...i wanna see your belly dance...
...pjevaju red elvises... saznah to neki dan kad sam jednom dragom biću poslala sms o tome da mi je bilo sjajno na prvom satu trbušnog plesa... ovo u naslovu bješe njegov odgovor :-)
...danas sam imala drugi sat... onako kad gledaš te žene kako plešu izgleda sve nešto kao mrdaš malo kukovima, malo grudima, ramenima, motaš rukama, ritam te vodi i to je to... e, pa baš i nije... to je cijela vještina... ima vjerojatno i težih stvari u životu, ali nije baš ni jednostavno... a fizički te presloži totalno... i to mi se baš sviđa...
...zapravo mi je to neki novi izazov... a ono što mi je posebno sjelo je što moraš biti full u svom tijelu... ovdje i sada... osjetiti ga, sprijateljiti se s njime, i pretvoriti tu komunikaciju u pokret...
...zadnjih mjeseci moje tijelo i ja smo bili u nekom čudnom odnosu... malo smo se kužili i voljeli, malo nismo... ono je vozilo neki svoj ritam i film... a ja sam htjela da izgleda malo drugačije... neke stvari mi se nisu sviđale... nismo se baš uvijek mogli dogovoriti oko toga šta nam paše, što bismo htjeli, i što nam se sviđa...
...već neko vrijeme, a posebno nakon prošlog sata belly-dancea nekako sam ga počela drugačije gledati... počelo mi se ponovno sviđati... čak sam se bila okuražila na jednom drugom plesu pokazati ga viš enego što bih inače... to je valjda dobar znak... sigurna sam da je...
...nakon ovog danas opet se volimo... kad smo se onako gledali u ogledalu, u plesu, zapravo smo skužili da ne možemo jedno bez drugog, zvuči logično jel da... zato nam ne preostaje drugo nego da se prihvatimo, volimo, i mazimo i pazimo...
...uostalom, tako će nam biti i ljepše s drugim tijelima...