Čekajući 35-u «

8.7.2008 «

Bilo je to jednog leta. Mislim da sam imala deset godina. Negde u to vreme su krenule da mi rastu sise. I dupe. I nos. Prolazna kijavica, rekoh sebi. Ali, jebem li ga, simptomi se nikada nisu povukli. 

---

Sa šesnaest sam poželela da budem heavy metal grupi. Doduše, nikada nisam uspela da pustim kosu duže od ramena ili da oblačim mrežaste čarape ispod pocepanih farmerki. Umesto toga obavezala sam se na celibat, lepila  slike Merlina Mensona po sobi i odlučila da postanem cinik. Propušila sam i počela da nosim martinke na 30 stepeni.

---

U međuvremenu sam shvatila da  postoje dve vrste ljudi:  devojke koje me sažaljevaju i muškarci koji žele da me kresnu. Izlasci me nisu zanimali. Svi moji prijatelji pretvorili su se u religiozne fanatike. Vladala su pravila na koja jednostavno nisam mogla da se naviknem. Ergo, zaključila sam da je mnogo lakše ostati kod kuće, masturbirati i čitati Fantea.

---

Sa osamnaest sam otkrila Ničea. Odbacila sam koncept boga i napušavala popa koji je predavao veronauku. Ni profesorka građanskog me nije mnogo gotivila. Mrzela sam je. Završila je kao klimakterična trudnjača. Začudilo me je to, najiskrenije sam verovala da je lezbejka.

---

Do dvadesete sam počela sa obilnom konzumacijom lekova za regulisanje raspoloženja, raznim anksioliticima i antidepresivima...Sada uglavnom sedim, pušim pljuge i pišem. Bavim se nekom kvazi umetnošću s vremena na vreme i divim se svojoj genijalnosti. Ja sam okoreli egzistencijalista. Volim pitu s višnjama i čekam da napunim trideset i petu.

Objavio Meri u 18:48 | kategorija: Proza
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (7) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar

Nista strasno,darling ! Ja sam docekala 35 pa 36 evo sitno brojim do 37. U cipelarniku sad imam crvene,zelene i zute Martinke (mi smo ih nekad zvali Britanke) uz standardno crne.Retko ih nosim na 30 stepeni ali kaubojke cesto. Dobro mi je! Zameni sarene pilule za casu dobrog belog vina i zajezdi u zivot kakav zelis ,ko te razume na dobitku je ko ne njegov problem !
Poslao hope u 14:05, 18.7.2008 | Link | |
35? Ja sam uvek zamishljala da tju stitji do charobnog broja 27. I onda kraj. Ali mora da bude spektakularno ili nishta od toga.
Poslao Nymphadora u 15:04, 18.7.2008 | Link | |
Volim i ja pitu s vishnjama.
Poslao SugarOverdose u 15:35, 18.7.2008 | Link | |
@hope: Big fuckin' hug for you sister! little2crazy@gmail.com-that s my private e/mail....although not so private anymore.
@Nymphadora: 35-a kao godina stabilnosti, fizichke i mentalne zrelosti, iskustva. Govorim o zivljenju ne umiranju. A 27, ah, pa...to je preveliki klishe. Posebno za tebe. Osobu koja bi trebalo da postavlja standarde, a ne da ih poshtuje. ;)
@SugarOverdose: Tako mi je drago da je ovde neko skapirao sushtinu posta. :D :D

Izmenio littledickens dana 18.7.2008 u 19:58
Poslao littledickens u 20:13, 18.7.2008 | Link | |
imas ti, bwe, da giljas do 35e.
kreni.
Poslao mazzapsycho u 23:41, 18.7.2008 | Link | |
eeeeh, da znash malo bolje moju kevu, sve iznad 30 bi ti bilo mnogo! :/
Poslao Nymphadora u 01:41, 19.7.2008 | Link | |
onda je vreme da se udas.
ili bar odselis.
Poslao mazzapsycho u 02:02, 19.7.2008 | Link | |


Powered by BlogOye!
  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se