Ima jedna iritantna pojava, aka Mariah Carey. Njen vrisak ježi me. Teško mi je reći i da je talentovana. Toliko sam subjektivna. Panično menjam kanal, ili stanicu ili nešto već u šta je prodrla. D. mi je parafrazirao njenu izjavu neki dan. Kaže Maraja... Jako mi je žao deceu Etiopiji... nije da ne bih volela da budem mršava kao oni, ali ipak mi ih je žao.
Verujem da život u svetu u kom ona živi neminovno menja poglede. Ali onda opet mislim... a, moraš biti malo retard od Majke Prirode da tako misliš, kažeš, šališ se. U tom svetu, sve je na prodaju. Porođaj, bebina prva slika, nervni slom, domaće zlostavljanje ili home made pornić. Sve. Ali ne može se sve kupiti. U kakvim god da si okolnostima, ti praviš izbor, koji uvek postoji.
Ewan McGregor, blistava zvezda Trainspotting-a, uputio se na 24.000 km Dug Put Nadole, sa Čarlijem. Motorima. Od Škotske do Kejptauna. Dokumentarac o Africi. Malo dele pomoć Unicef-a, jedu sumnjivu hranu, spavaju pod šatorima, ponekad se okupaju, pričaju s običnim ljudima, žive avanturu dugu tri meseca. On je, takođe, napravio izbor. Mašina te melje samo ako joj dozvoliš. Dođe ti, dođe... da odeš u Keniju. Eto tako. I pošalješ Maraji razglednicu: Die bitch!
I dok o tome misliš, odeš to komšija, koji su se proveselili nekim alternativnim metodama, i mnogo sam im smešna, a samo sedim... dobro, posle im imitiram malo MC Hammer-a i NKOTB. Padaju. Pomenem Trainspotting i neke dobre dobre tripozne scene... je l vam dobro, ljudi... Uključiš TV, još samo malo posle i... šta vidiš? Ewan zavrne so called mates, pokupi keš i konstatuje da je loš čovek, ali da je na sigurnom putu da se promeni... Trainspotting. Lepo je kad se zatresu te karike. I ti to jasno vidiš. Taj pokret. Tres! Izgleda skoro kao smisao. Drive boy dog boy.... She smiled at you booooooooooooooyyy...
Sad kad sam iskulirao malo....
to ti je razlika izmedju dirljive i iritantne glupost.
Mene iritantna glupost izbezumljuje.
Ima neka plavuša na er te esu što vodi nekakvu emisiju koja se zove Ključ.
Stomak me boli od stupidnosti te te te uhhh
A opet sam gledao
sado/mazzo, jbg
deklarirani sam mrzac širokomasivnih parola, gesti, pokreta, televizije, amerikanizma, zapadnjizma, komunizma, svih vrsti izama a medije i taj polusvijet..uhh dignu mi lagano razinu kiseline u želudcu....puno priče ni za što....što bi rekao dečak iz vode " stvaran svijet oko mene...." je negdje gdje se moj pogled upravo odvija kao u slowmotionu...ulazi, osjetim, izlazi i ostavi trag ...dobar dan mazz
Neobična je ta mazohistička potreba u čoveku.
Možda je to ipak trening za neke sadističke momente.
A mogućnost izbora postoji.
Međutim valjda "trpljen spasen", pa ipak učestvujemo.
No, nema opravdanja. Postoji klik. I nema iritiranja, sem ako ga malkice i ne volimo ;)
jao mazzo, gledao sam to na National Geographicu, nakon tih dokumentaraca još više mi je simpatičan. Ali... voze se na preskupim motociklima, iza njih karavana tehničara, kamermana, logistike.. ipak, najljigaviji trenutak je na primanju kod predsjednika vlade ne sjećam se više koje zemlje (lokalni gerilac prigrabio vlast, postao predsjednik, sve u vilama i limuzinama; oni kupuju nova odijela, Ewan šimike-bijele cipele- bljak!); pa dio s njegovom ženicom, pa posjete onom horor-muzeju ubijenih miliona Hutua/Tutsija, poslagane lubanje na stotinama polica, a oni razgledaju i pomalo komentiraju; nisam vidio ni čuo normalan komentar). meni je sve to zamirisalo na holivudska prenemaganja- istina, ako je rezultat Ewanove dječačke avanturice motociklima neka velika svota za humanitarne svrhe- OK, ali svejedno, sve mi je sličilo na površnost i samopromociju.
Ma... sve je to holivudski ološ.
Sem Andjeline, naravno.
Trainspoting? To beše onaj film Mathieu Kassovitz-a ?
Ima dobar početak... ono kao... priča o čoveku koji pada sa pedestog sprata... i dok pada razmišlja kako mu za sada dobro ide... a ono što ne zna je da nije važan let, nego prizemljenje. Sećam se tog detalja...
Nikad nisam razmišljala o Mariah. Potpuno nezanimljiv lik.
Wall,
ne razumem... trebali su da obodu Tomos? do juga Afrike..?
ja sam one cipele videla kao totalno blesiranje sa samim sobom, a ne znam ni šta bi bio normalan komentar stojeći međ' onim lobanjama...
razumem šta želiš da kažeš, ali pazi... svi se mi ovde (i inače) samopromovišemo, naveliko. površine - koliko voliš.
nisam rekla da je on sad oličenje neke posebne 'dubine i suštine', samo mi se svideo taj način.
Mariah, otherwise....
Trainspotting nije film božanstvenoga Mathieu Kassovitz-a, ali hvala ti, o hvala ti što si me na njega evo baš danas, baš sad podsetila... mmmmgorgeous.
ima dobar početak.
i ide ovako...
http://www.youtube.com/watch?v=T3g9nTOV9KM
naravno da je (mnogoštošta) samopromocija, ali nisam mogao Ewanov putopis ne usporediti s travel-dokumentarcima M.Palina, ex M.Python, recimo i još nekim celebrity facama. dobro, subjektivan sam, pa sam Ewanov dokumentarac doživio kao vlastito nagradno putovanje, ispunjenje dječje želje za avanturom uz vrhunsku površnost kad se radi/lo o ljudima i krajevima s kojima se susretao, a uz minimum empatije. moje subjektivno mišljenje, eto. a Trainspotting je još jedan odlično napravljen film, novog i svježeg izričaja- ali odvratan u svojoj suštini (možda jer pokazuje odvratnu realnost te uske subkulturne grupice jadnika i drogeraša?), -riganje, pišanje i fekalije nikad me nisu privlačile, čak ni humor na te teme...Ewan McGregor je i kao dječji, karikaturalni lik iz StarWars meni vredniji i bolji nego u ova 2 ostvarenja, a o odličnom Moulin Rouge mjuziklu da ne govorim. Nego, što sam ono htio reći? Afrika, svi je koriste za samopromociju i kao odlagalište otpada. Zašto fino ne uplate milion-dva od svoje love, sagrade školu-dvije, bolnicu-dvije? to bi vrijedilo narodima tamo više od šarenog dokumentarca koji nikad neće vidjeti, dok će Ewanov sponzor poslati možda otpadne zalihe lijekova kao donaciju, koje bi lijekove morao medicinski zbrinuti uz teške troškove u svojoj zemlji? ma, ništa novo, ništa osobno/personalno. sve je to samo showbizz.
boyyy she was beautiful
booyyyy she smiled at you
boyyy
de me nadje 00:59