anti-psiho-stabilizator

2.11.2008


No nothing. Nothing. Nothing. Hrana. Ne treba mi. Ulica. Ljudi. Stanica. Dve lezbejke ispred mene vode ljubav. Vode ljubav na ulici. Prostitutka čeka. Na drugoj strani. I ona je sa druge strane. Nervoza. Nervoza. Definitivno. Profesor koji se smeje svojim glupavim anegdotama. Ne guta pljuvačku. Razvlači je  po ustima dok se ne osuši i postane bela. Potom je lansira po glavama studenata u prvom redu. Kaže mi kako voli koščate žene. Izvinite, ali bežimo od teme. Došla sam da čitam Hesea dok pričate o strateškom marketingu. Šta rekoste? Radnici su nezadovoljni. Otpustite ih. Smanjite budžet. Šta se to mene tiče. Ja samo želim da žvrljam po svesci. Ludilo.Ludilo. Debeli psiho na stanici psuje kišu. Ali ona ne pada. Prilazi mi pervert. Priča o poeziji i opsesijama. Govori mi čudne stvari. Ne slušam ga. Želeo bi da me pipne. Klošar na stanici. Pljuje krompiriće na tramvajske šine. Dala bih mu cigaretu. Rekla bih: Hej, ti si moj čovek. I ja volim da pljujem po stvarima. Cimerka broj jedan je pijana. Forsira me da gledam utakmicu. Progutaj antibiotik i prestani da kašlješ krv. Cimerka broj dva ima problem. Nema ko da nahrani njenu zlatnu ribicu sa ogromnim tumorom na glavi. Ne interesuje me. Pokenjala bi se na nju. Nonašalantno bih pustila vodu. Prljavo. Prljavo kao svaka moja sreda. Mrzim sredu.
Objavio Meri u 19:59 | kategorija: Proza
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (3) | Pošalji komentar

Devil's secretary

9.8.2008


Svet je zvanično otišao u kurac. Đavo je došao iz svoje rupe i odlučio da napravi žur. Oproštajni žur. Pošto se Svevišnji još uvek nije vratio sa putovanja na Bahamima, poslao mi je faks.

Faks: Divno mi je ovde, ima puno riba, alkohola i mladića sa smokvinim listićem. Jako je melanholično, podseća me na početak. U, svakom slučaju mnogo bolje od one nebeske vukojebine pune časnih sestara i mormona. Kaži Lucy-ju da  se lepo provede. Marija i Isus su dobro, mislim da su otišli na Himalaje. Pa, kakvu alimentaciju plaćam za tog malog, dalo se za očekivati da će otići negde da se iživljavaju. Pozdravi sve tamo. Poljubac.
                                                         Svevišnji

Divno, samo mi je još to trebalo. Promoter nas je ispalio u zadnjem trenutku, a resursi su na izmaku.
-Lusy, jebote, kako ti mislish da mi platimo sve ovo? Pet miliona je otišlo samo na dekoraciju.
-Ma, iskuliraj, finansira nas celo podzemlje i pola raja. E, odo ja da popijem jednu pinjakoladu, oš' samnom?
-Ne, u redu je, moram da vidim šta su uradili sa onim predjelima.
-Hej, hej, hej...mnogo se nerviraš. Stres može da te ubije.
Pauza.
-Ha, dobar vic. Ćao Lucy. Vidimo se kasnije.

Dan žurke. Svi se zabavljaju kao nikada do sad. Morison i Janis se vataju u uglu. Hitler je napravio malu s'n'm atrakciju. Gde je moj advokat? Gde je Juda kad ti treba? Obeznanio se u uglu, riga na Mariju Tereziju. Sranje.

Vatrometi. Kurci, palci. Svi se vesele. Srećna nam Poslednja Nova Godina. Bubašvabe su organizovale svoju mini-žurku. Nova  vrhovna rasa. Srećno im bilo.

Trebalo bi da svedem račune. Ovo će skupo da nas košta.
-Hamlete, ne diraj taj nož!  I silazi sa svoje majke, sram te bilo!

Dakle, gde sam stala...ah da, 2 miliona plus 9,5 miliona za klopu to je....
-Hik, 'devojčice....ajde samnom da ti nešto...hik....pokažem....imam...hik...lepu sofu...Osećam...da imaš problema sa svojom majkom...hik...hajde kod mene u ...hik ...na malu...hik...terapijicu.
-Odjebi, Frojde.

Jutro je. Baš su napravili nered. Jebem mu mater, Lucy, uvek me ovako zajebeš. Dobra je plata ali nije vredna ovoga.

Faks: Lucy, dajem otkaz. Idem da se bavim cvećarstvom. Ne traži me, već sam uzela otpremninu. Nisam te mnogo odrala, a  i našla sam  sebi zamenu. Vidiš, uvek na sve mislim. Pozdravi sve, posebno Dalaj Lamu. Nedostajaće mi njegova kuhinja. Veliki poljubac
                                                                                                               Meri
Objavio Meri u 18:15 | kategorija: Proza
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (3) | Pošalji komentar

Čekajući 35-u

8.7.2008

Bilo je to jednog leta. Mislim da sam imala deset godina. Negde u to vreme su krenule da mi rastu sise. I dupe. I nos. Prolazna kijavica, rekoh sebi. Ali, jebem li ga, simptomi se nikada nisu povukli. 

---

Sa šesnaest sam poželela da budem heavy metal grupi. Doduše, nikada nisam uspela da pustim kosu duže od ramena ili da oblačim mrežaste čarape ispod pocepanih farmerki. Umesto toga obavezala sam se na celibat, lepila  slike Merlina Mensona po sobi i odlučila da postanem cinik. Propušila sam i počela da nosim martinke na 30 stepeni.

---

U međuvremenu sam shvatila da  postoje dve vrste ljudi:  devojke koje me sažaljevaju i muškarci koji žele da me kresnu. Izlasci me nisu zanimali. Svi moji prijatelji pretvorili su se u religiozne fanatike. Vladala su pravila na koja jednostavno nisam mogla da se naviknem. Ergo, zaključila sam da je mnogo lakše ostati kod kuće, masturbirati i čitati Fantea.

---

Sa osamnaest sam otkrila Ničea. Odbacila sam koncept boga i napušavala popa koji je predavao veronauku. Ni profesorka građanskog me nije mnogo gotivila. Mrzela sam je. Završila je kao klimakterična trudnjača. Začudilo me je to, najiskrenije sam verovala da je lezbejka.

---

Do dvadesete sam počela sa obilnom konzumacijom lekova za regulisanje raspoloženja, raznim anksioliticima i antidepresivima...Sada uglavnom sedim, pušim pljuge i pišem. Bavim se nekom kvazi umetnošću s vremena na vreme i divim se svojoj genijalnosti. Ja sam okoreli egzistencijalista. Volim pitu s višnjama i čekam da napunim trideset i petu.

Objavio Meri u 18:48 | kategorija: Proza
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (7) | Pošalji komentar

Priča iz sobe broj 12

5.7.2008

Bar za motocikliste. Za šankom sedi crvenokosa prostitutka i cuga svoj džin tonik. U međupauzama povuče koji dim iz cigare i ispusti ga u širokim kolutovima. Prilazi joj sredovečni čovek sa izlizanom kožnom torbom.

-Zdravo lepotice. Kolko naplacuješ?

-Za tebe tri soma.

-Skupa si, lepotice. Šta kažeš na neki popust? Onako prijateljski.

-Ako ćeš prijatelje, potraži ih u udruženju anonimnih alkoholičara, matori.

-Uf, uf, živa si vatra, bejbi. Tak’e ih volim.....dobro, dobro. Tri soma.

 

Izašli su iz bara. Padala je kišetina. Ušli su u uličicu gde se nalazio oronuli ’pica’ motel. Na recepciji sedeo je  masni hipik, gledao tv i jeo svoje sline.

-Zdravo, Džen. Posao, a?

-Uobičajeno, Marti.

 

 Marti dohvati ključ sa zarđalog eksera na požutelom zidu. Na privesku je jedva vidno bio ispisan broj 12.

-Hajde, matori, ja radim na sat zato bolje da požurimo.

 

Soba je vonjala na buđ i raznorazne sekrete. Džen je sela na prljavi pokrivač i krenula da skida čarape.

-Dobro, matori, hajde da utanačimo. Prvo lova na suce, pa onada usluga.

Starac izvadi pohabani novčanik i ostavi pare pored njenog dupeta. Džen ih hitro pokupi i nagura u brushalter.

-Ok, hajde da pređemo na posao. Samo da znaš, pušenje naplaćujem ekstra dva soma.

-Ne, ne bih to.

-Pa šta bi ti onda? Odluči se brzo, matori, teče ti vreme.

On posegnu za svojom torbom i izvuče kožni bič i bele rukavice.

 

-Hoću da me išibaš.

 

Džen se nađe u čudu na trenutak. Pogleda ga sa nepoverenjem ali na kraju klimnu glavom i dohvati bič.

-Hoću da na kraju staviš rukavice i da mi gurneš prst u dupe. Platiću ti još dva soma.

-Bolestan si matori, al’ što se mene tiče za pet soma ću i čmar da ti poližem.

Džen  skide suknju i krete da otkopčava kaiševe na cipelama.

-Ostani u njima. To me neverovatno pali.

-Lujka si, matori, ha, ha! Sad se okreni i  skini gaće.

 

Džen ga udari jednom. Ču se trzaj biča i pucanje kože.

-Jače bejbi, budi nemilosrdna.

Ona ga udari još jednom. Trzaj biča, pucanje kože. Trzaj biča, pucanje kože. Odjednom oseti kako joj navire adrenalin u glavu. Steže bič i krete da ga šiba, nemilosrdno, ne stajući da napravi predah. Udarci su padali jedan za drugim kao letnja kiša po vrelom asvaltu.Starac je stenjao i ispuštao prigušene jauke. Kurac mu se digao. Bio je jako blizu. Džen se u tom trenutku razbesne i krete da ga udara još brže i jače u kraćim intervalima. Njena crvena kosa letela je na sve strane. Lice joj je poprimilo skoro istovetnu boju. Setila se tada svega. Bila je besna. Setila se svog očuha. Gad ju je silovao svako veče. Kroz glavu prolazila su joj lica smrdljivih motordžija i vozača kamiona. Svi su oni bili u njoj. Bila je besna na sebe. Matori je vrisnuo i pao na stomak, izmoren. Stala je i navukla bele rukavice. Gurnula mu je prst u čmar i promuljala levo, desno. Matori je ječao dok su po krevetu leteli mlazevi belog. Izvadila je govnjivi prst, skinula rukavice i sela na krevet. Matori je ustao, otresao kitu i izvadio novčanik.

 

-Bila si super, bejbi. Vidimo se sledeće nedelje.

 

Džen je gledala kroz prozor. Napolju je i dalje pljuštala kiša. Navukla je stvari i prišla stočiću na kome je stajala hrpa novčanica. Zaronila je lice u ruke i plakala. Plakala je neko vreme, a onda je izvadila iz torbe burmu. Stavila ju je na prst. Obukla je mantil i izlazeći zalupila vrata sobe broj 12.

 

 

 

Objavio Meri u 18:25 | kategorija: Proza
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (9) | Pošalji komentar



[Template by: Rapsodia Colors.net] [Adaptacija za BlogOye Portal: littledickens]
  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se