... tuzna sam jer i opet vracam slike, vratiti cu ih na svoje mjesto redoslijedom i razdvojiti mastu od stvarnosti, sve ono sto me pritisce proteklih mjeseci i kako se tesko nosim sa svojim porazima
Ostavljam razbacane rijeci svuda oko mene, nikako da ih poslozim i smirim se negdje u toj prokletoj tisini, ponor ispred kojeg stojim je beskrajno dubok ... dani u samoci hladni
Jos uvijek izgubljena, jos uvijek ne znam kako da si olaksam ovo vrijeme u bezlicju, trenutke, sate i dane .... kao uredno poredane knjige nepomicno stoje, skupljaju prasinu i pune policu, nedostaje necija ruka koja bi posegnula za knjigom, bilo kojom u nizu i protresla prasinu, prelistala stranice, poremetila ovaj sklad boli, praznine i ocaja ....