Yesterday is gone

18.9.2008

Ujutru jedna bela i jedna roze

Palim prvu jutarnju cigaretu
otvaram oči dok mi adrenalin jurca kroz telo
drugu cigaru ostavljam da izgori
dok ne vidim ugljenisani filter
koji ću nehajno pritisnuti kažiprstom

Popodne jedna roze

Ne ulazite u sobu!
Pustite me!
želim da spavam
želim da zurim u plafon
želim da slušam Depeche Mode
dok ne pocrkaju ptice koje grakću na mom prozoru


Uveče jedna žuta

Nemam sat u sobi
Imam osećaj da je prilično kasno
knjige nestaju sa polica
bacam zgužvanu paklicu iza televizora
niko neće pozvati večeras
ni sutra

U ponoć jedna roze

Budnost počinje da boli
telo naginje ka nenameštenom krevetu
odgurnuću hrpu odeće
pogasiću sva svetla
zaspaću u tvojoj majci
jer sutra ne postoji.


Objavio Meri u 22:33 | kategorija: Pesme
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar






[Template by: Rapsodia Colors.net] [Adaptacija za BlogOye Portal: littledickens]
  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se