iz (mojih) dječjih usta
...nevjerojatno, ali na inspiraciju za ovaj post, dođoh preko nogometa... brbljam sa jednim net friendom i ispričam tj. otipkam mu priču kako je moj stari nogometaše zvao seronjama... volio je gledati nogomet i jako se nervirao kad bi naši igrali loše, pa se nerijetko dalo čuti: "e, baš ste seronje"... ili "jebem ti seronje" i sl... uglavnom, seronje u raznim kombinacijama.. i tako jednom vidim ja nogomet na tv-u (bilo mi je kojih 5, 6 godina) i viknem starom: "tata, igraju tvoji seronje"...
... i ta me priča podsjeti na nekolicinu bisera iz djetinjstva... zanimljiva je ta dječja logika...
...kad smo putovali na more vlakom pitala sam mamu koliko to dana i noći putujemo... jer, bilo je mnogo tunela, a kako vlak brzo vozi, zaključih da brzo prolazi kroz dan i kroz noć... izgleda mi nije bilo sumnjivo što je kroz dan vlak vozio duže... uostalom, noć i tako prestavaš pa ni nemaš pravi osjećaj koliko stvarno traje...
...zatim, nije mi nikako bilo jasno kako moja susjeda nataša (s kojom sam stalno bila u, naravno, natjecateljskom odnosu) ima isti tom i jerry crtić na svom tv-u, a tv aparati su nam različiti?!... nema smisla, zaista... :-)
...ili, kako to da se film ili emisija ne nastavi na istom mjestu na kojem je zaustavljena kad je ugašen tv?!... nego, upališ ga a ono nešto sasvim deseto...
...a tek ushićenje s kojim sam došla i mami saopćila da je tanjina mama zavodnica!!! mama me pitala znam li ja što je to zavodnica, i kako ja to mislim? a ja sam suvereno (i vjerojatno ponosno kako sam to samo pametno zaključila) izrekla kako tanjina mama radi u zavodu....
...i, jako mi se sviđala riječ umjetnik, pa sam starce pitala šta je to umjetnik... kad su mi vratili protupitanje da šta ja mislim šta je umjetnik (imali su dobru strategiju) ja sam odgovorila da je to čovjek koji radi umjetne zube...
...kad sam se upisivala u školu, između ostalog, vodili su me okijeru.. to je naime okulist...
...a, prva riječ koju sam izgovorila, nakon valjda uobičajenih mama i tata, bila je kamen... zato valjda sada tajo volim kamenje i dovlačim ga sa svih strana svijeta...
-------------
...vjerujem da i vi imate svojih bisera... let's share!!!!....
... i ta me priča podsjeti na nekolicinu bisera iz djetinjstva... zanimljiva je ta dječja logika...
...kad smo putovali na more vlakom pitala sam mamu koliko to dana i noći putujemo... jer, bilo je mnogo tunela, a kako vlak brzo vozi, zaključih da brzo prolazi kroz dan i kroz noć... izgleda mi nije bilo sumnjivo što je kroz dan vlak vozio duže... uostalom, noć i tako prestavaš pa ni nemaš pravi osjećaj koliko stvarno traje...
...zatim, nije mi nikako bilo jasno kako moja susjeda nataša (s kojom sam stalno bila u, naravno, natjecateljskom odnosu) ima isti tom i jerry crtić na svom tv-u, a tv aparati su nam različiti?!... nema smisla, zaista... :-)
...ili, kako to da se film ili emisija ne nastavi na istom mjestu na kojem je zaustavljena kad je ugašen tv?!... nego, upališ ga a ono nešto sasvim deseto...
...a tek ushićenje s kojim sam došla i mami saopćila da je tanjina mama zavodnica!!! mama me pitala znam li ja što je to zavodnica, i kako ja to mislim? a ja sam suvereno (i vjerojatno ponosno kako sam to samo pametno zaključila) izrekla kako tanjina mama radi u zavodu....
...i, jako mi se sviđala riječ umjetnik, pa sam starce pitala šta je to umjetnik... kad su mi vratili protupitanje da šta ja mislim šta je umjetnik (imali su dobru strategiju) ja sam odgovorila da je to čovjek koji radi umjetne zube...
...kad sam se upisivala u školu, između ostalog, vodili su me okijeru.. to je naime okulist...
...a, prva riječ koju sam izgovorila, nakon valjda uobičajenih mama i tata, bila je kamen... zato valjda sada tajo volim kamenje i dovlačim ga sa svih strana svijeta...
-------------
...vjerujem da i vi imate svojih bisera... let's share!!!!....
Pošalji komentar
Komentari:
ja sam vodu zvala ljo-ljo, valjda jer lichi na klo-ko-tanje. decilitar mi je bio litar za decu, knedle su bile kledne, a uz stepenice sam ishla "peshkice" :)))) i tako ;)
Poslao
besnaglista u 17:11, 4/7/2006 | Link | |
...gde me sad nadje :))) pazi kad sam pocheo da premotavam memoriju... ali prazno je kao u bachvu....
Prva reč koju sam izgovorila nije bila ni "mama" ni "tata", već - "neću" :)))
Kad su me prvi put poslali samu (imala sam tri godine) u obližnju prodavnicu da kupim hleb, vratila sam se sva začudjena, sa rečima: "Mama, čika Moma je sigurno pogrešio! Vidi koliko mi je para dao, a ja sam mu dala samo jednu!" :)))
Kad su me prvi put poslali samu (imala sam tri godine) u obližnju prodavnicu da kupim hleb, vratila sam se sva začudjena, sa rečima: "Mama, čika Moma je sigurno pogrešio! Vidi koliko mi je para dao, a ja sam mu dala samo jednu!" :)))
E bas si nas lepe bisere podsetila :)).
Svojih sad ne mogu da se setim ali zato imam pun kofer Jovanovih: treca rec, posle mame i tate je bila "km-km" i prstic ka kompjuteru.Tata je bio ocaran. A telefon je zvao vrlo komplikovano: " gogli-gogli-gogli-go!",valjda smo mu tako zvucali kad pricamo sa nekim...
...nikako ni ja da se setim svojih....ali, brat je autobus prozvao PAPUJ...iz nekog razloga....jedva smo ukapirali sta hoce da kaze...:))
:-))))))))))))
e, slatko me pošactiste svojim pričama... hvala svima...
e, slatko me pošactiste svojim pričama... hvala svima...
Poslao
purplemoon u 22:04, 4/7/2006 | Link | |
ejj purpurni mjeseče lep ti ovaj dizajn, mislim da ti to nisam rekao ;)))
Nekih duhovitih bisera sada ne mogu da se setim, ali znam da sam dugo, putujuci kroz Nemacku i Austriju gledala u brda i planine i uvek "videla" zamkove sa prncezama i malim patuljcima koji su vredno nesto radili...I to je u mojoj glavi zaista tako postojalo...A zapravo su stvarni bili samo zamkovi, zbog toga sam valjda i dan danas fascinirana njima...
Poslao
Skorpijica u 01:19, 5/7/2006 | Link | |