... pratiti cu jutros zrake sunca kako se sve vise i vise probijaju kroz zastore i obasjavaju moju sobu, prostor u kojem se budim i sanjam snove koji me drze i guraju naprijed u ovom nemilosrdnom vremenu i pitam se ovo jutro, koliko je zapravo zivot prema meni pravedan bio, koliko je jednostavan jer toliko je tuznih dana poredanih u nizu, dana u samoci, tisini i boli .... toliko je tuge u meni koja me gazi
Udisem zrak koji puni prostor, svjezinu jutra i zamisljena promatram boje koje se razlijevaju te odbacujem dvojbe, zelim izbrisati tragove proslosti, konacno rascistiti s osjecajima koji variraju ... uzeti priliku i iskovati sama svoju srecu, snositi odgovornost za sve svoje odluke i postupke u buducnosti, sama .... ne pokazujuci prstom vise, ne kriveci nekoga za svoje poraze i zelim dobiti od zivota bas onoliko koliko zasluzujem ... slijediti svoje snove