svetlost..usijale sijalice, vredja mi pospane oci,tishina sveta dozvoljava zvuk tek primetnog shushkanja tu, pored mojih nogu..i vredja mi ushi.prsti kao da mi upadaju u meke kockice nashvrljane nekim znacima koje ne razaznajem,vec po navici setaju i pred ocima se pojavljuje…isto to nashvrljano…crnilo…ostro…
pritiska me tu, sa leva, po ko zna koji put,ushtine da slatko zaboli,da podseti…telo mi klizi…razliva se…u mislima po tlu kojim je meka stopa prosla,ostavljajuci trag shkripom pod njenim stopalom…nasao bih je…i u najtamnijoj noci…
…fali mi dugme, da ugasim ovu svetlost, fali mi dugme da iskljucim ovo shushkanje…fali mi upadanje prstiju po mekoj crnoj kosi sto se kao po davno urezanoj liniji mota oko moga prsta…fali mi…da budem ceo! |
26/2/2008 - 08:44