Vrelo...
6.9.2008


...i u tom vrelom delu sebe, ja pronadjem tebe i pozelim da zaveje. Tu, unutra. Da zamrzne svaki pokret emocije, svaki trzaj osecanja. Tu, unutra, pozelim da utrnem i pobegnem u spoljasnjost mi napecenu suncem, natopljenu znojem, izgladnelog pogleda za tobom i vrelinom iznutra koju prospes u meni sa samo par reci. Prostih. I tako pravih da zaboli i sama pomisao da si pogresio broj.

 

 

Objavio/la Proslost u 22:04 | kategorija:
Permalink | Komentara ( 0 ) | Pošalji komentar
Komentari:

Pošalji komentar



  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se