27.1.2008
ovo nije ruzan san, ovo je moja realnost

... i ovo je jos jedno jutro u nizu kada imam potrebu cim otvorim oci ispisati nekoliko slova, posloziti ih tako da ostavim trag, stanje u kojem se nalazim, nekako si olaksam
Sto mi vise nedostaje, rijeci ili dodiri ? .... ovdje se mogu izraziti,  rijeci koje dolaze do mene imaju svoju tezinu, tjeraju me na razmisljanje, komentare rado uvazavam ... izvlacim nesto iz njih, ucim o sebi ....
Dodiri, nenadoknadivo .... ovdje ih ne mogu dobiti, mogu samo o njima mastati.
Jutro je uvijek tiho, prokleto tiho ... dan zapocinje ovisno o tome kako se osjecam ....
 

Sanjao sam nocas da te nemam
Da lezim budan na postelji od snijega
I tiho,tiho
Neka druga zena
Moje ime doziva kroz noc
Ruzan san

Vidio sam u snu ljiljan bijeli
Crne konje i svatove bez pjesme
I tiho bez glasa
Odlaze nekud
Neki dragi ljudi
Gdje, a gdje
Ruzan san

Hej noci stani
Zora nek svane
(neka zora svane)

bijelo dugme

I ne zurim nigdje, sve stignem ..... odavno je nestalo ono vrijeme kada je 24 sata bilo premalo za sve, nedostaje mi tempo od kojeg se umorim
Ovako je previse prostora, previse tisine ... boli u samoci
Organizirati cu slobodno vrijeme, no svejedno ce ostati golemi prazan prostor i stisnuti ce me tuga, gaziti ce me crne misli, obrazi ce biti vlazni ......
Kako da si pomognem, kako ? sto konkretno moze uciniti bice cija je postelja ostala prazna nakon toliko godina, bez posebnog cilja .... kada jos slaze krhotine, prebire po proslosti, pokusava shvatiti .....
Od kuda crpiti nadu ... snagu i poticaj ?
Reci mi ... slusam, pazljivo i upijam
U ocima nepristrane osobe, slika je mozda drugacija, savjet dobornamjeran i dolazi do mene na nacin da crpim nesto iz toga .... reci mi, zaista pazljivo slusam ....
Znam da nisam usamljena i da sam jedna od onih koje stoje u praznom prostoru beskrajno se osvrcuci oko sebe, preispitujem svoje odluke, poteze ... korake
No svejedno je tesko ... naci se na tom putu iako cesto slusamo o tome, dogadja se drugima ali ne i nama .... sada sam tu, u tisini i zelim slusati .....
Nadji put do mene, pruzi mi 'nesto' za sto cu se uloviti sada kada tonem .... trebas mi
... ovo nije ruzan san, ovo je moja realnost ...
objavio silence u 21:28 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (1)
Komentari:
Posalji komentar
Ej curo,glavu gore,nije sve tako crno. Ne verujem da postoji iko na ovom svetu zbog koga trebas da tones.
Postlao Slavica u 22:04, 24.3.2008 | Link | |


Posalji komentar