avatar

Vrsar

9/2/2007, 12:43
Nakon posjeta Humu smo nastavili prema obali Istre, prema Limskom zaljevu - na dobru klopicu koja uključuje puno prvoklasnih morskih plodova. No, svekriva nije nazvala da provjeri je li otvoreno pa smo poljubili vrata sa mnogo stila. Putrem smo našli nekakvu "Istarsku hižu", koja je sve osim toga.
Hrana loša, preskupa, izbor nikakav, zadimljeno, neljubazna konobarica. I smrdljiv WC sa hladnom vodom.

No da ne bi bilo sve tako crno, otišli smo do Vrsara. Tko nije padobranac (dakle većina) ne zna da se tamo organizira Boogie, što bi značilo da se skupi ekipa, unajme letilo i skaču cijeli dan uz puno dobre zafrkancije. Nude se i panoramski letovi.

Za ljubitelje lova tu su i lovišta oko Vrsara koja obiluju fazanima i jarebicama.

Vrsar je staro ribarsko naselje, koje se je tijekom vremena preoblikovalo u turistički centar sa prirodnom lukom, sa nizom otočića ispred nje. Izrastao je na brežuljku koji se nalazi na samom ušću  Limskog zaljeva. Na vrhu brežuljka se nalaze ostaci Kaštela, nekadašnje rezidencije porečkog Biskupa.

Važno je napomenuti da Vrsar ima predivne plaže, kako za većinu, tako i za naturaliste. Parkovi koji se protežu skroz do ruba obale pružaju izvrstan hlad i zaštitu od pogleda.

Luka je izvanredna, imaju super one stvarčice za zakačit brodove (kakvo sam ja to dijete pomorca, ne znam kako se to zove, sramota!), malo mumi ali je bila oseka, pa ćemo im to oprostiti. Bio je vikend i može se reći da Istriani, a bome i Talijani, vole do Vrsara potegnuti na čašicu uživancije.

objavio/la Serpentina kategorija: Istra | (7) Komentara | email this post
avatar

Hum - najmanji grad na svijetu

7/2/2007, 10:26
Hum je smješten u srcu Istre, u općini Buzet. Od Buzeta do Huma nije teško doći, iako ima par serpentina i cesta je dosta loša (s obzirom na status grada i posjećenost mislim da bi se to trebalo bolje urediti). 
Nastanjuje ga mnoštvo od 24 stanovnika (makar ste sigurni da će vam netko posuditi šećer ), no čini mi se da je ljeti tamo i više nego živahno - proglašen je gradom biske (domaća rakija od komovice, bijele imele i četiri vrste trava. Smatra se da je to ostatak od druidske magije - recept je star oko dvije tisuće godina). Naravno, kao odličan napitak ima i ljekovita svojstva.
Što se tiče fine papice, jedna jedina, i najpoznatija, Humska konoba je 1976. otvorena na mjestu stare konobe. Ističe se ukusnim interijerom, u kamenu i drvu, te se savršeno uklapa u stil i osobnosti Istre. Meni je također tipičan istarski, nešto što se može pojesti u svakoj drugoj autentičnoj Istarskoj hiži. No, ipak je Humska konoba posebna - određena jela se serviraju na drvenim pladnjevima.

U romaničkoj kapelici Sv.Jeronima na groblju su sačuvane freske, vjerojatno nastale negdje u drugoj polovici stoljeća sedmog. (Groblje se nalazi van zidina, te ćete morati mrvicu protegnuti noge. Ali stvarno mrvicu, par sto metara.)

Ako idete pravom cestom (mi smo išli sa krive strane), naići ćete na zanimljive skulpture uz put - to je poznata Aleja glagoljaša. Ona se proteže između Roča i Huma. Započinje Stupom čakavskog sabora, završava zadnjim spomenikom, Gradskim vratima.

Iako nisam primijetila da neki od izletnika pikiraju na Aleju, većina ih je samo prozujala pored (kao i mi, tom cestom smo nadobudno krenuli prema Limskom zaljevu).

Hum je nastao u 6. stoljeću, i onda je zadobio oblik koji zadržava i danas. Bio je i ostao centrala  glagoljaša. Osim starih spomenika, mnogo današnjih statua i spomenika su obilježeni glagoljicom, sve u nastojanju da to staro pismo ne izumre.

Sve do 17. stoljeća se spominje u zapisima kao "castrum", dakle kao tvrđava, ne grad. Jedan je od rijetkih primjera srednjovjekovnih gradova koji su ostali "unutar zidina" - kao što rekoh, kako su zidine sagrađene u stoljeću šestom, tako stoje i danas, izvan zidina se nalazi samo nekoliko moderniijih zdanja, čini mi se birokratskog karaktera (i telefonska govornica).

Gradić čine tri paralelna niza kuća što se pružaju od istoka prema zapadu, dvije ulice koje ih odjeljuju i trapezasti trg kod glavnih Gradskih vrata.

Samim ulazom u Hum se primjećuje da stanovnici veoma drže da sačuvaju "duh davnina" - svi detalji su načinjeni sa mnogo stila i ukusa, natpisi za suvenire, bisku, konobu. Čak su i klime veoma dobro "zakamuflirane", tako ako ne obratite pozornost, nećete uočiti niti jednu.


Sve u svemu, maleni je, simpatičan, romatničan i zadržao je taj svevremeni duh koji svjedoči o burnoj prošlosti. Srećom nije doživio zadnji izljev testosteronskog ispada zvanog Domovinski rat, te nije uništavan kao veliki dio kulture naših zemalja.




 
objavio/la Serpentina kategorija: Istra | (5) Komentara | email this post