Od stanice do dilera ima negde petnaestak minuta hoda. Usput, Matt mi objasnjava kod kupovanja trave u Australiji. Priznajem, poduvala sam nekoliko puta u zivotu ali nikad nisam kupovala. Dogovaramo se da cemo posle otici kod njega kuci i slusati muziku jer su njegovi matorci otisli na skijanje na obliznju Mount Bulla i sam je ceo vikend. Odlucili smo da cu cutati i drzati se njih, najbolje da kopiram sve sto oni rade.
Prilazimo kompleksu niskih zgrada zute boje sa drvecem ispred ulaza koji me podseca na blokove na Novom Beogradu. Njih dvojica sazaljivo komentarisu socijalne slucajeve koji zive ovde, jer navodno svi osim “takvih ljudi” zive u kucama.
Postaje mi jasnije zasto je ovde sve tako udaljeno, kad svako mora da ima makar pola hektara zemlje da se nebi osecao socijalo ugrozen.
Na ulazu u stan kao da prelazimo iz raja u pakao. Vrata nam otvara visoki panker nervoznog pogleda koji trazi lozinku. Rec “sprocket” carobno skida lanac sa vrata i ulazimo.
Velika, poluprazna dnevna soba u rusevnom stanju toliko smrdi na travu da odmah pogledom trazim pune dzakove. Dva pocepana oronula kauca posadjena ispred velikog televizora zvrje prazni ako ne racunamo neke sveze fleke.
Prilazi nam jedna prelepa mlada devojka, vodi nas u kuhinju i nudi nas cajem. Prihvatamo. Promatram je dok se vrzma po kuhinji, ma nije starija od 14 godina... Blede puti i klasicno lepa, obucena je u prozirnu hippy kosulju i dugu suknju koja se malo vuce po podu. Larry mi objasnjava da je ona lokalna kurva i da pored dilera zaradjuje najvise u ovoj kuci. Njen decko, panker sa crvenom mohawk u pocepanim bermudama postaje sve nervozniji i pocinje da se baca po sobi uz neku tihu muziku. Zalece se prema zidu i pravi salto u vazduhu i odmah posle toga stoj uza zid na rukama. Ne pokusava da komunicira sa ostatkom ukucana jer kad god otvori usta izlazi neka bela pena.
Primecujem jednog gojaznog decka u uglu sobe kako nepomicno sedi na bean bag-u. Isto crven u licu, znoj curi sa njega u litrama, i samo nas promatra kroz poluzatvorene oci sa bespomocnim smeskom na usnama. Izgleda da mu nije dobro, kao da ima neku prehladu. Odlucujem da mu ne prilazim na manje od pola metra.
Devojka se vraca sa toplim cajem u novim soljama i predstavlja mi se kao Sally. Izvinjava se zbog toga sto moramo da cekamo, jer diler i njegova devojka imaju drugu musteriju u sobi, i zapocinje razgovor. Fascinirana mojim dugim crvenim noktima i plavom kosom koju stalno gladi, raspituje se odakle sam, govori mi kako sam lepa i kako izgledam kao neka filmska glumica. Postaje mi neugodno i osecam se kao neka prokleta burzujka, i osvrcuci se oko sebe sve vise i vise vidim koliko odskacem od slike koja me okruzuje. Matt i Larry uzivaju i smejulje se, ocigledno zabavljeni nasim razgovorom.
Sally pocinje svoju zivotnu pricu redovno se osvrcuci da proveri da li joj je dragi jos uvek ziv.
“Just some bad speed… Don’t worry about him, he’ll calm down pretty soon” pokusava da nam objasni. Ne, onaj decko u uglu nije bolestan, i on je uzeo speed, ali se toliko naduvao da ne moze da se pomeri.
Isuseboze, gde sam to ja?
Dolazimo na red. Mrsava misicava devojka pokvarenih zuba i crne kose sa narandzastim pramenovima ala Madonna iz 80-tih nas mrzovoljno zove u sobu njenog decka.
Na ulazu se skoro saplicemo o tegove koji su rasuti po celoj sobi. Ocigledno bar vezbanje uzimaju za ozbiljno. Veliki nabildani muskarac prosede kose mi pokazuje na klupu za dizanje tegova i govori mi da sednem.
“Make yourself comfortable sweetheart, it will be a while.“
Matt i Larry sedaju pored mene i objasnjavaju da je red da probamo travu koju nudi i izaberemo pre nego sto kupimo. Ukoceno sedeci na ivici sedista promatram ortake kako povlace dim iz bonga. Prvi put to vidim I razmisljam kako nisam bas nesto raspolozena da ljubim isto parce plastike kao i ko zna kakve face koje zamisljam u tom trenutku.
“No problem, here’s a joint” matori me sazaljivo odmeri od glave do pete i pruzi mi tanku smotanu cigaretu.
…
Lezim na ledjima i razmisljam o Beogradu dok se oko mene vrti cela soba. Kao iz daljine cujem momke kako se smeju i komentarisu australsku travu i kako je deset puta jaca od evropske. Brojim pokusaje da se pomerim ali mi ne ide bas najbolje.
Slike koncerta EKV u Obrenovcu davne ’92-ge mi prolaze kroz glavu. Sedele smo na tribini sa strane kod zvucnika, pile pivo i delile joint sa Milanom dok su oni svirali. Moja dobra drugarica iz skole, Zorana, je bila neka super faca i znala je organizatore koncerta pa nas je dovela na ovo fenomenalno mesto, bas na pocetku njihove turneje. Secam se uzbudjenog kikotanja i dogovaranja ko ce prvi posle Milana da povuce dim .
Pocinjem da panicarim ali i dalje ne mogu da se pomerim. Da mogu da dignem ruku lupila bih se u glavu. Koji sam ja kreten, idem da se naduvam kao stoka i to u ovakvoj situaciji! Srecom, Matt i Larry su odlucili koja im je trava najbolja i placaju, dok ja polako ustajem pokusavajuci da ostanem ozbiljna. Strasno sam zedna i moram u klozet ali i vise od toga moram da izadjem odavde sto pre!
Okrecem se za sobom na izlaznim vratima.
Debeli decko se nije pomerio, ali izgleda zivo. Nervozni panker se jos uvek nije umorio i otisci njegovih cizama su sada po celom zidu dnevne sobe . Kroz otskrinuta vrata vidim dilerovu devojku kako dize tegove, velika vena joj pulsira na vratu, dok on broji pare.
“Nice to meet you, I hope I’ll see you again” Sally mi tuznog pogleda steze ruku kao da me na tren pita da je izbavim odavde, jos jednom se okrece da pogleda svog momka i oborenog pogleda zatvara vrata za nama.
…
U zadimljenoj sobi kod Matta skacemo uz “Pappa Won’t Leave You Henry”, svako sa pivom u ruci i delimo joint.
Zatvaram oci i pokusavam da potisnem melodiju i reci “ziveli smo sve one igre na srecu, sve one igre za ljude, sto je smislio neko, pre samo par godina za nas…” u najtisi deo srca i prepustim se ovom trenutku.
Larry mi tiho prilazi sa ledja i grli me dok se Matt dere sa druge strane sobe:
“Welcome to Australia, girl!” i nazdravlja nam sirokim osmehom i polupraznom pivskom flasom.
(copyright Lara Rossa 2006)