...i'm back... and i'm beautifull...
...k'o što dio naslova kaže - vratih se... sletjela sam na ovaj kontinent prije 10ak dana... imala sam iluziju da ću odmah sjesti za kompjuter i nadoknaditi sve vrijeme izbivanja, no desilo se totalno suprotno i neočekivano... uopće mi se nije pisalo... i uopće nisam imala inspiracije... nemam je ni sada bog zna koliko, no čitala sam neke vaše postove i onda me onako zagolicalo u prstima pa počeh da prebirem po tipkovnici...
o zgodama i utiscima zemlje zvane kanada, vjerojatno ću pisati nekom drugom prilikom... ono što mi se sada kotrlja po mislima je razlika u doživljaju sebe kad sam tu gdje jesam, gdje živim i gdje mi je dom... i kada sam negdje drugdje... u drugom gradu... u drugoj zemlji... na drugom kontinentu... taj doživljaj definitivno je drugačiji... ne mogu uspoređivati na relacijama bolji ili lošiji, jednostavno drugačiji...
iako, ima neka doza specifične sigurnosti koju osjetim kad sam negdje u nekom stranom mi svijetu... da, sigurnosti... u sebe... u ono što jesam... tko jesam... nekako kao da jasnije vidim sebe... kao da lakše prihvaćam sebe... i kao da zaspu svi unutarnji saboteri koji su skloni brijati i uvjeravati me u to da nisam dovoljno dobra, ili dobro... nekako sam i sama sebi ljepša...
(otuda onaj i'm beautiful u naslovu :-)))...
ne smetaju mi ni točkice celulita koje me inače izlude... nema nervoze u pms-u... kosa je uvijek sjajna i lijepa... nema nedoumica oko toga što obući i, slične gluposti... nije da me to nešto ludi i jako zabrinjava inače u životu, ali sve te glupe sitnice kao da ne postoje... (ima li netko od vas objašnjenje za to?)...
nekako, čini mi se, kao da ta sva percepcija veličine i širine svijeta koju doživim otputovavši negdje doprinese percepciji vlastite veličine i širine... zadrži se onda tako taj osjećaj još neko vrijeme kad se vratim s putovanja (a tako volim taj osjećaj povratka)... i traje... i onda obično dođe zima... i kratki dani... i malo svjetla... i ništa mi se ne da... i izgubi se ponešto od tog osjećaja... ne znam... eto...
...volim putovati... i volim širinu... i volim osjećaj slobode koji tada imam... a nije da ga kući nemam, ali eto... ovako je nekako drugačiji, ljepši, veći...
-------
zašto ti voliš putovati.... i, voliš li, uopće, putovati...
Komentari:
a nesh da priznash ;)
heh tvoji putopisni mejlovi su zaista superishka,
i nadam se da tjesh to uskoro podeliti i s drugim blogerima
Haug! Purpurna mesechino :))
I uvek po povratku sa nekog putovanja, zatvorim se u kucu i samujem, ne bi li utiske sto duze zadrzala samo za sebe, bez mogucnosti da ih neko pokvari...