
... rano je ... tisina svuda oko mene
Otvaram sirom prozor, tek da udahnem svjez zrak, osjetim ga na licu svom ... i pogleda na trenutak uprtog u sivo nebo, zamisljena
Sve sto ovog trenutka imam je uzdah u samoci, upijam mirise jutra, novog dana koji se budi u tisini .... i sklapam oci na trenutak
Koliko je proslo od svitanja u dvoje ... izblijedile su slike, ostale uspomene u tragovima ... vrijeme tako brzo prolazi a da se pomakla nisam
I ne znam sto mi vise nedostaje, lijepa rijec ili dodir ... znak paznje ili strast, izgubljena
Jutro je prohladno, hladnoca mi se zavlaci pod kozu .... a tako malo mi treba i pogledom trazim stranu na kojoj izlazi sunce .... hoce li me ugrijati, hoce li unijeti u moj zivot malo topline ...... netko
