... upijam slova koja me se dojme, poslozene rijeci i recenice o kojima razmisljam satima poslije, zaintrigirana iako je mozda rijec o jednom sasvim obicnom slikovitom stivu
Prica ide ovako, nedavno je netko procitao knjigu u kojoj je zivot usporedjivan s putovanjem u vlaku ...zivot je poput putovanja u vlaku, ljudi ulaze i silaze, za nekih zaustavljanja znaju se dogoditi ugodna iznenadjenja, covjek prozivljava sretne trenutke, ali ima i nezgoda, nesreca i zalosti ...
Citajuci ove rijeci na trenutak se osvrcem i vidim upravo sebe kao jednog od putnika na putu u beskraju ... nastavljam i prica dalje ide, kad se rodimo i krocimo u vlak, susrecemo se s ljudima za koje mislimo da ce nas pratiti tijekom cijelog naseg putovanja, primjerice nasi roditelji ....
Lice mi u ovom trenu poprimi grimsu i gorko se osmjehnem, roditelji ? previse tesko i previse bolno da bih se prisjecala, jer nisu bili uz mene na tom putovanju ...
Dakle, nazalost istina je posve drugacija ... kad – tad oni ce sici s vlaka i ostaviti nas bez svoje ljubavi, svoje naklonosti, njeznosti, bez svoga prijateljstva i svoga drustva.
Medjutim u vlak ce uci druge osobe, koje ce nam biti veoma vazne ... i naravno da se u ovom trenu prisjecam meni veoma vazne osobe zbog koje sam danas u suzama, zatim mojih andjela zbog kojih zivim ...dok prica nabraja nadalje nasu bracu, sestre, nase prijatelje i ljude koje susrecemo i koje cemo zauvijek voljeti u nasem zivotu ...
Mnoge osobe koje ulaze u vlak gledaju na putovanje kao na kratku setnju, dok drugi pak na svojoj voznji kroz zivot nalaze samo zalost i tugu ... ali ima i onih koji su u vlaku za voznje uvijek na dohvat ruke, te spremno pomazu onima kojima pomoc treba.
Tako i u mom zivotu postoje meni posebno drage osobe koje nazivam iskrenim prijateljima i bez njih bi stanje u kojem sam se nasla bilo jos teze, ponor jos dublji, strah i neizvjesnost veca ... cijelo moje bice zahvalno je na prijateljsvu i voznja vlakom zivota uz prijatelje je ugodnija, neprocjenjivo ...
Mnogi nakon svog silaska s vlaka ostavljaju iza sebe trajnu ceznju, mnogi nas sunovrate u duboku nevolju, a mnogi ulaze i silaze da ih nismo ni zapamtili ...
Posebno interesantan dio je ovaj u kojem pisac kaze kako nas cudi sto su mnogi putnici koji su nam najdrazi u nekom drugom vagonu, ostavljaju nas same u tom odsjecku naseg putovanja i naravno da nas to ne prijeci uzeti na sebe tegobe putovanja i samoce, potraziti ih te se probati smjestiti u njihov vagon ...
No zivot je ponekad nemilosrdan i ne mozemo na nasu zalost sjesti uz njih, mjesto pored njih je vec netko drugi zauzeo ...
Takav je zivot ... prepun izazova, snova, mastanja, nadanja, prepun sastanka i rastanaka, bez ponovnoga sastanka i blono je saznanje kako se nikada ti trenuci nece vratiti...
Zakljucak price kaze da pokusamo od svog putovanja kroz zivot uciniti najbolje sto mozemo i pokusajmo sa svima u vlaku biti u miru, te pokusajmo u svakome od njih vidjeti ono najbolje sto je u njima ...
Sjetimo se i toga da na svakom odsjecku zivotnog kolosjeka netko od suputnika moze 'iskliznuti' te da treba nase razumijevanje i simpatije.
I evo me .... tu sam, iskluznula sa odsjecka, lutam izgubljena, usamljena i ranjiva ... pogledom trazim one koji ce me razumjeti na tom putu, biti mi podrska, ruka spasa, dusa koja nesebicno pruza rijeci utjehe ili pak toliko potreban savjet bilo iz vlastitog iskustva ili zivotnog, onog naucenog ...
Jer i mi cemo mozda jednom 'iskliznuti' s kolosjeka i vjerujemo da ce se naci netko tko ce nas razumijeti.
I najveci je misterij putovanja sto ne znamo kad cemo mi napokon sici s vlaka, isto tako ne znamo ni kad ce nasi suputnici sici, pa ni za one koji sjede tik uz nas ...
Svatko od nas biti ce veoma tuzan kad bude morao zauvijek sici s vlaka, veoma ce boljeti rastanak s nekim prijateljima koje smo susretali za vrijeme putovanja, koji su nam postali dragi ... a posebno ce nas razalostiti sto moramo svoju djecu ostaviti same
Kraj same price kaze kako se trebamo truditi i nastojati da imamo sretno putovanje, jer ce se na kraju sva muka strostruko isplatiti ... te pokusajmo pri silasku s vlaka ostaviti prazno sjedalo koje budi u ostalim putnicima sto nastavljaju putovanje ceznju te lijepa i ugodna sjecanja ...
