purple moon

...ovi dani me pomalo podsjećaju na nedavno prošlo vrijeme božićnih i novogodišnjih blagdana... sad je valentinovo i opet neka nova euforija, trka za poklonima itd. itd. ... meni osobno cijela ta komercijalizacija bilo kojih praznika ide na k*** koji nemam... da prostite...
ne bi li duh valentinova trebao biti svaki dan... zašto treba odabrati opet samo jedan dan u godini kada ćemo pokazati posebnu pažnju onome ili onoj ili onima koje volimo... zašto to treba biti baš 14.2.... zašto ne bi bilo 19.8. pa onda opet 4.9., ili kad god nam padne napamet, a najbolje svaki dan... a što je s onima koji su sami... nemaju partnera... njihovog partnera više nema u ovim dimenzijama... nekako mislim da su ti ljudi posebno tužni na valentinovo... eto, to su neke od mojih misli...

no, pada mi i napamet - koliko od vas zna da se osim valentinova 14.2. slavi još jedan „praznik“ koji je svojevrsna protuteža valentinovu?
da, 14.2. slavi se i QUIRKYALONE dan!
znate li što znači quirkyalone? izraz je malo teže prevodiv na naški, no pokušat ću opisati, skužit ćete...
quirky znači onaj/ona koji/koja je specifičan/na, osebujan/na, (ne)namjerno drugačiji/a, iskren/a, nelicemjera/na...
a alone odvojen od drugih, sam, nerijetko čvrst/a i postojan/a u svojem samovanju (čak i uživajući u njemu).
pa bi tako quirkyalone bila osoba koja se dobro osjeća sam/a (dakle, kad nije u paru s drugom osobom), no ne protivi se biti u odnosu, tj. vezi. jednostavno, općenito, radije daje prednost tome da je sam/a umjesto da je s nekim samo zato da bude s nekim ili zato što se to, ne daj bože, od nje/njega očekuje.
quirkyaloneri kažu da se opiru „tiraniji“ bivanja u paru :-) stoga što žele biti otvoreni mogućnostima koje život pruža bilo to u paru ili ne.
ovakve osobe imaju obično vrlo osebujne osobine i optimističan duh, i senzibilnost koja na neki način nadilazi staus „bivanja u paru“. nerijetko ih ljudi karatkeriziraju „čudnima“ tj. drugačijima. quirkyaloneri vjeruju da život može biti jednako lijep sa i bez partnera, nadalje prijateljstva smatraju gotovo jednako važnima kao i partnerski odnos. oni imaju u svojem životu „značajne druge“.
biti quirkyalone ne znači biti protiv ljubavi, i protiv partnerstva, već naprotiv za ljubav, i partnerstvo. quirkyaloneri nisu protiv bivanja u vezi, već jednostavno protiv opsesivnog bivanja u (neispunjavajućoj) vezi/vezama.
iako quirkyaloneri uživaju (i) u samovanju, ponekad ga čak trebaju i žude za njim, NISU usamljenici. obično imaju vrlo širok i jak krug prijatelja, a većina kao što već spomenuh prijateljstvo i stavlja visoko na listi životnih prioriteta.
sam izraz quirkyalone nastao je kao pojam koji opisuje određeni tip ličnosti (smatra se da ih, tj. nas je oko 5% u ukupnoj populaciji). no, s vremenom privukao je mnogo pažnje među različitim ljudima koji su se pronašli u tom opisu (ljudi koji su u braku, stalnoj vezi, sami, razvedeni, udovci/udovice) pa je prerastao u nešto više, gotovo pokret.
izvjesna sasha cagen napisala je odličnu knjigu (preporučujem, na engleskom je, zasad) „Quirkyalone: A Manifesto for Uncompromising Romantics“ (ili ako prevedem "Quirkyalone - Manifets beskompromisnih romantičara") koja je rezultat cijele „lavine“ ideja i reakcija koje su nastale kad je prvi put spomenula pojam quirkyalone u svom tadašnjem časopisu To-Do-List. knjiga je puna osobnih priča i primjera ljudi koji su se odazvali na njen prvi napis.
postavlja se pitanje da li je biti quirkyalone „doživotna presuda“? većina onih koji se takvima prepoznaju će reći da je, da u suštini, svatko ostaje quirkyalone za cijeli život. međutim, kad jedan quirkyaloner sretne drugoga, zemlja se trese :-)
ako ste se prepoznali u ovom opisu predlažem da pogledate www.quirkyalone.net tamo postoji test ako želite saznati da li ste quirkyaloner(ica)...
a, knjigu također svakako preporučam... zabavna je i duhovita, vrlo inspirativna i podržavajuća, posebno ako ste se prepoznali...

na kraju, sretno ljubite svakoga dana, sebe i druge, i slavite tu ljubav... i sretan vam nadolazeći QUIRKYALONE DAN!