Homo Sapiens
24.9.2008
U duši smo svi prosjaci
Do jednog
svi stojimo,
armija bednika,
čekamo da nam udele
koricu hleba i ljubavi
Sećaš li se, prosjače
nevinih igara
koje smo igrali tada
Sada od njih
ostao je kostur
ciganče na ulici
Pogledaj u sebe prosjače
Šta ćeš naći?
Stojiš na ulici
sam
moliš
za malo pažnje
Nada poslednja umire u tebi, prosjače
dok sediš na kiši
snegu
u prašini
pružaš šaku
za malo dodira
Osećaš li život, prosjače
koji prolazi
u samoći
Hiljadu će godina proći, prosjače
dok ne naučiš
da ljubav sama ne niče
Posadi seme
u zemlju
koju su utabale generacije
takvih kao što si ti
Sećaš li se sada, prosjače?
Komentari:
brrr najezih se, ovo si ti napisala?
jbt. Ubijash. Svakim txtom. Bash ubijash.
@Toxicity:Ja, ko drugi. Specifichna sam po tome shto su mi svi radovi na neki drugi fazon. Kada radish jedno isto, to ume da smori. Tako da i dalje eksperimentishem. I da ne zaboravim, moj drugi blog (samo kratke priche) je www.stanjeuma.mojblog.rs
@Nettle: Shvaticu to kao kompliment, hvala, hvala puno.
Zlo i naopako :D
Veruj, to i jeste bio kompliment. Najiskreniji i najvetji koji sam mogla da dam. Ovo je... fenomenalno bre! Znash ono... kad neko svojim pisanjem iako je oshtro, chesto brutalno, uchini da svakim danom hotjesh da prochitash josh i da se u tishini divish? E ovo je to, kao i prethodni txtovi, koje se, dodushe, nisam usudjivala da kometarishem da ih ne bih pokvarila.
P.S. Zaista nema na chemu da zahvaljujesh. Ovde ja treba da se zahvalim na dobrom pisanju.
Stvarno si posebna u svom umetnickom izrazu.
samo da se javnem da sam tu :o))
Lepo je.