvorio se u CINJENICU.

Trebalo je mnogo vremena da se pomirim sa NJOM , sa tom istinom koja mi je zveknula samar tamo gdje najvise boli  .Trebalo je puno odmahivanja glavom i nevjerovanja , buljenja u svoje sopstvene poraze da bi se prihvatilo . Trebalo je izbaciti iz sebe sve predrasude i sva ocekivanja koja su mi se nametala od kako sam takla nogom onu  obalu zvanu pubertet .

Sta znaci biti seksulano obrazovan ? Iz mog iskustva to znac biti izlozen propagandi zastite od trudnoce i seksualno prenosivih bolesti , sto je dobro i slazem se treba , sto vise . Ali , ima tu jedno veliko ALI gdje je opste obrazovanje o ginekologiji .? Sjecam ga se , jadno i sturo u rangu oprasivanja biljaka  ili fotosinteze ...

Jako malo , mogu reci nikako ,  govori  se o necemu sto je kod nas poznato kao " bijela kuga " i njenim istinitim uzrocima . Vecina clanaka ,   kao i vecina ljudi govori o socijalnom i ekonomskom statusu parova kao jedinom uzroku bijele kuge .  U stvari , ono sto svaki sesti par skriva , u svakodnevnom razgovoru sa ostatkom rodbine i prijatelja je - neplodnost .

"Ima li ista novo , sta cekate vas dvoje ? "

Imam par odgovora koje  sada vec mehanicki izgovaram ,  svaki put kada me sretne neko od poznanika , sa kojima se niti druzim ,  niti imam ista zajednicko .

- Za sada samo vjezbamo , pa kad nam dosadi probavanje bacicemo se na posao ( osmjeh naravno )

- U pregovorima smo ( osmjeh ) a kako ste vi , sta se radi  ....

- Jaoooo ja vidim nesto trebamoooo , al nikako da se sjetim . E bas ti hvala  sto me podsjeti , potpuno sam zaboravila da mi je vrijeme da  zatrudnim ( bez osmjeha , ako ovako odgovorim onda sam prilicno nervozna , PMS ili upravo vidjela negativan rezultat na testu za trudnocu )

Ako slucajno kazem  istinu , da pokusavamo , ali ne ide , zateknem frapiranu facu sagovornika . A onda krece bujica  pitanja :  pa kako ne ide , pa to je nemoguce , jesi dizala noge  , lezi na stomak , lezi na ledja ,  , pa da odem na odmor u Egipat jer je tamo neka tako  zatrudnila , da iskljucim mozak , da je sve u glavi , da odem kod hodze , da odem kod ovog travara , da odem kod onog travara , da pijem ....... da jedem.... da uradim ovako..... onako .....pa kako ne ide .... ma kakvi doktori oni pojma nemaju , jedi bijelog luka , jedi meda ...

Pokusavam objasniti , kada sam vec progovorila , sta smo sve radili , gdje smo sve isli , koji su nam sljedeci postupci  ,  svjesna da sa svojom pricom tonem sve dublje u taj sazaljivi pogled naspram mene i osjecam se sve jadnije . Na kraju u tisini svako ode na svoju stranu . I tako cesto ....jako cesto ...

Mislila sam da znam , eto , mislila sam . Bila sam sigurna , kao i vecina ljudi ,  da ce to dijete doci onda kada ja budem spremna da postanem majka . Sada shvatam da pravljenje beba nije uvijek lako . I sve savjete sam sprovela u djelo . Pila sam gorke cajave , dizala noge , spustala noge , okretala se ovako ili onako , mjerila bazalnu temperaturu , opustala se , ne mislila , pa mislila , odustajala , vracala se u borbu , Sve sam pokusala i nista . Sada se prepustam onima koji od mene mnogo bolje znaju kako se prave bebe . Na podijum stupaju doktori i pretrage  , a ja sam spremna , spremna potpuno za pocetak moje zivotne drame , zivotnog kviza . I ulazem sebe , svoje tijelo  , svu svoju snagu  i  nadu  , jedinog kviska kojeg imam , da na kraju ipak izadjem kao pobjednik .