~ proba ~
20/2/2008
Do poslednjeg trenutka nije znao zašto je dobauljao baš dotle. Kamenje, zemlja i lišće žbunova upijali su njegov život brže nego što je on probušenim plućima zadržavao ostatke života. Gore je vazduh razređeniji, ali ipak čistiji nego dole, u kotlini. Nije više siguran muti li mu se pred očima, ili je Grad pod njime prekriven sivkastom izmaglicom. Još jedan udah vazduha. Osećao je kako je čitavi prostor zaškripao s njegovim agoničnim udisajem. Lice mu je bilo u travi. Pojedine vlati trave žute, smrznute, druge i dalje zelene premda je zima pokazala sve svoje ćudi. Odabrao je da licem padne u zelenu travu. Nije imala nikakav miris. 
 
Objavio proba u 01:20 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar
Komentari:

Pošalji komentar

proba
Poslao proba u 01:22, 20/2/2008 | Link | |
chini mi se kao da nisi zavrshio-la...
Poslao bejb u 19:19, 20/2/2008 | Link | |


Pošalji komentar



[Template by: Rapsodia Colors.net]
  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se