... lezim u krvi, suzama .... s neopisivom boli, slomljena .....
Put od vrha do dna i obrnuto je tako kratak, prekratak ... u jednom trenu zivim u zanosu, u drugom me razdire bolna istina, koliko sam usamjljena i ranjena
Tezak je put oporavka, daleko tezi kada se osobno nadjes na njemu, posut je trnjem, strahom, neizvjesnoscu ... novom boli
I tuzno je bilo ovo jutro, tuzna je ova noc .... hladan je jastuk mokar od suza, hladno mi je tu oko srca, usamljena ....
I tesko se nosim s tim osjecajima, ne znam kontrolirati strah, ne znam naci prave rijeci u kojima bih se izgubila .... odlutala u masti i ovaj tren, zaboravila surovu stvarnost...
Do mene dolaze rijeci ' pozaliti ces, trebala si biti jaca, ostaviti prsten na ruci ' ... gaze me te rijeci, bolno je ... preispitujem svoje odluke, nisam jaka .... al' cvrsto sam stajala na tlu pri donosenju te odluke, u dubini duse znam da je to bio jedini put, nije se moglo spasiti .... jednostavno nije
No zasto me sada toliko boli samoca ? zasto ne krenem dalje uzdignute glave, s osmijehom na licu .... zato jer se bojim i opet cu biti povrijedjena ? tako tesko se nosim s tim .... sklupcati cu se, omotati u plahte i jecati .... u tom strahu i osjecaju nemoci, vlastitoj nesposobnosti da izdrzim bol ....
Prokleto tezak dan je iza mene .... noc mi ne donosi mir ....
... negdje postoji netko, netko kome je stalo da budem sretna, no splet okolnosti uciniti ce svoje i ja cu na trenutak podici zid ..... zaista mi je tesko, ne znam se izraziti i saznanje da zbog mene netko moze biti tuzan me lomi, to je zadnje sto bih ikada pozeljela ... mozes li to shvatiti, vjerovati u to ? .....
Zbunjena sam, zavukla se neka hladnoca i ne da mi mira .... ne znam si pomoci ...
Zelim da mi se vrati i opet onaj osjecaj topline, previse mi znaci ..... previse...
