Ovo je pesma ratnika koji je ranjen 1993. god. na Sarajevskom frontu (Ilidža)
U plućima mi još uvek šišti sluz
da moram dosta da pljujem u komadiće novina
i još uvek mi neko sečivo kolje nogu
koje nema već 15 godina
odnosno čiji patrljak
već dugo nije nimalo moćan i mesnat
Ubrzo ću opet morati u klozet
hodnikom i na levo
Ali proteza je neprekidno teška 4 kile
i opet će sve što ću moći da uradim biti to
da ću se podići na laktove
dok će urin opet sam od sebe teći u gaće
i zatim ponovo leći
i ponovo gledati sivi pravougaonik prozora kojem ptice
tu i tamo u preletu daju dubinu
Padaj dakle draga kišo da se nebo iscedi
da zajedno dođu moja smrt
moja smrt i visoki vazdušni pritisak
Pošalji komentar
Komentari: