20.7.2008
Stvarno bi trebalo da usisam sobu ovih dana. Tepih je u celosti prekriven mojim dlakama i mrvama. Opušci su svuda samo ne tamo gde bi trebalo da budu. Dve gitare koje sam skupo platila ornamentalnog su karaktera i imaju za svrhu skupljanje prašine u sobi. Po stolu papiri, recepti od silnih lekova i prazne paklice Camel-a. Kada bolje razmislim, nijedan predmet u mojoj sobi se ne koristi za ono čemu je namenjen. Odeću, ešarpe i silne torbe držim po krevetu, podu i stolicama. U ormane guram još uvek neisplaćene tomove Bukovskog i masni pribor za slikanje. (Ovom prilikom pozdravljam dragog i uviđajnog Peđu Trifunovića koji mi daje knjige na kredit.) Statuete od gline, koje sam svojevremeno pravila, krnje se i raspadaju u uglu sobe. Zavese smrdljaju na duvan. Keva mi zvoca zbog nereda, danonoćno. Dosad mi je pošlo za rukom da se izgovaram na neku vrstu kreativnog haosa. -Balans, mama-rekoh.Sve je u balansu. -Da li si svesna do kakve kosmičke katasrofe bi došlo kada moja soba ne bi bila u neredu s vremena na vreme? Kolutanje očima, praćeno je lupnjavom vrata. Victoria.
Pripitomila sam tri pauka. Zovu se Oskar, Ćufta i Šmele. Čufta je moj najdeblji pauk. Posle dosta vremena provedenog u pomnom posmatranju mojih mezimaca zaključila sam da je Ćufta u grešnoj zajednici sa Oskarom. Ha! Mislila je da neću saznati. Prosula mi je neku priču o bezgrešnom začeću pre neko veče. Naravno, nisam joj poverovala. Ali ipak, dozvolila sam joj da ostane sa svojim porodom ispod stočića za Tv. Čak sam se ponudila da venčam nju i Oskara. Odbila je pod izgovorom da je evangelista. -Razumem-rekoh. Nisam htela da se dalje namećem. Bila sam krajnje uvređena. Šmele je najmanji po veličini. Nazvala sam ga tako da ne bi imao kompleks niže vrednosti kad poraste. Jedno vreme sam mu često čitala Ničea, ali sam prestala kada je na svoju ruku odlučio da pobije sve bubašvabe u mojoj sobi.
Počela sam ponovo da gotivim noć. Izbegnem popodnevnu gužvu i vreme odmora za ostarelog babu i staramajku i pobegnem negde vani. Obično se vratim oko 2 ujutru. Ne palim svetlo. Šutnem krš i sve što mi se nađe na putu, izvalim se na nenamešten krevet i zurim u mrak neko vreme. Spavanje više i nije toliko zanimljivo. Oko četiri se temperatura spusti. Hladan vazduh ulazi u talasima kroz poluodškrinut prozor. U tom trenutku obično odgurnem jorgan sa sebe i ležim dok mi se ježi koža na nogama. Prstima prelazim preko kratkih dlačica i spopada me misao da ću to morati da obrijam ujutru. Kakva gnjavaža. Odradiću to za vreme doručka, onako na suvo. Ionako nemam ništa pametnije da radim. Leto je. Na četrdeset stepeni imperativ je sedeti u sobi i smrdljati ceo dan. Osim ako neko ne uđe. I natera me da pospremim .
Komentari:
kraljica si..nema sta...hehe.sad si me podsjetila da i moj sobicak izgleda tak nekak,samo sto se ja jos nisam stigla sprijateljit s paucima,al nastojat cu da im podarim malo paznje..haha..pozz ;o)
jaaaao, slichna je i soba mog brata... on nece da je spremi (osim kad treba devojka da mu dodje, oh jesus...), pa mama mora. ja ne podnosim nered, mada umem biti uzhasno lenja...pogotovo po ovim vrucinama.... kratki shorc+majichica na bretele, butine koje se lepe za stolicu+internet ili pisanje dnevnika...a onda uveche kad malo za'ladi - u zhivot... ili povremeno izadjem kada me shalju u radnju ili kad me zaboli glava od zurenja u ekran, pa odem napolje da popijem hladnu kaficu... i tako svaki dan...
Razlicite stvari cine coveka srecnim, ja na primer ponekad volim da zivim u kreativnom haosu, a sledeceg dana sve sredjujem kao da je kancelarija.... :)))))
Anyway, lepo je sedeti u privatnosti svoje sobe i posmatrati kako svice....
"Bi trebalo" umesto "bih trebala" i "obrijEm" umesto "obrijAm". Naježim se kad god pročitam. Inače, stanje je sasvim normalno. Svakog leta ne mogu da spavam.
dobra moć zapažanja, a bukovski je bio klošar. ali zajeban!
sad me podseti - ja sam jednog pauka u mojoj sobi zvala Biarce...
a bilo ih je i 3 u kupatilu - Zhika, Julka i Steva...lol
^^^ovo malopre sam ja pisala.
@Sarah: Ok, delimichno si u pravu. Moja nesmotrena greshka. Nikada se ne stavlja trebala/o bih da... nego trebalo bi, ali koliko znam glagol se menja po uzoru na infinitiv(nepromenjeno glagolsko stanje) Dakle ObrijAti, ObrijAm ObrijAsh...tako da si se tu zeznula. Mama mi je profesorska spskog. :D Tako da za ovu prvu grashku shame on me ali za ovu drugu shame on you.
pazi, jedna od mojih najrazvijenijih patalogija je perfekcionizam,
a imam i tu posebnu granu, jezicki perfekcionizam.
ali, ti tako dobro pises, da to baca u senku sve te minorne gramaticke gluposti.
so, someone missed the point.
Nelogičnosti, nelogičnosti. U ovom slučaju (glagol "obrijati") zaista dolazi do promene tj. umesto "A" je "E". Mene je pre nekoliko godina (dok sam još pisala) to dovodilo do ludila uz još neke nelogičnosti u našem jeziku. Poenta mog komentara očigledno nije bila jasna. Mislim da ne bi trebalo dopustiti takve manjkavosti ukoliko samom stilu i priči ne može da se nađe zamerka.
Ljudi, ocete mozda da otvorimo diskusiju ili forum na temu glagolskih promena u srpskom jeziku? SMARATE!
e sad, meni se svidja ova slika... nije losa, lep je post. Samo jedna stvar mi smeta. Spremi malo tu sobu, jbt. vish kakav je nered... :@
tako talentovana osoba bi morala da ima malo (mnoooogo) vecu arhivu textova na blogu od ove...mislim, par textova???...a ostalo,gde je???
**mada su i ovi retki ovde postavljeni gotovo savrseni, priznajem.