Škola

- Mama, kad počinje škola?
- Za tri meseca.
- To je tri puta po petnaest dana?
- Ne, to je tri puta po trideset dana.
- Šezdeset, sedamdeset, osamdeset, devedeset - računa Neša nekim svojim sistemom - pa ne možeš to da mi uradiš, mama!!!!
- Šta to?
- Pa da čekam toliko! Sredi da krenem ranije.
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 6 ) | Pošalji komentar

Neša i ja pričamo o pripremama za rođendan. Pun je entuzijazma i energije. Odjednom je ućutao.
- Šta ti je, sine?
- Ima nešto što me jako rastužuje.
- Šta to?
- To što ću i posle rođendana još uvek biti dete.
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 4 ) | Pošalji komentar

- Da li ti se dopada? - pitam Nešu dok probam novu bluzu sa karnerčićima.
- Ne!
- Zašto?
- Nije uopšte ženski. Izgledaš kao neka glupa devojčica!
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 3 ) | Pošalji komentar
Utorak, na poslu. Radim potpuno udubljena u detalje novog projekta. Koncentracija je veoma dobra, to me raduje. U drugom planu je završna priredba mog predškolca koja se održava sutra. Isplanirala sam šta će obući - lepu majicu i farmerke. Rekli su da deca obuku nešto svečanije. Šta sedmogodišnjak može obući da bi svečano izgledao? Oni su uvek slatki, ali svečano... Odjednom, vidim ispred sebe sliku svog sina u beloj košulji sa plavom mašnicom. Ali... on uopšte nema belu košulju, zbunjena sam... Slika je i dalje tu. I ideja koja nastaje. On MORA imati belu košulju sutra!
- Halo, mama! Ja sam. Slušaj, uzmi onu Nešinu plavu košulju i izvadi šnit, molim te. Kad dođem ja ću mu skrojiti i sašiti belu košulju za priredbu.
- Ali šta ti je odjednom - čudi se moja majka - pa rekla si da će obući onu narandžastu majicu...
- Ne znam šta mi je, ali molim te uradi to!
- Svašta! Dobro, uradiću...
Po dolasku iz vrtića moj dečak i ja pričamo o tome kako je prošao dan. On neumorno cvrkuće, razgovaramo i o rođendanu koji se približava.
- Mama, rekli su da mora bela košulja sutra!!!!
- Kad su rekli?
- Jutros.
Majka i ja se zgledasmo. Dete mi je poslalo sliku kako treba da izgleda! Nije mi bilo teško da radim duboko u noć da bi on ujutro imao spremnu, prvu belu košulju u životu.
- Puno ti hvala, mama. Vidim da si se baš potrudila - reče mi kad je obukao i video da je to košulja kakvu je želeo.
A ovo je slika koju mi je poslao:

Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 10 ) | Pošalji komentar

- Mama, u sledećem životu ću biti biljka - reče mi Neša iznenada.
- Zašto?
- Zato što sam prošao kroz sve stadijume: bio sam riba, vodozemac, sisar, samo još biljka nisam bio.
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 0 ) | Pošalji komentar

- Da li ti se sviđa ova jakna, Nešo? - pitam pokazujući predivnu narandžastu lanenu jaknu.
- Sviđa mi se, ali nikad je ne bih kupio.
- Zašto?
- Zato što više nije u modi.
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 1 ) | Pošalji komentar

- Uh, mislim da sam sada upotrebio svu svoju pamet - reče Neša po završenom testiranju kod psihologa za upis u prvi razred.
- Stvarno?
- Da, to znači da više ne mogu da rešavam zadatke u vrtiću...
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 4 ) | Pošalji komentar

- Nešo, u Tai Chiju postoji način da obnovimo energiju koju smo izgubili...
- Misliš - kao kad puniš baterije?
- Da.
- Kako se to radi?
- Postoje vežbe i tehnike disanja. Energija se obnavlja direktno iz Zemlje...
- Mama, čini mi se da to na šestom spratu ne može da funkcioniše...
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 10 ) | Pošalji komentar

- Želeo bih da idem u Rim - reče mi Neša.
- Zašto?
- Hoću da upoznam Cezara.
- Zbog čega?
- Da bih ga pobedio i uzeo mu carstvo.
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 1 ) | Pošalji komentar

- Postoje zli elektroni, oni se nahvataju na onim žičicama i prave probleme u računaru.
- Stvarno?
- Da, onda isključiš računar, sačekaš da oni odu i ponovo uključiš.
- Otkud znaš sve to?
- Rekao mi tata.
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 5 ) | Pošalji komentar

- Mama, kada ćeš da iskopiraš onu igricu, obećao sam drugu?
- Nešo, ta igrica ne može da se kopira, ima zaštitu.
- Šta onda da radim?
- Pitaćemo tatu, možda on zna neki način…
- Neću da tata ide u zatvor!
- Znači, ako ja odem, svejedno ti je?
- Paaaa, znaš… tata mi nikad nije stavio password na kompjuter.
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 10 ) | Pošalji komentar

- Baba, da ti kažem nešto. Između mene i mame postoje nevidljive niti, i koliko god ona otišla daleko, neće se prekinuti. One se istanje, ali su toliko jake da se ne kidaju nikad...
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 5 ) | Pošalji komentar
U vrtiću na zidu, ilustracije za prava deteta. Na jednoj slici dečak stoji zamišljen i gleda u Sunce.
- Mama, šta piše na ovoj slici?
- Dete ima pravo na svoju veru.
- A on veruje u Sunce?
- Pa, svako veruje u nešto.
- Ja verujem u sebe!
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 14 ) | Pošalji komentar

- Mama, zašto se Marko Kraljević tako preziva?
- Zato što je kraljev sin.
- Misliš - njegov otac je kralj?
- Da.
- Pa zašto se on onda tuče?
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 5 ) | Pošalji komentar
- Mama, boli me mozak od razmišljanja...
- O čemu si razmišljao?
- Danas sam mislio pet plus dva...
- Šta je to????????
- Znaš već....
- ??????
- Pet plus dva manje tri jednako je četiri...
- Rešavao si zadatak?
- Da, u glavi...
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 8 ) | Pošalji komentar
- Mama, a šta si ti dobila od Deda Mraza za Novu godinu?
- Ništa, sine, ni od njega, ni od drugih. Eto, ni od Neše nisam ništa dobila...
- Nije baš tako, mama. Ja sam ti poklonio svoju dobrotu.
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 16 ) | Pošalji komentar
- Odlučio sam da kreiram period trajanja prijateljstva.
- Sa kim?
- Sa svima u vrtiću...
- To je nešto kao probni period?
- Da.
- I koliko će trajati?
- Pola sata.
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 7 ) | Pošalji komentar
Jednog kišnog Uskrsa svi su doneli šarena jaja u šumu da pokažu ko je lepše obojio. Ali im je kiša oprala jaja. Zato su rešili da prave kolače za Uskrs. Sova nije imala brašna pa je pod kišobranom otišla da pozajmi od lisice. Male sove su tražile da se igraju napolju a jazavac ih je čuvao. Kad je kiša stala postavili su veliki sto sa gozbom i sa prijateljima su jeli. Deca su dobila još i bombone.
Priču je napisao Neša, opisujući ono što je video na ovoj slici:

Bloger u najavi? Uskoro.
- Hoćeš ovo da objaviš na svom blogu, mama?
- Da.
- Napiši onda da je to za mog novog drugara Joleta. Ćao, Jole. Pozdrav od Neše!
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 4 ) | Pošalji komentar
- Gledam utakmicu u odbojci, mama! Znaš za koga navijam?
- Za koga?
- I za jedne i za druge!
- Kako to?
- Lepo. Crveni su Srbi. To su naši, znači moram za njih da navijam.
- A koji su drugi?
- Oni su crni, a crno je moja omiljena boja.
- A ko bolje igra?
- Ne znam, nije ni važno....
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 10 ) | Pošalji komentar

Na ovoj slici je jedan klovn koji žonglira onim figurama za kuglanje, Prokina mašina, jedan čika od slova M... i anđeo.

Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 2 ) | Pošalji komentar
