DA NE ZABORAVIM.... «
6/9/2007 «
Ponovo isti snovi. Labaratorija , moj san , moja naj veća želja . Ulazim, oblačim beli mantil .... Vadim hemijske čaše , pipete , birete , crevo za dijalizu , sve redom .... Slažem na radni sto .... Pripremam tkivo , ekstrakcija , jedna , druga , taloženje , percipitiranje , centrifugiranje .... I iznova.... Afinitetna hromatografija , gel hromatografija , elektroforeza .... Jedna jedina linija određene mase , one željene , gel savršeno razvijen. Enzim zadovaljavajuće lektinske aktivnosti ....Bol u srcu ....
Nisam imala snage da napravim konačni korak i ispišem se sa fakulteta , iako me čekaju neki novi snovi , ovaj ne mogu da ostavim . I kao da nikada neću biti cela . I kao da će večno pred očima da mi se motaju geni , prajmeri , globulini , imunoglobulini , mikroorganizmi , aparature , kristali .... I dalje osećam miris labaratorije ... Put tako dalek , tako bolan.... Ali možda sutrašnjica nosi neki novi ključ za odložene snove. Boli !Nisam cela .....Kao da se ništa ne može meriti sa veličinom biohemije u mojim očima , a to mi smeta da zakoračim dalje :(