26.2.2008
prokleto sivilo

... zatecena u vrtlogu zivota, gazena porazima i umorna od svitanja bez nade ... proklinjem vrijeme u kojem se gubim, u kojem sam izgubila dio sebe, nepovratno
I vristim u svojoj boli, samoci ... nemam se za sto uloviti
Prokleto sivilo prekriva nebo, toliko silno zelim vidjeti dan u bojama ...
Ima dana, ima noci ... ne zelim se sjecati, zelim zaboraviti
Postoje trenuci u kojima preispitujem sebe, svoje odluke, vracam slike iz proslosti ... svejedno je kako cu ih posloziti, uvijek iznova citam isti kraj ...
objavio silence u 09:59 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (0)
Komentari:
Posalji komentar


Posalji komentar