... pored prazne postelje stoji jedna kutija u koju svaku vecer spreman proslost i uspomene, pa ih jutrom vadim da bih navecer i opet isto cinila, ima tu svega, detalja i velikih, vaznih promjena koje su obiljezile dio mog zivota, pomaknem malo u stranu desetak godina staru sliku, uguram izmedju neke manje vazne, al' ipak neka se nadju na dohvat ruke ... ulovi li me tuga istresem sve iz kutije i cvrsto odlucim kako cu dobar dio pobacati, zapaliti, unistiti ... ipak ne mogu, proslost i uspomene cine dio mog zivota postojanim, tu sam .... prosetala sam, zaustavljala se, vracala se ... koracala dalje
Zadrhtim na trenutak, panika me lovi ... posebne dijelove brizno cuvam, molim se da ostanu sacuvani, previse mi znace iako su proslost, odavno je vrijeme ucinilo svoje ...
Pozelim zivot srociti u slova, jer i moj zivot jednom ce biti dio proslosti ...no postoje trenuci vrijedni paznje koje bih rado sacuvala.
