purple moon

...ovi dani me pomalo podsjećaju na nedavno prošlo vrijeme božićnih i novogodišnjih blagdana... sad je valentinovo i opet neka nova euforija, trka za poklonima itd. itd. ... meni osobno cijela ta komercijalizacija bilo kojih praznika ide na k*** koji nemam... da prostite...
ne bi li duh valentinova trebao biti svaki dan... zašto treba odabrati opet samo jedan dan u godini kada ćemo pokazati posebnu pažnju onome ili onoj ili onima koje volimo... zašto to treba biti baš 14.2.... zašto ne bi bilo 19.8. pa onda opet 4.9., ili kad god nam padne napamet, a najbolje svaki dan... a što je s onima koji su sami... nemaju partnera... njihovog partnera više nema u ovim dimenzijama... nekako mislim da su ti ljudi posebno tužni na valentinovo... eto, to su neke od mojih misli...

no, pada mi i napamet - koliko od vas zna da se osim valentinova 14.2. slavi još jedan „praznik“ koji je svojevrsna protuteža valentinovu?
da, 14.2. slavi se i QUIRKYALONE dan!
znate li što znači quirkyalone? izraz je malo teže prevodiv na naški, no pokušat ću opisati, skužit ćete...
quirky znači onaj/ona koji/koja je specifičan/na, osebujan/na, (ne)namjerno drugačiji/a, iskren/a, nelicemjera/na...
a alone odvojen od drugih, sam, nerijetko čvrst/a i postojan/a u svojem samovanju (čak i uživajući u njemu).
pa bi tako quirkyalone bila osoba koja se dobro osjeća sam/a (dakle, kad nije u paru s drugom osobom), no ne protivi se biti u odnosu, tj. vezi. jednostavno, općenito, radije daje prednost tome da je sam/a umjesto da je s nekim samo zato da bude s nekim ili zato što se to, ne daj bože, od nje/njega očekuje.
quirkyaloneri kažu da se opiru „tiraniji“ bivanja u paru :-) stoga što žele biti otvoreni mogućnostima koje život pruža bilo to u paru ili ne.
ovakve osobe imaju obično vrlo osebujne osobine i optimističan duh, i senzibilnost koja na neki način nadilazi staus „bivanja u paru“. nerijetko ih ljudi karatkeriziraju „čudnima“ tj. drugačijima. quirkyaloneri vjeruju da život može biti jednako lijep sa i bez partnera, nadalje prijateljstva smatraju gotovo jednako važnima kao i partnerski odnos. oni imaju u svojem životu „značajne druge“.
biti quirkyalone ne znači biti protiv ljubavi, i protiv partnerstva, već naprotiv za ljubav, i partnerstvo. quirkyaloneri nisu protiv bivanja u vezi, već jednostavno protiv opsesivnog bivanja u (neispunjavajućoj) vezi/vezama.
iako quirkyaloneri uživaju (i) u samovanju, ponekad ga čak trebaju i žude za njim, NISU usamljenici. obično imaju vrlo širok i jak krug prijatelja, a većina kao što već spomenuh prijateljstvo i stavlja visoko na listi životnih prioriteta.
sam izraz quirkyalone nastao je kao pojam koji opisuje određeni tip ličnosti (smatra se da ih, tj. nas je oko 5% u ukupnoj populaciji). no, s vremenom privukao je mnogo pažnje među različitim ljudima koji su se pronašli u tom opisu (ljudi koji su u braku, stalnoj vezi, sami, razvedeni, udovci/udovice) pa je prerastao u nešto više, gotovo pokret.
izvjesna sasha cagen napisala je odličnu knjigu (preporučujem, na engleskom je, zasad) „Quirkyalone: A Manifesto for Uncompromising Romantics“ (ili ako prevedem "Quirkyalone - Manifets beskompromisnih romantičara") koja je rezultat cijele „lavine“ ideja i reakcija koje su nastale kad je prvi put spomenula pojam quirkyalone u svom tadašnjem časopisu To-Do-List. knjiga je puna osobnih priča i primjera ljudi koji su se odazvali na njen prvi napis.
postavlja se pitanje da li je biti quirkyalone „doživotna presuda“? većina onih koji se takvima prepoznaju će reći da je, da u suštini, svatko ostaje quirkyalone za cijeli život. međutim, kad jedan quirkyaloner sretne drugoga, zemlja se trese :-)
ako ste se prepoznali u ovom opisu predlažem da pogledate www.quirkyalone.net tamo postoji test ako želite saznati da li ste quirkyaloner(ica)...
a, knjigu također svakako preporučam... zabavna je i duhovita, vrlo inspirativna i podržavajuća, posebno ako ste se prepoznali...

na kraju, sretno ljubite svakoga dana, sebe i druge, i slavite tu ljubav... i sretan vam nadolazeći QUIRKYALONE DAN!

...hm...nisam slutila da će me netko uvući u ovu priču s 5 stvari koje niste znali o meni, no eto, stepski me uvukao :-))... to me ponukalo na razmišljanje (ne treba mi mnogo povoda), pa skontah da zapravo ni nemam nekih tajni u životu... nije sad baš da lajem o sebi na sva zvona, no ljudi koji su mi bliski uglavnom znaju sve bitno o meni... no, ima nekih stvari koje se manje znaju, a kako se ovdje zapravo iz posta u post upoznajemo izabrah ovih 5 "bisera"...

1) kad sam bila klinka bila sam strašno nespretna... stalno sam imala razbijena koljena, i dan danas imam tragove tj. ožiljke iz tih vremena... valjda kako bih potrčala, tako bih zveknula i razbila se... u cijeloj toj nespretnosti, valjda sam imala sreće, pa sam razbijala samo noge, i ruke... glava je ostajala čitava... :-))

zbog te svoje nespretnosti često sam se osjećala kao ružno pače... a isto tako nikad nisam sudjelovala u nekim sportskim ili fizičkim aktivnostima... nekim čudom, u šestom razredu sam upala u školsku rukometnu ekipu, nikad mi nije bilo jasno kako... i, valjda ponesena tim čudom, čak sam dala jedan gol, he he... to je jedan od trenutaka koji ću valjda vječno pamtiti... u svoju fizičku spretnost ipak sam se uvjerila negdje u srednjim dvadesetima kad sam po prvi put u životu počela baviti se nekom fizičkom aktivnošću... krenulo je s nekakvim blesavim aerobikom, nastavilo se s jogom, te koječime drugim... i, mogu reći da sam u zadnjih dvije, tri godine aktivnija nego ikad u životu... vježnam, bicikliram, plivam... i ne padam više... he he... nikad nije kasno, valjda...

2) obožavam indijance... priča je duga, no ukratko - odmalena su me fascinirali, voljela sam slušati priče, i gledati filmove o njima... često sam i sanjala, maštala... na razne načine su mi s provlačili kroz život dok mi jednog dana prije cca 7 godina nisu doslovno ušli u život... dobila sam priliku da učim neke plesove i cermonije iz tradicije sjevernoameričkih indijanaca... upoznah neke od indijanaca, i dobih priliku i sama otići u ameriku, plesati tamo, sresti ih "na njihovom terenu"... purplemoon zapravo ima svoju podlogu u priči o indijancima... ne znam koliko vjerujete u reinkarnaciju, ja vjerujem, i uvjerena sam da sam nekad bila neki indijanac... sve je previše živo i upečatljivo što mi se događalo u vezi s njima do sada u životu da bi bilo samo tako... a, i ako nisam, njihova tradicija i kultura, obogatili su mi ovaj život...

3) obožavam koncerte i kućne tulume... tulumi koje pravim kod sebe, obično imaju neku priču, temu... napravim ih dva, tri puta godišnje... i pamte se :-)))... prije cca godinu dana napravila sam i prvi blog party kod sebe kući... bile su zanimljive reakcije ljudi - od oduševljenja, do čuđenja tipa - "kako se usudiš zvati nepoznate ljude u kuću"?!... no, to nije najrizičnija stvar u koju sam se upustila :-)))... nije nas bilo mnogo, ali je bilo baš dobro...

4) moj najmlađi partner bio je 15 godina mlađi od mene... veza nije dugo trajala, no to je bilo lijepih nekoliko mjeseci za oboje... nekako smo sjeli jedno drugom izgleda u pravom trenutku... oboje smo trebali podršku... njemu zrelosti, i podrška za ono što je i potvrda da je to ok... a, meni lakoća, neopterećenost, bezbrižnost... nakon što smo se "nahranili" ostali smo dobri prijatelji...

općenito, s gotovo svim svojim partnerima, ostala sam u dobrim, s nekima i dalje u bliskim, no sad prijateljskim odnosima... meni to mnogo znači... bliskost koja je prije bila dio nekog partnerskog i/ili intimnog odnosa, samo je transformirana u prijateljsku... nekako smo si važni bili i ostali, i nekako cijenim i volim tu (obostranu) zrelost... gledajući oko sebe, kužim da to (nažalost) nije često, jer je ljudima valjda lakše biti povrijeđen i ogorčen, nego miran, i otvoren... eto, to je još jedna od stvari zbog kojih me ekad smatraju "čudnom"... :-))

5) za svojih cca 2 godine koliko se kačim na net ne bih li chatala, ili blogala, u živo sam upoznala 40ak ljudi... više ni ne pamtim, to je onako od oka... vjerojatno s još toliko sam u nekom intenzivnijem kontaktu preko maila ili messengera... cijela mala zajednica... :-))... i taj mi je dio mojeg svijeta baš zanimljiv.... iz nekih kontakata su se rodila i nastavila lijepa prijateljstva... neki kontakti su ostali povremeni i površni, no moja znatiželja je uvijek bila povezana uz ljude i njihovo upoznavanje i funkcioniranje, pa otuda valjda i dio mojeg svijeta...

eto, možda nije neko ludilo od zanimljivosti, no to je ono što je meni iskočilo kao 5 trenutnih lightmotiva...

...ako sad trebam ja nekog prozvati rekla bih ovako: zangrad, džo, gulanfer, wall i whisper... možda vas je netko već prozvao ne znam, nisam provjeravala...

--------

beauty is power.

a smile is its sword.

...glazba EKV-a obilježila je dobar dio mojeg života... i samotne trenutke... i neke od najboljih tuluma... u fragmentima njihovih textova često sam se nalazila... i često me pri spomenu na njih, ili slušajući njihovu glazbu ulovi neka lijepa sjeta...

...prošloga petka, band KRUG zagrebu je priuštio dva sjajna koncertna dana... subjektivna sam, priznajem, no meni je taj koncert bio jedan od najjačih u životu... kao da me netko ubacio u vremeplov... i toliko pozitive u zraku i u masi ljudi dugo nisam osjetila... krug (inače, meni najdraža EKV pjesma jest pjesma krug :-)) je totalno prenio duh EKV-a... a ono što je još sjajno je što se definitivno izdvajaju od ostalih tribute badova, jer, po mojem doživljaju, nisu samo skinuli EKV i njihovu atmosferu, već su dodali mnogo od svoje vibre i energije, koja je naprosto - sjajna...

...iako sam se iskakala i napjevala na koncertu, osjećala sam se totalno napucano energijom, i imala sam feeling da bih mogla tako cijelu noć :-))... šteta da DJ nakon koncerta nije bio kooperativan, pa nastavio s muzikom u tom duhu... tako da smo se jednostavno razišli kući, jer nakon vibre koja je bila na koncertu niti jedno drugo mjesto u gradu nije bilo dovoljno dobro za nastavak...

...thanx krugu.... nadam se da se uskoro vidimo opet...

...fotka je preuzeta s www.ipanema.blog.hr gdje možete vidjeti još sjajnih fotki s koncerta...

...kad dugo ne pišeš, najteže je valjda napisati prvih nekoliko riječi, rečenica...

...mislila sam da će ova gore napisana pomoći, razbiti led, ali nije... :-)))

...pomalo blesav osjećaj, piše mi se, a ne znam što da izdvojim kao topic... ...ccccc.....

...da li to da sam opet malo skitala po evropi... sestrična je još par mjeseci u belgiji, pa sam išla iskoristiti tu priliku... zanimljivo je vratiti se u isti veliki grad, u različito doba godine... totalno drugačije diše, a mnogo toga ti je poznato... osim dobrog osjećaja kad se dupe kotrlja u vlaku, ili leti avionom na putu od točke A do točke B, i uspješnog shoppinga, poanta ovog putovanja je da belgijanci ne znaju dočekati novu godinu... da... stoje na trgu nagurani i gledaju svi u nekom sitom smjeru i sad misliš da će se nešto važno desiti i ono - NIŠTA... nema ni odbrojavanja pred ponoć... nema čestiranja kad već, ako nikako drugačije, a ono na vlastitom satu vidiš da je došla ponoć!!!... nas troje počeli smo da vrištimo i deremo se iz čistog revolta, posred grand placea u bruxellesu... samo mi, i grupica španjolaca... i, čak nas nije nitko čudno ni gledao...

...ili, da vam pišem o tome kako se lik iz priče o naturalnom mercedesu (neki se možda sjećaju te priče, ili...prekopajte po arhivi :-)) pojavio kod mene u gostima s novom, mlađahnom djevojkom... to nam je ujedno bio prvi susret nakon prekida prije gotovo dvije godine, jer on živi daleko, vani... bilo je neobično, i ljekovito... on mi je čak nekako iz tog susreta ostao dalek, kao u magli... ona mi je ostavila utisak, i dojmila me se... njoj je bila totalna bedara doći... kaže, svađali su se oko toga danima, no ipak je došla... hrabro, i drago mi je da je pregrmila frku u sebi... mlada je, tek nešto više od 20 godina, no ima muda, što bi se reklo... ja kao ja, nisam mogla da je gledam kako se muči, pa sam joj jednostavno rekla da nema razloga za frku i bediranje... ta rečenica kao da je otvorila slavinu, i iz nje je samo sipalo... bilo je lijepo, i ganutljivo... na momente imala sam osjećaj da u njoj vidim sebe... sebe u njenim godinama, kad sam se osjećala tako jebeno usamljeno jer nisam brijala iste filmove kao većina mojih vršnjaka... i sebe, iz vremena veze s njim, u trenucima kad se nismo kužili, i kad je bilo mučno do boli... sve u svemu, ostadođe oni skoro tjedan dana... ja sam već bila i otputovala u gore spomenuti bruxelles, oni su guštali u zagrebu... ima ljudi koji, kad sam im rekla da su bili kod mene, ne mogu doći k sebi i čude se... kako sam "to" mogla... jebi ga, (i) to sam ja...

...ili, možda da vam pričam o tome kako mi se trenutno u životu događa jedno predivno "lovelike" prijateljstvo... drugim riječima, prijateljstvo nalik ljubavi... malo glupo zvuči, ha?... ljubav je definitivno u pitanju, zavoljeli smo se totalno k. i ja... ...jel kužite o čemu pričam... jesu li vam poznata takva prijateljstva... mislim na raznospolna... definitivno prolazimo kroz neke slične faze kao i kada se zaljubljujemo... kad sretnemo nekog s kim se dobro kužimo i ta nam se osoba svidi kao osoba, prolazimo sličan romantični zanos kao kada smo zaljubljeni... veseli nas provoditi vrijeme s tom osobom, želimo u sve više različitih situacija biti s tom osobom, raduje nas svaki kontakt s njim/njom... sviđa nam se ta osoba, i s vremenom postaje nam bitna i značajna... i spremni smo ulagati svoje vrijeme, energiju, i sebe i odnos s njim/njom...
...zaista sve vrlo slično "pravoj" zaljubljnosti, osim što je kvaliteta osjećaja, i njihova nadogradnja ponešto različita... nes pas?...

...eto, u nedoumici i čemu da pišem, izdvojih ponešto :-))))

...nadam se da ću sada manje pauzirati...

...budite mi dobro...

...znaš, onaj osjećaj kad me zagrliš... onih prvih nekoliko slatkih sekundi... pa onaj uzdah i predenje nakon toga... i osjećaj radosti, i punog srca...

...pa, ono kad me pusneš nakon dugog dana, nasmiješiš se, i kažeš "kako si mi, malena?"... i, obgrliš me pogledom...

...ili, kad nazoveš radosnim glasom i kažeš da stižeš, samo što nisi... a ja se veselim, zajedno s leptirićima u trbuhu...

...i znaš, ono kad legnem pored tebe, pa ti se privučem, udahnem te, a ti me priviješ k sebi, zavučeš ruku u moju kosu, poljubiš me, i kažeš mi da si sretan eto baš sad...i ovdje...

...ili ono... kad kreneš da me ljubiš u vrat, a ja se istopim istog trena, i otvorim ti se sva... a ti mi kažeš, "voli me, malena"...

...e, vidiš, sve to... tu je, već... i čeka da se dogodi...

...samo treba da pristaneš... samo treba da me pozoveš...

----------------

...i, cijeli svemir je naš....

...jučer sam otpustila neki veći dio svoje prošlosti... znaš ono kad osjetiš da je dan za nešto... to nešto bilo je otvoriti mnoge kutije s uspomenama raznih vrsta... pregledati ih... i baciti mnoge od njih... pregledavajući tako sve te stvari, kao da sam upala u neki vremeplov... uglavom me pratio smješak, no na momente je bilo i ozbiljnih izraza lica, i težine... dobar je osjećaj bio poderati neka pisma... razgeldnice... fotografije... i jedndostavno (ot)pustiti sve to...

...shvatila sam tako da će moje uspomene biti tu tako i tako... i da im nisu potrebni materijalni podsjetnici... one su upisane u mene, negdje unutra.. i tamo će ostati vremenima... a, ako ne ostane neki dio, znači da mu je bilo vrijeme otići...

...dobar je bio osjećaj izbaciti vreću tih starih stvari...

...općenito, osjećam da u zadnjih mejsec, dva odbacujem neke stare stvari iz života... čisto spontano... jednostavno odlaze...

...zavara se neki ciklus...

...i ja postajem nova... i svježa...  i čista... i otvorena za NOVO... i radujem se...

-------

možda se pitate što naslov ima veze sa svim tim... hedonist u meni uživa u čaši sjajnog crnog vina dok pišem ove redove...

-------

...znaš...

...sjećaš se dok sam ti pisala onu zadnju pjesmu...

...isto se zvala "znaš"...

...tad te još nije bilo...

...a kao da sam znala da će te biti...

...sada, kad te vidim, ili mislim o tebi,

osjećam sve ono što sam naslućivala tada...

...

...i, ne znam što da ti kažem...

jer nemam riječi

moje najveće "oružje" je pogled,  i ono što osjećam...

...ne znam dal' se sjećaš one pjesme od flare,

ali jedan stih kaže

JA SAM VJETAR ŠTO TI DAJE KRILA

TI BUDI PTICA KOJA VRATIT ĆE MI MIR...

...e, tako se osjećam...

(photo by www.nancyfina.com)

...potaknuta riječima koje je nanizao wolfie, sjetih se jedne pjesme, meni jedne od najdražih ljubavnih... pa, kaže...

naglo ljeto

prolazilo je pored tebe toliko mladih žena

lijepih žena

ostavljajući na tvojoj koži male zareze slične fjordovima

a onda sam došla ja

kao naglo ljeto

otvarajući pred tobom bezglasne prostore tople trave

za tvoje umorne korake

došla sam ruku punih ludih leptirica

koje si ti oslobodio jednog jutra

šume su mirisale po kiši

a ti si iznenađen ovom zorom poslije duge sparne noći

ponavljao moje ime

izmišljeno samo za tebe

urezano u koru tvojeg govora sunčanim sterlicama

šume su mirisale na kišu koja je polako isprala zaleđene rijeke tvojih ruku

koje si ti položio na moja ramena

i usnuo

--------------------

...pjesmu sam našla u koverti s jednim od ljubavnih pisama koje su moji razmjenjivali, prije nego se rodih ja...

...da, još jedna siva nedjelja... kreativno siva... siva zato što je vani sivo... od prije nekoliko trenutaka, i kiša daje svoj doprinos... kreativna, jer me okreće unutra, i daje neke poticajno čudne boje mislima...

...kava i american spirit (rijetke cigare koje zapalim kad ih imam) sjedaju jako dobro... na radiju neki stari rock, s patinom koja dobro miriši... sve se uklapa...

...misli povremeno pobjegnu u smjeru NJEGA... ovog časa nije toliko bitno tko je ON... zasad je samo važno da je tu... tu negdje... polako utkaje neke svoje niti u moje biće...

...moje sidro još nije pošteno zahvatilo dno nakon svih putovanja, a moj duh već smišlja neko novo... a tijelo bi plesalo... i, bilo bi bliže moru.. smišljam putovanje koje će objediniti sve troje...

...pišem u zadnje vrijeme dosta, ali za sebe... kako bih ja to nazvala, nekako sam "utiho"... više u sebi, i za sebe... zato i ne ostavljam mnogo riječi ovdje...

...jučer me našla jedna sjajna knjiga... četiri sporazuma sa samim sobom (don miguel ruiz)... toltečka knjiga mudrosti... volim kad kroz knjigu dobijem potvrdu, ili podršku onome što se već mota po meni, a ovo je opet takav slučaj...

...sporazumi koje bi bilo lijepo da svatko od nas sklopi sa samim sobom su:

- neka tvoja riječ bude besprijekorna... govor neka ti bude čestit. izgovaraj samo ono što doista misliš. izbjegavaj iskorištavati riječ kako bi govorio protiv sebe, ili ogovarao druge. moć svoje riječi usmjeravaj prema istini i ljubavi.

- ništa nemoj shvaćati osobno... ništa što drugi čine nije zbog tebe. ono što drugi kažu i čine samo je projekcija njihove vlastite stvarnosti, njihovog vlastitog sna. kad te mišljenja i postupci drugih ne mogu dosegnuti, više nećeš biti žrtvom bespotrebnih patnji.

- ne pretpostavljaj... pronađi hrabrost kojom ćeš postavljati pitanja i izražavati ono što doista želiš. drugima se obraćaj koliko možeš razumljivo, da tako izbjegneš nesporazume, tugu i nevolju. samo s ovim jednim uvjetom možeš potpuno preobraziti svoj život.

- uvijek daj sve od sebe... ono najbolje što daješ mijenjat će se iz trenutka u trenutak; bit će različito u trenucima kad si zdrav, a opet različito kad si bolestan. u svim okolnostima pružaj najbolje od sebe, i izbjeći ćeš prosuđivanje i zloupotrebu samoga sebe, kao i žaljenje.

...meni je najdraži treći - ne pretpostavljaj... često ga se držim... nekad me je to znalo dovesti u nepriliku, no najčešće mi je donijelo mnogo dobra...

----------------

...u međuvremenu dok pišem, pojavilo se sunce... i neke nove boje s njim...

----------------

i get up

i walk

i fall down

meanwhile...

i keep dancing

...unatoč sivilu (ili baš zato) meni je neki lijep dan danas... po meni se preslaguju razne misli.... i baš mi je lijepo... i, ne znam zašto, ali prisjetih se ove kishevicheve pjesme, jako ju volim...

idući k tebi

to što sam skinuo cipele
da ti što brže dođem,
mene ne iznenađuje.
 
i to, što bosonog,
čim se tebe spomenem,
svako malo u hodu zaplešem s valovima,
što se srca tiče sasvim je ispravno.

i lijepo je, da si me okitila ovim smiješkom
između zabezeknutih šetača.

(enes kišević)

...eto, gotovo pa mjesec dana od zadnjeg posta... imam osjećaj kao da nisam pisala stoljećima... kanada me iscijedila, odnijela mi inspiraciju...
...nakon kanade jedva da sam mjesec dana bila doma, i opet je valjalo spakovati kofere, ovoga puta put našeg jadrana na gotovo tri tjedna... no, radna, da ne mislite da sam uživala... uživala sam u nekim rijetkim trenucima kad sam se uspjela izdvojiti iz gužve i osamiti... i kada sam se, neovisno o dobu dana, mogla baciti u zagrljaj moru... vrijeme je bilo sjajno tako da sam se napunila sunca za prezimiti zimu...
...veseli me ova jesen koja je zasad suha i sunčana... mogla bi biti već i koji stupanj hladnija, no neću se previše žaliti...
...što se bloga tiče, stalno mi je (bio) tu negdje kroz ovo vrijeme, no nikako da sročim koju rečenicu... suvislu ili ne... malo me napušta inspiracija... malo mi se ne da sjediti pred kompom... guštam u nekim drugim stvarima kad sam doma... možda je i blog-kriza, kažu neki da to dođe nakon cca godinu dana pisanja... taman sam to negdje ljetos prešla...
...a, i nekako preslagujem kockice svojeg mozaika, pa sam više onako "u tiho" kako ja to volim reći... nekako kao da radim svojevrsno pospremanje... ormare sam sredila, sad ostaje moj unutranji prostor.. čak sam se i ošišala... nakon niza godina moja kosa više nije duuuuga, sad je samo duža :-)))... iznenadila sam frizerku, a bome i sebe... dobar je to osjećaj...
...vaše blogove sam (pomalo) čitala, družila se s nekima od vas i uživo, bila na dva blog druženja u dvije blog ekipe... pa, to bi se dalo računati kao da je blog (još) dio mog života...

...k'o što dio naslova kaže - vratih se... sletjela sam na ovaj kontinent prije 10ak dana... imala sam iluziju da ću odmah sjesti za kompjuter i nadoknaditi sve vrijeme izbivanja, no desilo se totalno suprotno i neočekivano... uopće mi se nije pisalo... i uopće nisam imala inspiracije... nemam je ni sada bog zna koliko, no čitala sam neke vaše postove i onda me onako zagolicalo u prstima pa počeh da prebirem po tipkovnici...

o zgodama i utiscima zemlje zvane kanada, vjerojatno ću pisati nekom drugom prilikom... ono što mi se sada kotrlja po mislima je razlika u doživljaju sebe kad sam tu gdje jesam, gdje živim i gdje mi je dom... i kada sam negdje drugdje... u drugom gradu... u drugoj zemlji... na drugom kontinentu... taj doživljaj definitivno je drugačiji... ne mogu uspoređivati na relacijama bolji ili lošiji, jednostavno drugačiji...

iako, ima neka doza specifične sigurnosti koju osjetim kad sam negdje u nekom stranom mi svijetu... da, sigurnosti... u sebe... u ono što jesam... tko jesam... nekako kao da jasnije vidim sebe... kao da lakše prihvaćam sebe... i kao da zaspu svi unutarnji saboteri koji su skloni brijati i uvjeravati me u to da nisam dovoljno dobra, ili dobro... nekako sam i sama sebi ljepša...

(otuda onaj i'm beautiful u naslovu :-)))...

ne smetaju mi ni točkice celulita koje me inače izlude... nema nervoze u pms-u... kosa je uvijek sjajna i lijepa... nema nedoumica oko toga što obući i, slične gluposti... nije da me to nešto ludi i jako zabrinjava inače u životu, ali sve te glupe sitnice kao da ne postoje... (ima li netko od vas objašnjenje za to?)...

nekako, čini mi se, kao da ta sva percepcija veličine i širine svijeta koju doživim otputovavši negdje doprinese percepciji vlastite veličine i širine... zadrži se onda tako taj osjećaj još neko vrijeme kad se vratim s putovanja (a tako volim taj osjećaj povratka)... i traje... i onda obično dođe zima... i kratki dani... i malo svjetla... i ništa mi se ne da... i izgubi se ponešto od tog osjećaja... ne znam... eto...

...volim putovati... i volim širinu... i volim osjećaj slobode koji tada imam... a nije da ga kući nemam, ali eto... ovako je nekako drugačiji, ljepši, veći...

-------

zašto ti voliš putovati.... i, voliš li, uopće, putovati...

dragi ljudi... polako istice moj oboravak ovdje...na zemlji nekih davnih predaka ciji zivot i kuluturu neizrecivo cijenim... mnogo se toga dogodilo, mnogo dozivjeh i puna sam raznih utisaka  ai dozivljaja i impresija... kad se vratim svome domu prenijet cu u nekoliko nastavaka na blog sve sto se dogadjalo i sve kako sam dozivjela ovu veliku lijepu zemlju - kanadu... bolje reci, jedan njen dio... neki od vas bili su u toku preko maila, ali nastojat cu sve to prenijeti i u postove... nisam uspijelavala i jedno i drugo jer nisam stalno pri netu, a sjedenje pred kompjuterom je uvijek gubilo pred bivanjem u planini, na moru, u sumi il` na jezeru... iako me ovaj boravak ovdje napunio nekim stvarima za citav zivot veselim se povratku kuci i `svojim` ljudima, kako onim stvarnim tako i onim virtualnim...

budite mi dbro...

do skora...

vasa purple...

dragi moji i drage moje... ja sam prije nekih tjedan dana dospjela jako daleko... u zemlji samveliko, kanadi... smucam se oko vancouvera... i uzivam ne stizem pisati ovdje no ako zelite znati svasta zanimljivo o ovoj zemlji i o tome kako mi je ostavite svoj mail pa ce te primati nasvjezijenovosti :-) naime, saljem koliko god stizem svoje putorise na takozvanu `travelling mailing listu` :-) dakle, ako zelite, znate sta vam je ciniti...

pusa,

purple

...spremam se uskoro na jedan kraći i jedan duži put... ne znam kako na vas djeluju putovanja, no u meni pokrenu cijelu neku priču, proces... kao prvo, jako volim putovanja... to je nešto što me hrani, ispunjava, raduje... svako novo putovanje meni dođe kao neki novi osobni intenziv... sa svakim novim putovanjem, otkrijem i nešto novo o sebi...

...volim ići na neka poznata, draga mjesta... promatrati što je novo... ili, što je staro... i osjetiti sebe u tom poznatom prostoru, na tom poznatom mjestu...

...volim, možda čak i više, odlaziti na nova mjesta, posebno u nove i do tada nepoznate zemlje, i gradove... osjetiti neke nove ljude, pomirisati neki drugi zrak... ugledati neke druge boje... ne znam kako vi, ali ja i sebe doživim nekako novom sa svakim novim mjestom koje otkrijem... i to me jako veseli...

...kad dođem na neko novo mjesto, najradije po nekom vlastitom osjećaju hodam ulicama... cijenim neke općepoznate vrednote, i kulturne znamenitosti, no nekako mi je draže sjesti u neki park, lunjati ulicama, ili sjesti u lokalni caffee, nego npr. popeti se na notre damme... tih nekoliko sati koliko bih čekala u redu za popeti se na notre damme, obiđem cijeli jedan kvart u parizu :-))...

...moja majka je običavala reći: "ti bi svugdje išla, samo nek ti guzica vidi puta." točno! :-))... samo neka se kotrlja... neka slike promiču ispred prozora bilo da se radi o vlaku, autu, brodu, avionu...

-----------------

...uskoro putujem u planinu... nevjerojatno, ali to je službeni put.... imamo neki seminar na jednoj lijepoj planini... stijene iza leđa, na sjeveru, a na sve ostale strane svijeta, puca pogled... nema kompjutera... nema mobitela... tv-a... struje tek toliko za ispumpati vodu iz cisterne i još za malo svjetla navečer.... "samo" mir, vjetar, mirisi, zvjezdano nebo, šuma, kamen, zemlja...

...nekoliko dana nakon što se vratim s planine odlazim preko velike vode... odredište je kanada... vancouver... tamo živi teta, tetak i seka koju sam zadnji put vidjela prije 16 godina kad smo još obje bile balave teenagerice... ona je u međuvremenu postala doktorica za kućne ljubimce, a i ja sam kao postala neka važna osoba... iako smo se vidjele ukupno mislim 5, 6 puta u životu, nekako se jako volimo... otkako je maila, češće se i dopisujemo i nekako mi je drago kad osjetim i otkrijem kako u nekim stvarima slično ili jednako funkcioniramo, ili razmišljamo... njoj se zapravo jako veselim... i tom nekom vremenu koje ćemo zajedno provesti... veselim se i otkačenom tetku, čudaku, koji često ima neke lude fore koje rijeto tko kuži, a njega ludo zabavljaju... i teti, prebrižnoj "kontrolorki", uvijek punoj podrške... oni su mi sada najbliža obitelj... iako tako daleko...

...vancouver me veseli i zbog "braće" indijanaca... na tom području ima mnogo njihovih tragova... od totema do velikog muzeja... tko zna, možda me neki inidjanac i ukrade :-)

...tako, dragi moji, kad vidite da me nema, znajte da sam negdje s bićima šume... i da sam sretna sa svojim prijateljem vjetrom....

...prije nego krenem preko velike vode, ostavit ću koje slovce... a dok budem tamo, ako bude prilike, pustit ću kakav trag...

...budite sretni i veseli, nestrašni, razigrani i blesavi...

ljubi vas, purple