"...živeo sam sa ženama luđim od samih bogova...svet me je smatrao umobolnim" (Bukovski)

18.8.2008

Volim nered u svojoj sobi.
Mačka će se udaviti od prevelike količine ugljen monoksida.
Ovoj čokoladici je istekao rok trajanja.
I dalje je jestiva.
Odlazim. Uskoro.

Odgovaram potvrdno.
Na sve primedbe. Molbe.
Da.
Da.
Hoću.
Ništa ne brini.
Srediću to.

Sečem nokte dok se prsti tresu.
Povređeni živci krvare.
Gde sam ostavila taj toalet papir?
Anglo saksonci ga zovu cleanex.
Poprimio je boju prašine.

Fotografišem sebe.
Nikada nisam bila fotogenična.
Ali i dalje se trudim.
Stojim sa cigarom pred ogledalom.
"Da li ti se dopada moj fejs?"
Bože, prelepa sam.
Lepša nego ikad.

Krvarim.
Bacam uloške u korpu.
Poneki ostavim na podu sobe.
Ponovo se tuširam vrelom vodom.
Pizda mi bljuje crveno.

Hej, mačko, poigraj se sa usamljenom dušom.
I'm dancing with myself.
Otuđena.
Ne.
Ne.
Srećna.
Možda.

Olakšanje na pomolu.
Ha, ha, ponovo se gubim.
"She's lost control"?
E, pa vozim se na narandžastom avionu.
"Looking at you, kid."

Umrljaću se bojama.
Popušiću svoje cigare.
Leći ću da spavam.
Umorna.
In peace.
Objavio Meri u 18:43 | kategorija: Pesme
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar

Lep ti ovaj nered, prava domaća atmosfera, isto kao kod nas. Ne volim prostore gde je sve na svom mestu, kao u apoteci ili bolnici, jezivo sterilno kao da žive roboti a ne ljudi.
A Buk je car careva.
Poslao Dzo u 14:17, 18.8.2008 | Link | |
....
Poslao mazzapsycho u 23:41, 18.8.2008 | Link | |





[Template by: Rapsodia Colors.net] [Adaptacija za BlogOye Portal: littledickens]
  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se