... danima vec kisa pada, danima kapi klize niz moje prozore .... danima moje lice moce suze, kao neko prokletstvo nadvija se tuga iznad duse i tijela mog
Mozda je zbog blagdana, sjecanja kako smo se okupljali oko stola ... a mozda je zbog spoznaje da nikada vise nece biti isto i straha da li cu ikada vise okupiti draga mi lica oko stola u veselju i smijehu...
Vjerojatno je zbog straha, da .... bojim se buducnosti jer se ne nazire jos uvijek vrijeme u kojem ce svo moje bice biti predano ljepsim trenucima, danima i satima kada mi je svejedno dal' vani kisi ili sunce grije zemlju.
Taj prokleti senzibilitet u koji sam se omotala, ljuti me jer je ocito kako upravlja dobrim dijelom mog zivota ... pretjerano osjecajna i osjetljiva u ovom trenutku, voljela bih da nije tako, al ne mogu iz svoje koze, jednostavno ne mogu se pomaknuti
Osjecam se ostavljenom, iako znam da je to pogresno ...
