18.3.2008
patnja
Patnja
 
Znam da nisam ista vise,
Srce krvari ... iskrvariti ce
 
Primjecuje li itko kaplje,
Koje klize po tijelu mom
Bol koja me razara
Rane vidljive ... strasan prizor
 
U svakoj kaplji umire dio mene,
Odlazi zauvijek
Nestaje ... dusa umire
 
Rastgana u neopisivoj boli,
Stojim vam tu pred ocima
Prolazite pored mene
Niti da se osvrnete
Kao da sam sjena ... kao da sam prah
objavio silence u 08:10 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (4)
Komentari:
Posalji komentar
Kao da ne postojis...
Postlao Alekta u 21:34, 18.3.2008 | Link | |
Ne daj da te bol satre...
Postlao lady u 22:35, 18.3.2008 | Link | |
da! - ponekad su ljudi tako neosetljivi i ne obraćaju pažnju na tuđu patnju i bol..
Pozitivne, misli, šetnja, dobra knjiga i razgovor sa iskrenim prijateljem su uvek dobrodošli u takvoj situaciji..
Postlao kojak u 19:03, 19.3.2008 | Link | |
cesto se u meni nadju ove rijeci :
Ljudska dusa je nesto
tako tanano i dragocjeno
i ne valja je prostirati
svima na gledanje.

Ponekad,
oni koji je imaju
prilike vidjeti,
znaju gaziti po njoj,
a od jeke i snage svojih koraka ne cuju krike

povrijedjene duse...
Postlao silence u 21:58, 19.3.2008 | Link | |


Posalji komentar
<< sledeca strana | Home | prethodna strana >>