Burano je živopisan ribarski centar, na četiri ostrva u laguni Venecije, poznat i po umetničkim delima čipkarstva još iz XVI veka. Gradski deo se sastoji od kanala koji presecaju mesto i uskih ulica koje se spajaju na Trgu Galopi.
I taj broj raste. Od noćas sam odlučio da postove blogblogova možete čitati na čak 34 jezika. Ovu tajnu čuvao sam veoma dugo i evo sad ću da je podelim sa vama. Uživajte!
Verujte mi, vise ne znam kako i kada su se stvari promenile. Valjda nisam obracala paznju, previse sam vodila brige oko jednog mog slomljenog nokta, koji je uinvalidio neki mali procenat mog tela i duse, ali me ipak nije sprecio da kuckam, sada kada sam najzad obratila paznju. Nekada se znao red (i zakon) :D. Muski svet je prvi prilazio zenskom svetu, zenski svet bi se neckao i neckao, ali ne bi poricao da mu to prilazenje i uporno udvaranje prija, muski svet bi bio uporan i stvar bi se skoro redovno okoncavala srecno za obe strane, i vuk sit i sve ovce na broju, a nekada i divnim, slatkim recima ,,I ziveli su srecno do kraja zivota". Sta sada ne stima? Koja sijalica je pregorela?
Setajuci jutros, iznenada sam zapazila jednog zgodnog frajera sa druge strane ulice koji se kretao u istom pravcu gde i ja. I ne bi to bilo nista cudno, zgodnih frajera ima pa ima, nekih sasvim nesvesnih svoje zgodnoce i frajeroce...:D Ovaj tip preko puta je spadao upravo u tu kategoriju. Medjutim, ubrzo su u moj vidokrug usle dve pripadnice zenskog sveta koje su mi izuzetno privukle paznju, svojim ponasanjem, kvazi-velegradskom izgledu kao i aurom opasnih blajhanih mackica za koju su se svojski trudile da dospe do pogleda a i ocigledno uspavanog centra za muskost suprotnog pola - hej pa mi smo nekada bile plen, ali not anymore, sada MI lovimo, muahaha!
Uspela sam samo da primetim pirsing na nosu jedne devojke, dubok dekolte druge, mini koznu suknju prve, cizme a la folkstar druge, i vec mi se smucilo. Sminka preterana za jutro, po mom ukusu, nije nimalo poboljsavala utisak. Ali, pazite, njih je bilo briga za MOJ utisak o njima, nije mi trebalo dugo da provalim da su one, zapravo jurile frajera preko puta, ocigledno su ga znale, makar iz vidjenja. I utisak odvratnosti prema devojkama je nadvladao osecaj zaljenja za tipa, nadala sam se da je dovoljno pametan da skapira ono sto sam i ja, da se igra promenila, da vise nije lovac osoba koja ne nosi stikle, nema grudi, a ima nastavak u donjem vesu, sada prava opasnost vreba iza ociju uokvirenih crnim kreonom i dugih, neprirodnih vestackih trepavica. I te oci, ma koji nivo inteligencije one skrivale u sebi, ocigledno su bile prepune vrcajuce lukavosti i iskustva u toj igri lovice, u kojoj su se vec samoproglasile za pobednike.
Posto vise nisam mogla da slusam njihove komentare o velicini, atraktivnosti i odokativno procenjenoj tvrdoci pozadine sirotog tipa, polako sam promenila smer i vratila se kuci da se na miru zapitam ima li muski svet pojma kakvi evoluirani predatori ih cekaju iza ugla...
Nekako mi je uvek bilo prijatnije kada bi se sve odvijalo po ustaljenom procesu, jesam zagovornih novih stvari, ali neke treba ostaviti upravo onakvima kakve jesu. Zene jesu postale nezavisna bica, svesne da mogu da dominiraju i da im to ide, ali ponekad razmisljam da li to prouzrokuje sve vecu stidljivost kod muskog sveta, (koja je na srecu jos uvek mala ali nikada se ne zna :P) i da je sam proces udvaranja bio mnogo lepsi i romanticniji pre nego sto se izmenio, ubrzao i postao flertovanje. Nekada su lukave varke muskaraca-lovaca bile mnogo bolje i efektnije, a sada nastupa i doba onih nasminkanih. Sreca, pa onim opasnim i bad, bad zenskim lovcima, karmin uvek ima bljutav ukus prolaznosti...
Jedan takav ti moze doneti mnogo vise nego svi dobri koje su ti poslati od samog pocetka blogovanja. Iz njega naucis ponesto o karakteru osobe koja ga je poslala, i ako ga podrobno analiziras, mozda procitas nesto i izmedju redova. Doticna persona, pocasni kreator komentara moze biti i anonimna, ali to bi samo predstavljalo veci izazov da odgonetnes ko se krije iza tog misterioznog velikog A na pocetku...
Postoje dve vrste pisaca zlobnih komentara: profi i amateri. Na srecu, ovi drugi suvereno dominiraju carstvom pisaca te vrste, sto je ok, ali to samo degradira one profesionalce i jednostavno, ne izgleda lepo i zanimljivo. Pisanje zlobnih komentara je umetnost i ne treba je bespotrebno kvariti dodavanjem ruznih (sto bi se reklo rogobatnih) reci kojima tu nije mesto. Treba biti pametan, lukav i na neki morbidan nacin duhovit da bi se napisao takav komentar koji nece ostaviti nisko misljenje o svom tvorcu, jer ko zeli da ga neko prozove glupim, a ispasce glup bude li se ponasao neozbiljno i neprofesionalno pri pisanju i ako se nakon izvesnog vremena kvalitet zlobnih komentara ne popravi, bice mentalno zbacen u jedan imaginarni kontejner u nekom matriksu bezveznosti, na kome jasnim i boldiranim slovima pise SPAM.
Sto se tice nesrecnika kojima je zlobni komentar upucen (a ponekad nisu svi nesrecnici :D), oni to uglavnom shvate pogresno i olako. Ne treba odgovarati na komentar, ma kakav on bio, zapravo, profi pisac ce napisati takav komentar da ce ti bukvalno vezati ruke i neces ni biti u mogucnosti da odgovoris, sto je njemu/njoj i bila namera. Ne da zapocne raspravu, vec da ti prenese izvesnu poruku. Tu poruku cesto nije lako rastumaciti. Treba razvejati maglu sarkazma koja obavija komentar i ukapirati na sta se konkretno odnosi, da li na vas licno, na vase pisanje, ili nesto sasvim trece. Ne shvatite me pogresno, kada kazem zlobni, ne mislim na onu vrstu zlobe koja je u cistom stanju fatalna i po nosioca i po zarazene, vec na onu vrstu koja je tu samo da ostro pecne, da se javi da postoji i oduva neke visoke oblake i lovorike. Tu treba pristupiti vedro, gledajuci pozitivnu stranu komentara, nauciti nesto. Medjutim, kada vam stigne nesto pisano od strane amatera u pisanju zlobnih komentara, vredi procitati (nikada se ne zna da li se u nekom amateru skriva talenat koji bi ga brushenjem doveo do statusa profija), ali ne treba preterano razmisljati, a ne daj Boze, uzvratiti istom merom. To ,,gadjanje" ruznim komentarima koji vredjaju opticki nerv svakog dobrog i finog sarkasticara bi delovalo kao da se vi i taj amater rvete u blatu u agoniji, neumorno, i svakim zescim naletom se samo vise ukopavate u tu braonkastu smesu nepoznatog porekla.
Da zakljucimo, pisanje zlobnih komentara je specificna vestina koja zahteva pre svega inteligenciju, zatim vestinu pisanja i zakljucivanja, a na kraju i izvesnu dozu hrabrosti da bi ste se javno prikazali kao njen autor. U suprotnom, neki amater moze lako da vas zameni, prisvoji vam delo, i zapocne rvanje u blatu, sto bi srozalo jacinu komentara, ciji je efekat prodrmavajuci. A da biste to ucinili, treba vam nesto sto bi sintetizovalo vasu poentu i prenelo je na najbolji moguci nacin onome kome je upucena, a sa njim i citavoj blog zajednici. Ukratko, trebaju vam muda... :D
Raspad američkog načina života. U toku je velika ekonomska kriza. Istorijska geopolitička promena, koja nepovratno premešta centar moći u svetu. Posledice te promene će po SAD i svet biti velike kao i posledice pada Berlinskog zida po Sovjetski Savez. Ovakve slične ocene ima i britanski Obzerver. Potezi koje američka administracija hoće da povuče (spasavanje sa 700 milijardi $), plan koji je američki Kongres odbacio a koji američki predssednik Buš hoće na silu da progura, vodi nekadašnju kapitalističku zemlju sa slobodnim tržištem u komunističku epohu komandnog tržišta. Kritična masa je pretegla i oni nezaustavljivo jure nizbrdo bez kočnice. Potezi koje najavljuju kao što je štampanje državnih obveznica koje možda niko neće hteti da kupi ili će ih kupiti po veoma povoljnim uslovima, neverovatno poznato zvuči. Ako ni to ne da rezultate, a neće, onda će se ići na povećanje kamata što predstavlja uvod u inflaciju. A svi znamo kako to brzo onda ide. OooooOoooooooo. Na taj način će poljuljani američki div doživeti domino efekat. Naravno da će se to odraziti na planetu. Što bi neki rekli: DOK NEKOM NE SMRKE, DRUGOM NE SVANE. Nije isključeno da američke države spas potraže samostalno, otcepljujući se od savezne države. Hoće li to savezna država dozvoliti mirnim putem ili će se ići na nasilno sprečavanje?
Ovo je još jedan od dokaza teorije grešaka. Jedna greška ako se ne ispravi može dovesti do takvog nagomilavanja da ugrozi ceo sistem.
Postoje razna predviđanja ovakvih situacija još sedamdesetih godina xx veka prethodnog milenijuma. Primer je knjiga Šok budućnosti.
Šok budućnosti je knjiga koju je napisao sociolog Alvin Tofler.
"Šok budućnosti nastaje pošto u savremenom postindustrijskom svetu brzina promena u tehnologiji, tehnici, obrazovanju, društvenim odnosima, načinu života i sl, toliko je velika da prevazilazi čovekovesposobnosti. Tako dolazi do velikih ličnih kriza, a često i do psihičkog sloma. Najčešće psihopatološke reakcije i odbrambene taktike savremenog čoveka na šok budućnosti su: poricanje, regresija, agresivnost i apatija." ograničene mogućnosti asimilacije i njegove adaptivne
Tofler poručuje: "Друштво су потребни људи који брину за старије и који знају како бити осећајни и поштени. Друштву су потребни људи који раде у болницама. Друштву су потребне све врсте вештина. Не можете покренути друштво само са подацима на рачунарима. Такође наводи у Поновном осмишљавању будућности, да, неписмен у 21. веку неће бити само они који не могу читати и писати, већ и они који не могу научити, заборавити научено, и поново научити."
U šoku budućnosti Alvin predviđa pad američkog carstva i moguću reakciju američke države na gubitak i pad standarda, upoređujući je čak sa nacističkom Hitlerovom Nemačkom.
Jer, kako on piše, američki narod će učiniti sve da zadži svoj standard. Ako treba zaratiće i sa celim svetom.
Sumirajući ove sličice ništa nam drugo ne preostaje nego da zaključimo da smo svedoci još jednog raspada ideologije xx veka.
Nedavno je umrla 98 godišnja gospođa imenom Irena Sendler. Za vrieme Drugog svjetskog rata dobila je dozvolu za rad u Varšavskom getu kao vodoinstalater-stručnjak za odvode.Iza svega je imala jedan skriveni motiv ...Budući da je bila Nemica, znala je šta nacisti planiraju sa Jevrejima.Irena je na dnu svoje torbe za alat koju je nosila, kradom iznosila malu decu.Pozadi u svom automobilu imala je vreću od grubog platna za veću decu. Imala je i psa koji je bio izvežban da laje kada bi je nemački vojnici puštali unutra i napolje iz geta.Njegovo je lajanje pokrivalo dečji plač.Vojnici, naravno, nisu ništa hteli psu.Za vrijeme dok je tamo radila i načinom na koji je radila, uspela je da izvuče 2500 dece.Ipak su ju uhvatili te su joj slomili obe ruke i noge i žestoko je pretukli. Irena je sačuvala zapis s imenima sve djece koju je prokrijumčarila, držeći ga u staklenom peharu ispod drveta u svom dvorištu koje je kasnije izgorelo. Nakon rata pokušala je pronaći bilo koje od roditelja koji su preživeli i ujediniti porodicu.Većina ih je, na žalost, bila ugušena gasom, pa su deca kojima je pomogla smještena po porodicama ili su usvojena.Prošle godine, Irena je nominovana za Nobelovu nagradu...Izgubila ju je.Pobjedio je Al Gore, načinivši film o globalnom otopljenju.
U sobi je bio polumrak.Svetlost jedino od televizora.Mačak se igrao i kao
mahnit jurio neku lopticu tamo amo.Odjednom videh da loptica hvata nelogičan pravac u odnosu na to kako ju je on šapicom gurnuo.Pođoh da je uzemem ali je loptica nastavila da uzmiče. Tada sam shvatila da je ptičica. Uspela sam da je uzmem u ruke u kojima se odmah primirila kao da je bila svesna da je našla utočište.Mačak je sedeo i oblizivao se. Bila sam ljuta na njega ali svesna da je nagon jači i da je on ptičicu uhvatio napolju i doneo je u sobu da se pohvali sa svojim ulovom.Milujući je i premeštajući , primetila sam da su mi dlanovi krvavi pa mi je bilo jasno da je ranjena, što se na prvi pogled nije videlo. I repa nema ili je suviše kratak, tako da ne znam da li je sasvim mlada ili joj je mačak perje počupao. Napravila sam joj gnezdo u kutiji i tamo je provela noć.Od jutros je živahnija. Nadam se da će perje koje nedostaje narasti, a ranice zarasti.
# Prosečan ljudski mozak ima oko 100 milijardi nervnih ćelija.
# Nervni impulsi iz mozga putuju 274 km na sat.
# Nemoguće je kinuti s otvorenim očima.
# Potrebna je interakcija u 72 različita mišića da se proizvede ljudski govor.
# U odnosu na veličinu, najjači mišić u ljudskom telu je jezik.
# Kad kijate, zaustavite sve telesne funkcije, čak i srce.
# Plavuše imaju više kose nego crnke
# Dužina prsta diktira koliko brzo nokti rastu. To znači da nokat na srednjem prstu raste najbrže.
# Prosečno trepnete svake godine 6205000 puta
# Uši i nos rastu tokom celog života
# Svake godine oko 98% atoma u vašem telu se zameni.
# Prosečno dnevno dišete oko 23000 puta
# Ljudska krv dnevno proputuje kroz telo oko 96000km...
I
III ne prašta
neoprostivih III
Običan Judin poljubac
I dan koji nikad ne dolazi
Stravično dugo
Na kraju linije
Jer To je samo tvoj život
Slomljen, Bijen, u Ožiljcima
Kažeš da je to tvoja Apokalipsa
Cijanid kao melem
Samoubistvo i Isplata
ne brini prijatelju moj stvari se odvijaju u dobrom pravcu konstelacija konačnih permutacija u permanentnom akcelerirajućem zanosu jedne čestice substitucija samo jednog atoma u strukturi može dovesti do promene agregatnog stanja i sve puzle dolaze na svoje mesto koordinacija entalpija ekvilibrijum čarobna igra kristalnih perli