... fascinira me kako jedna jedina recenica koja dodje do mene moze imati pozitivan utjecaj i dobar dio dana pri samoj pomisli na istu na mom licu pojavi se osmijeh, osjecam se drugacije ... negdje postoji netko, netko tko zna kako i ja negdje postojim i naci ce nacina kako da mi uljepsa dan, hladan i bezlican ...
I opet je prokleto rano, nisam jos oci posteno otvorila, no upila sam slova kao da su od zivotne vaznosti ... jasno da ne mjerim njima kolicinu izrazenih emocija, no slova su ponekad sve sto imam jer sam uskracena za pogled u oci, tvoju blizinu, stisak ruke ... toplinu
Dok jos san skidam sa sebe, slazem sve one pozitivne slike jednu do druge i biram jednu, onu u kojoj vidim dvoje, licem uz lice uz neodoljivu potrebu da te poljubim iznad obrve, u tom poljupcu je izrazeno i vise emocija nego sto mislis ... od beskrajne paznje do zelje da osjetis kako mi je stalo .... trenutak kada se prijateljstvo i razumijevanje pretvaraju u nesto vise ...
