Women In Me

U pocetku dajes i primas podjednako. Previse naivna da bi stedela za sebe i previse neiskvarena da bi trazila vise; jednostavno dajes i primas emociju. Postena trampa.
A onda naidjes na nekoga ko vec shvatio je bogatstvo emocije i sve vise svoju cuva za sebe, a tudju absorbuje, upija, iznudjuje na razne nacine.
I onda ti uneses sebe u poljubac, cela - a on, samo upija tvoju celost ne davajuci ni trunku sebe. Izvuce iz tebe sve socne nektare i onda te odbaci dehidriranih usana jer mu vise ne pruzas dovoljno. I onda napokon shvatis kako sve to funkcionise.
Svoje shvatanje pocnes da testiras na raznim modelima; uzimas im dusu, telo, zaposedas um, umaras misice, trazis jos i vise i nikada ti nije dovoljno ma koliko se uzdigla visoko.
A onda jednoga dana shvatis, da nisi uzimala, vec davala. Sebe. Kome treba i kome ne treba.
I razbolis se od tuge. Ne zato sto si davala, vec zato sto si obmanjivala sebe da uzimas tudje, a svoje cuvas. Lagala si sebe da si zadovoljna, voljena bez da mozes da zavolis. Shvatis, da zivela si u uzasnom zadovoljstvu neistine koja za sobom ostavila je tvoju dusu kao kolateralnu stetu.
I onda samujes.
Mesec.
Godinu.
Dve.
Trazis u sebi odgovore i hvatas trenutke u kojima si se gubila, pa ponovo pronalazila. Rasclanjujes istine i lazi, telesna zadovoljenja i umna zadovoljstva, oslobadjanje energije u uvezbanim ekstazama i prikupljanje iste u neznim osmesima prozetim tugom jer slepa si bila da vidis, da davala si laz a odbijala istinu.
Prezivis nekako to i onda ojacas. Cvrstim korakom krenes dalje bez trunke tolerancije za buduce greske. Do odredjenih godina greske se tolerisu. Do odredjenog stepena iskustva, laz moze da prodje nekaznjeno. A onda kazes - dosta.
I postanes apsolutno svesna svega onoga sta ti treba i svih svojih  emocija koje mozes da pruzis. I dajes se opet, ali mnogo manje. Manje i trazis. A pocnes vise da dobijas. Samo zato sto si iskrena prema sebi. I prema drugima.
I onda shvatis lepotu i privilegiju svog pola.
Zar nije divno biti Zena?

Objavljeno: 16/1/2008, u 09:39


e draga moja...eeee...da mi je ova pamet bila :-)
Posted by Nurlisoul at 12:34 , 16/1/2008



Upravo tako N - soul:))))
Ali, ne mari:)
Posted by Proslost at 13:35 , 16/1/2008



"I postanes apsolutno svesna svega onoga sta ti treba i svih svojih emocija koje mozes da pruzis. I dajes se opet, ali mnogo manje. Manje i trazis. A pocnes vise da dobijas. Samo zato sto si iskrena prema sebi."
Sve mi znamo, ali osvešćenje ne dolazi kad ga mi prizivamo...dolazi kao jedno ogromno BUM onda kad mu se najmanje nadamo...
Posted by BubaErdeljan at 13:53 , 16/1/2008



čitajući te pomišljao sam da si puna gorčine i nezadovoljstva...sve do pred kraj kad mi je laknulo.
dobro je da je na kraju posta ipak svanulo.
opitmizam, to je super.
mada, da budem iskren, a opet da ne zvučim prepotentno moram da kažem da su razočarenja iz prvog dela posta bila jako davno i da se već decenijama osećam shodno tom drugom delu posta, tom optimističnom završetku istog.
Posted by skrinsejver at 21:53 , 16/1/2008



A opet... neko nikada ne nauči.
Sprži se kao leptir na uličnu svetiljku svaki put, bez izuzetka.
I nema to veze sa nemogućnošću da shvati i nauči... to je usud emotivnog kamikaze :) .
Posted by elfish at 22:04 , 16/1/2008



usud emotivnog kamikaze! spektakularan opis elfish. odlično. sve u tri reči. i što je najgore nema im spasa, samo tonu.
Posted by skrinsejver at 22:22 , 16/1/2008



ili lete?
ne podcenjuj eros autodestrukcije !
Posted by elfish at 22:48 , 16/1/2008



@Bubice, tako nekako, na zalost.
@skrin, shvatio si taman kako treba. Kao i [skoro] uvek:)
@Elfish, apsolutno tacno. samo ne znam da li to ima veze sa mazohizmom ili jednostavno dokazivanjem tvrdnje da Nada poslednja umire.:)
@skrin, upoznaj elfish i navikni se na spektakularnosti. Takva je u svakom smislu;))))
Dobar dan dobri ljudi:)
Posted by Proslost at 09:17 , 17/1/2008

  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se