|
Vise od svega volela bih da mogu preuzeti odgovornost za sve;na zalost,ma koliko te volela,ja to ne mogu iz prostog razloga sto nisam bila sama u citavoj prici i sto te nisam prisiljavala ni na sta.Mozda bi vise voleo da sam zatomila sve ono sto me muci i da me imas doveka,da bi u jednom momentu shvatio da sam duboko nesrecna ali da ne zelim to da ispoljim da te ne bih povredila? Mozda je zivot u lazi manje bolan po drugu stranu,ali po onu koja laze je poguban;taj luksuz iz tebi poznatih razloga ne mogu sebi da priustim.Ono sto znam sigurno jeste da osim svoje ljubavi nista drugo ne mogu da ti pruzim,ali ti si uvek zeleo vise...bila bih necovek kada bih zavaravala i tebe i sebe,a nije da nisam pokusala,cak sta vise,uzivela se u citavu pricu...razum me je spustio na zemlju.Bolno je i meni,koliko i tebi,nista manje...i iz toga razloga ne mogu da te nosim na savesti,jer sebi sam mozda uradila nesto mnogo gore nego sto sam tebi.Drugo,mogao si to da sprecis,nisi zeleo,svesno si se upustio u rizik,svesno si ignorisao cinjenicu da sam za razliku od tebe jos uvek neostvarena...sve su to razlozi koji opovrgavaju gore navedenu tezu da sam te isto tako mogla i ubiti.To isto mogla bih i ja tebi da prebacim,ali snosim svoj deo krivice mada je to totalno neadekvatna rec.Zasto sam kriva?Zato sto te iskreno volim,ali sam isto tako iskreno svesna da ne mogu da pruzim sve ono o cemu sanjas?Ako je to krivica,ja je prihvatam.
Mrzi me ako ti je tako lakse,ali ako si imalo iskren i prema sebi i prema meni shvatices da sam u pravu...
Znam samo da ce ljubav prema tebi u meni zauvek ziveti.
|