.... emocije, zivot bez njih bio bi sirov, neopipljiv, razgolicen .... prazan
Njihov raspon je velik, u svakome od nas cuci jedna iskra koja se rasplamsa ovisno o tome sto se s nama dogadja i sto prozivljavamo .... volim emocije, no ne volim biti emotivno povrijedjena
Dio mene smatra kako je to sasvim nepotrebno, no takve emocije zavlace mi se pod kozu bez pitanja i predhodne najave, jednostavno me dograbe
Trenutak kada me emocije ponesu, jedna posebna faza .... zivim i osjecam kroz njih kako sam bice cije srce zaista kuca ispod rebra, cija dusa ima golemi prostor unutar kojeg jednostavno upija ....
Bolno je biti emotivno porazen, ostaju oziljci koji tesko zacijele ... ostaju frustracije kojih se tesko rjesavamo .... lijepo je biti emotivno zanesen, osjetiti trenutak ... sacuvati trenutak
I upravo sada dogadja mi se nesto lijepo, skinula sam dio tereta s ledja i malim koracima uzdignute glave ovih zadnjih nekoliko dana koracam dalje, to je pocetak ..... i moja zelja je bila skromna ...... taj jedan mali korak naprijed, bez boli i bez suza, bez emocija koje me slamaju i ovo srce ispod rebra trgaju na komade ... cijelo moje bice zivi u nadi