... rijeci se nizu u jednu cjelinu, vodim razgovor trudeci se svim silama da zadrzim prisebnost, jer jako dobro znam koliko je to bas sada .. u ovom trenutku vazno, spustam pogled pa ga vracam ... mozda mi na trenutak glas i zatreperi, tijelo zadrhti ... no razgovor i dalje tece
Ovo je bio dio veceri koji iza mene ostavlja proslost, poredana slova jos uvijek odzvanjaju u mojim mislima, u grudima pomjesan nemir i olaksanje, gotovo nespojivo, al' ipak postojano stanje u koje sam se dovela samoinicijativno
Trebalo mi je to, neopisivo ... trebala su mi ta slova zbog kojih se moj zivot iz korjena mijenja, trenutak za koji sam zivjela proteklih mjeseci ..... prosipan mi je ispred stopala, bacen pred oci ..... bio je tu, gotovo da sam ga drzala na dlanovima, opipljiv, slatkasto - gorkog okusa ... i ne, nisam ga mocila suzama kao sto bi to cinila da se bas taj trenutak dogodio prije nekoliko dana, mjeseci, veceras je jednostavno bilo podobno i na sve gledajuci s vise aspekata, imala sam priliku da se suocim s njim i donio mi je i vise nego sto sam ocekivala ...... olaksanje ? mozda i nije dobro ili savrseno odabrana rijec, jer ne ocrtava svu tezinu mojih emocija koje obitavaju u ove sitne sate tu ispod moje koze, stapaju se s mojom dusom i hrane cijelo moje bice
Postoji trenutak koji je doslovno prelomnica, kada se suocimo na jedan trezveni i pomalo grub nacin s realnoscu, no iz tog cina ne izvlacimo nesto lose, vec naprotiv ... na dobitku smo, tako sam i ja veceras dobila nesto, a sve ono sto je ionako bilo bespovratno izgubljeno, unisteno ... napokon ostavila daleko iza sebe .... takva mi je bila sudbina, trebalo mi je daleko vise nego sam ocekivala .... bilo je tesko
Da, nisam bila dovljno dobra ... nisam savrsena, prepuna sam mana i nisam uspjela ... no to ne znaci da me treba pokopati zivu ispod ove vlazne zemlje, zametnuti svaki trag mog postojanja, uciniti me nevidljivom ....... i trazila sam u pogledu sto je konkretno presudilo, sto je bila kap u prepunoj casi zivota, s jasnom namjerom da se jednom razlije svuda po nama, oko nas..... i zasto zaista nisam bila dovoljno dobra ?
Slova su se nizala u odgovore, odgovore od zivotne vaznosti ...prica ima svoj pocetak i kraj
Od kuda se pojavio taj osmijeh na mom licu, zaista ne znam ... nisam bila svjesna trenutka kada se on jednostavno tu stvorio ..... no nije niti vazno, vazna je jedino cinjenica koja me trgnula iz ovog apaticnog stanja .... problem nije u meni, problem lezi u srzi ljudske sebicnosti, nedostatka volje, snage i zelje da se suocimo s problemom, zivotnim izazovom koji nas izdize iz mase prosjecnosti i mediokriteta .... i tko je tu lud ? tko je na kraju balade gubitnik i ocajnik koji ce se prije ili kasnije okrenuti oko sebe i shvatiti kako sve manje vise dodje na isto ..... kako se kolo srece okrene bas onako kako smo i zasluzili ....
Kratko sam osmijeh zadrzala, no ono sto je u meni sazivjelo zadrzati cu cijelu vjecnost ... jer svaki novi dan biti ce na neki nacim obiljezen spoznajom ..... DA, ja nisam savrsena, al' to ne znaci da ne vrijedim i moja savjest je cista ... ... ...
