Jesen u poljubcima leta «
3/9/2007 «
Sunce polako gasi svoju letnju žar , noći sve hladnije , miris vazduha umiruje . Domaćice sa pijace vuku kese prepune povrća , počinje razmena recepata za zimnicu . Septembar , novi početci , prvačići koji zbunjeno hodaju kraj svojih roditelja , zbunjeni tremom i uznemirenošću koju prvi put vide kod svojih roditelja . Lagano sve počinje da navlači tople boje jeseni . Još jedno leto , ostavlja iza sebe tragove vreline , sećanja na tople dane . Lagano smirujemo disanje , udah i lagano uvlačenje tišine među uzavrelu strast misli koja se rađa početkom leta . Sve i svi postajemo sanjivi . Uz prvu jutarnju kafu prebiramo po glavi šta je to obeležilo predhodno leto. Naše reči postaju pitomije i toplije , letnja groznica uzavrelosti osećanja polako utihnjuje .
Čitam tekstove blogera i kao da se svaka rečenica završava požutelim listićem a ne tačkom , kao da je svaki zarez sasušena peteljka trešnje. Sređujemo svoje misli i stišavamo strasti , euforija sa hiljadu lica tone u san . Svi se na ovaj ili onaj način približavamo konačnom odvajanju sa kružnog toka odluka i konačno biramo pravac.
Neki navlače setu preko toplote srca .Toplina dodira naših dragih ljudi dobija slast domaćih kolačića , onih što podsećaju na toplotu bakinog doma. Smiruju se uzavrle misli , odljutile se ljute glavice , obrisane su suze tužnih lica , zatvorena su vrata večitih skitara i sada svi lagano navlačimo tople nijanse jeseni.
I tako sve do sledećeg leta , kada će ponovo naići eksplozija pobrkanih misli u ključalim vodama osećanja , koje često nemožemo objasniti racionalno , nego im pripisujemo efekat velikih vrućina.
Nova etapa je počela ... Smernost jeseni , milovanje prirode ... Neka toplota zlatnih tonova miluje vaše reči ....