...insomnia...
...do unazad dva, tri mjeseca nesanica je bila meni nepoznat pojam... što god da mi se događalo u životu, koliko god bila pod stresom, u nekim nemirima, opterećujućim fazama, spavati sam uvijek mogla i to me ohrabrivalo, jer kroz san se nekako najlakše obnavljam... nisam velika spavalica, ali mi je bitno dobro odspavati... prije tih dva, tri mjeseca imala sam neku čudnu fazu koja je trajala nekoliko tjedana kada svaku treću, četvrtu noć nisam gotovo uopće mogla spavati... zaspala bih tek pred zoru, na sat, dva... nedovoljno... iscrpilo me to...
...i prošlo je samo od sebe... nisam mogla povezati ni sa čime što mi se događalo... ostala je misterija... no, osim što me taj period iscrpio, pukao me i na kreativnost, pa su u tom vremenu nastale dvije pjesme... evo jedne od njih...
...dok te nema
jednom rukom
obgrlim lijevi bok
drugom
desnu dojku
zamislim
da su ruke tvoje
...tako lakše zaspim...