purple moon

...danas je vjerojatno savršen dan za otvaranje novog bloga... prespavala sam više od pola dana... noćas sam slabo spavala, drmala me neka groznica, temperatura, glavobolja... pa sam si poklonila day off... ujutro sam našla poglavičin komentar na mom prvorođenom blogu koji je glasio, citiram: Pozdrav, skvo! Evo poglavica spremio jedan vigvam i za tebe! :-) ... tko bi odolio :-) i, eto, me ovdje, draga braćo i sestre...

...ne znam koliko češto ću pisati... no, kad me pukne inspiracija i poklopi se s dobrim timmingom, dijelit ću s vama svoje misli i crtice iz života... vlastite sitne mudrosti... pa i tuđe u kojima se prepoznajem... i pratiti vaše...

...eto, viđat ćemo se od sada...

*********

kao uvertira evo kopija jednog meni drago posta s blog-prvijenca

...za koji dan ce se napuniti godina dana otkako je moj dragi tatko napustio ove sfere i preselio se u neke druge dimenzije... i pridruzio se mami, koja vec neko vrijeme tamo obitava... kroz sve ovo vrijeme, u nekoliko navrata sam pregledavala i sortirala stvari koje su ostale iza njih... neke sam zadržala, neke poklonila njihovim prijateljima za koje sam znala da bi im te neke sitnice značile... neke sam poklonila nepoznatim ljudima kojima su mogle biti od pomoći... neke sam zadržala... još uvijek ima nekoliko kutija koje tek čekaju da ih pregledam, pa svako malo kad osjetim poriv i raspoloženje za takvo nešto, pogledam kakva se blaga u njima kriju... takve situacije postanu kao neki mali rituali, jer sa svakim tim zavirivanjem u kutije otkrivam neke djeliće njihove, i svoje povijesti... u zadnjem "roštanju" pregledavala sam neke njihove stare fotografije, i pisma iz vremena prije nego su počeli živjeti zajedno, kad su živjeli na različitim krajevima zemlje i žudili jedno za drugim... u tim pismima nađoh i jednu predivnu pjesmu... ne znam da li ju je napisao netko od njih dvoje, ili netko treći, no zagrijao me osjećaj topline i ljubavi koji je bio među njima, a koji se u njoj osjeti... evo, stihova, pa ih doživite i sami...

naglo ljeto
prolazilo je pored tebe toliko mladih žena
lijepih žena
ostavljajući na tvojoj koži male zareze
slične fjordovima
a onda sam došla ja
kao naglo ljeto
otvarajući pred tobom bezglasne prostore tople trave
za tvoje umorne korake
došla sam ruku punih ludih leptirica
koje si ti oslobodio jednog jutra
šume su mirisale po kiši
a ti si iznenađen ovom zorom
poslije duge sparne noći
ponavljao moje ime
izmišljeno samo za tebe
urezano u koru tvojeg govora
sunčanim strelicama
šume su mirisale na kišu koja je polako
isprala zaleđene rijeke tvojih ruku
koje si ti položio na moja ramena
i usnuo