
Bacash rechi kao oblutak o povrshinu vode.....
Bacash bez cilja svoj bes i ochaj....
Kolutaju se emocije skrivene kamenim licem.....
Krugovi razaraju ,glodju dushu do kosti....ne shvatash ti nishta.....
Udaram pesnicama o glavu....
jecam bez glasa.....
Gradim zidove hladnoce -da zaledim sebe,da zaledim krugove,da zaledim rechi bachene nehajno.....
Paniku stezhem zubima ko reshetkama kaveza da ne izleti i napravi kraj .
Zarivam cheljusti u usne i ne dam da mi zaigra oko.....ne dam suzama da krenu.....
Uvlachim pipke u sebe,zauzdavam histeriju obavezama.....
A krugovi bujaju unutra,necu da ja budem tachka .
Umotavam ,obrcem,okrecem,
skrecem ja!
