... prekrila sam lice dlanovima, osluskujem odkucaje srca svog u tisini, odzvanjaju
Misli lutaju, odlaze iz jedne krajnosti u drugu ... dio mene cezne za time da jednostavno zaboravim sve, dok onaj drugi dio zeli pamtiti lijepe uspomene
I opet se pitam zasto nazivam ovo stanje prazninom, kad sam covjek od krvi i mesa, imam dusu i osjecaje, negdje postojim
Stvarnost pomjesana sa stihovima kroz koje ponekad prodjem zadrzavajuci se taman toliko da snazno osjetim koliko je ova moja bol jaka, ili toliko da shvatim kako ima istine u onoj ' kurvo sudbino ' ... zasto je to tako moralo biti
Dlanovi zrace nekom toplinom i obrazi mi gore, srce ubrzano kuca jer misli caruju, ulovljena u vrtlogu istih vise ne znam zelim li se probuditi i nastaviti zivjeti, ili cu dovijeka ostati u mojim snovima u tisini, toliko daleko od stvarnosti ...
I gdje je ta ruka za spas ... i znas li kako je zeljeti nekoga, a njemu se silno zuri da te odbaci ?
Umorili su me ovi protekli mjeseci, doslovno me slomili ... i opet cu proklinjati, pozeljeti prezirati iako u meni taj osjecaj ne zivi, nisam sposobna ... prije se prepustam boli