Deja vu

30.7.2008


Spavam pored telefonske slušalice
Sanjam o tebi
Nadam se da ćeš pozvati
i izbrisati svaku sumnju
Budim se uz staru sebe
Bez inovacija, bez ideja
Ujutru dugo,
u tišini
stojim pred ogledalom
Bezlični odraz
iscrtan podočnjacima
Da, ja jesam paradoks
Ja sam ja
ali u isto vreme
sam i moja majka
i moj ljubavnik
Cenurišem sebe
belilo preko ispisanog
iscepan list
zgužvan
i bačen u korpu
Da, ja sam šizofrena
šarmantna-ponekad
nesnosna-često
izgubljena-zauvek
    ...

Objavio Meri u 18:35 | kategorija: Pesme
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (4) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar

Pa i izgubljeni se nekako pronadju, kada ih stigne taj telefonski poziv i dragi glas sa druge strane zice... :)))
Poslao Specificna u 17:13, 30.7.2008 | Link | |
Ti si lutalica a lutalice nije lako pronaci .
Poslao hope u 17:56, 31.7.2008 | Link | |
super!!trebalo bi cesce da pises poeziju!!!*

(*to je moje skromno misljenje...)
Poslao bolero u 23:38, 2.8.2008 | Link | |
Imaju pravo!

Piši češće...
Talentirana si!!!

Ćao!
Poslao Svemirko u 10:48, 3.8.2008 | Link | |





[Template by: Rapsodia Colors.net] [Adaptacija za BlogOye Portal: littledickens]
  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se