TAKSISTA | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
26/1/2008Opet stari post sa bivšeg blog prebivališta za one koji me nisu čitali. Oni kojima sam dosadan neka, molim, preskoče isti :))) Pre nekoliko meseci dok sam opušteno (nervozan ko pas, što nema posla) razgledao prirodne i neprirodne lepote grada Beograda, sa radio stanice začuh poziv:
„Uskočka ulica, vozilo da stane kod rampe, neko sa znanjem engleskog". Začudim se šta ima neko da parla (vu franse) sa taxistom ovako rano, ali nije moje da ulazim u mogućnost nečijeg izbora, prepoznam se u celoj toj priči pa pustim u etar prepoznatljivo: „Minuta 5, 827". „Kolega 827 za vas". „Potvrdjeno", i krenuh po stranca (mislim valjda je stranac jer nije valjda niko ovdašnji blesav da u 10 sati ujutru demonstrira znanje engleskog jezika jednom taksisti). Stigoh u predvidjenom vremenu na adresu, i na izlazu iz kafića sa likom uvek aktuelnog revolucionara, blagopočivšeg Če Gevare ugledah na oko simpatičnog, za ove prostore neobično obučenog, malog, zdepastog Mr. Strendžera (in the morning) u fazi „blage" maliganisanosti. Razmišljem u momentu da li da odjavim vožnju, jer na to imam pravo, (a i obavezu jer po nekoj tamo uredbi taksisti ne smeju da prevoze pijane putnike, nego po zamisli „stručnjaka" „ošašavljeni" valjda treba pešice da idu kućama, ne bi li se otreznili ili šta već !?), i odustanem od odjave, izadjem, otvorim mu vrata, udje, zatvorim, udjem i krenemo. Već za par sekundi bejahu mi jasni posebni prohtevi sa početka teksta. Kaže meni ovaj moj „veselin" sa zadnjeg sedišta na čisto engleskom jeziku: „Ja bi nešto kres'o"!? Okrenem se pogledam ga duboko u one njegove plave okice utonule u debelu glavurdu i kazem na čisto srpskom jeziku: „What !?", i razmišljam da nije kojim slučajem GEJša, pa da mu se najebem milosne majke, kad će ti on ponovo: „Du ju nou sam najs jang hor, aj hev d mani"? "Je li BRE majmune, debeli, engleski, snobovski pa je l' misliš da ću ja da ti podvodim ove naše jang hors samo zato što imaš pare, jebale te pare ?", progovorim na čistom srpskom. Sad on meni kaže „What"? "Znaš ti dobro šta ti ja pričam i nemoj da mi se praviš blesav da ti ne zaigram „Moravac" po jetri". A on će opet „What"? I vidim ja da su to igre bez granica i da moram da mu pričam na engleskom jer ako mi još jednom kaže „What" plašim se da ću morati da skidam jaknu i da mu radim jutarnju gimnastiku po kičmi. „KAAŽEM TI: Du aj luk lajk a faking PIMP tu ju"? „ Ne ali ti si taksista i trebao bi da znaš sve u ovom gradu", nastavi on po starom. „Pa naravno da znam, odras'o sam ovde, a je l' ti misliš da to što si došao iz Engleske i to što imaš pare daje tebi za pravo da krešeš kad ti padne napamet i šta ti padne napamet po ovoj, trenutno, bednoj Srbiji, ološu belosvetski"? Reče mi da nije iz Engleske već iz Poljske, ali da radi za Englesku firmu. Joooj, ne mogu da verujem da su evo i Poljaci došli ovde da šilje patku. Pa dobro, jebi ga, i mi smo kod njih „šiljili" krajem onih sretnih osamdesetih, al' se sad izgleda okrenulo pa došli oni sad nas da jašu. E pa prijatelju, ovaj taksista ti ni za kakve pare neće naći to što tražiš. Ma neću čak ni da te vodim kod narkomanke Cece i matore Rajke u Picin park jer ti, bagro, belosvetska nisi ni njihove picajzle zaslužio, a ne „sam najs jang grl". A sad ćeš da mi kažeš u koji hotel da te vozim, (iako bih ga najradije gurnuo u Dunav pa da ispliva kod prijateljskih mu Bugara, pa tamo da ih kreše onako evropski ujedinjene) i molim te ne progovaraj više nervozan sam. Odvezao sam ga u hotel „M" u banjičkoj šumi, otvorio mu vrata i pomogao mu da napusti moje taxi vozilo. Odgegao se pijan, verovatno razočaran mojom uslugom, ka recepciji. E pa "prijatelju moj" inostrani i potencijalni investitoru, ako si od tamo tvojih E(fucking)U taksista navikao da ti za pare titraju ono malo jaja, da ih zanose u krivini, i da ti, kad god ti se prijebe, glume makroe, kod ovog si se zajeb'o. Jedino što ovaj domaći taxista ima su obraz, reč i srce, i jebe mu se baš i za tvoje evre i za tvoje dinare, a potencijelne "jang hors" nek ti neko drugi traži... I nije mi, bre, bilo toliko krivo što mi traži da glumim podvodača i da mu jurim kurve po Beogradu, već što smo toliko sjebani da i oni koji nam do juče nisu bili ni do malog prsta sad dolaze ovde da se kurče i šire sa smrdljivim kešom. Ma, krivo mi, bre, što smo u medjuvremenu zamenili jebene uloge, i što uopšte i ne vidim da će doći vreme kada ćemo opet biti ono što nekada bejasmo. Ko ga jebe, idemo dalje.... S' poštovanjem Vaš taksista
21:13, 26/1/2008
12komentara Link
Pošalji komentar { Last Page } { Page 9 of 15 } { Next Page } |
O meniMoj Profil Arhiva Prijatelji Foto Album
LinkoviBg taksistaMoj blog na Press-u KategorijeNeka stara pisanijaPrice iz taksija Zadnje napisanoJelica Marković, jedna od onih zbog koje volim posao taksiste...Buzga vs. skuter ili bež'te noge junačke... More..... "Tata praseee..." Grand promoušn... PrijateljimaksoSRNA ShArGaRePiCa olta spes anagama hogarsm dusha VukMaslacak Sonatica drvo raban Atajlo shmizla sanjchi011 Val lijamudrolija bejb elfish GdeJeSreca milevolidisko spawalica Emanuelle nurlisoul AnaM |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||