Hiljadu lica .... «
14/11/2007 «
Hiljadu lica je navuklo svoju odeću , zagrnulo svoje jakne , kapute , sa kapom ili bez , i ovoga jutra krenulo je putem svojih obaveza.
Lica sa osmehom , sanjiva, mrzovoljna i ravnodušna.... Prolaze jedna kraj drugog , poneki pogled , dodir u prolazu , možda i poneko Dobro jutro , kao i svakoga dana ....
I samo na sekund ponekada se zapitaju šta njihovi koraci znače , kuda oni zaista idu i gde putevi vode . Tada u tom sekundu sva lica su ista , i ona umilna i ona osora , i ona sa maskom i ona naivna ..... Živeći svoj život biraju način na koji će ga provesti ....
Ljutitost i gordost ponekada ih preuzimaju , ostavljajući ih u samoći sa osećajem savesti , koja je ponekada ovakva ili onakva. Ona druga sa osmehom pozdravljaju druga lica , a onda kada su sama puste po koju suzu .... Milioni i milioni lica , hodaju jedna kraj drugog , zajedno se smeju , tuguju , i ljutito reaguju....
A svako od njih u sebi nosi po neku bajku , u toj bajci postaju neko drugi , sanjaju , žele i maštaju...
Hiljadu priča ovim svetom hoda , i kao i svakog jutra oni su svi ponovo u igri....
plava kosa , crna kosa , riđa i smeđa ... Visoki , niski ... Debeli i mršavi ... Sa lepom glazurom od krpica , ili sa nešto skromnijom ... Nose na sebi nevidljivu čipku osećanja .... Ponekada je reakcija vidljiva nama samo način da sakrije se jezgro istine što čuči u njima....
Ja , ja ih sve volim....