Bilo mi je zadovoljstvo
11/6/2008
I vredeo mi je  boravak ovde.
Upoznao sam neke ljude, naucio neke stvari, uzivao u nekim lepotama.
Sve to zelim vama koji ostajete.
Ponekad cu svratiti u posetu, tiho.
Blog ne brisem, neka ostane kakav jeste.
Hteo sam da castim pesmu, al tehnicki razlozi su jaci, a da se inatim, pa da kacenje pesme glavom plati jedan dobar pas, svakako nije vredno toga ;)

Toliko, nema sledeci put.

Budite dobro. :)
Objavio portos u 02:09 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (14) | Pošalji komentar
Prazan sendvic - moj najbolji post do sada, pa i do pola ses, ako cemo istinu
10/6/2008
Daklem prva, a cim prije cu nalemim i drugu...u isti ovaj post, narafski. boomp3.com boomp3.com

Toliko, sledeci put o slicnostima izmedju morskog sundjera i kvarca, a mozda i ne.
Objavio portos u 16:39 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (6) | Pošalji komentar
Bes naslov, gledaj od cega se zivi
6/6/2008
    Uvek prvo dam naslov, kad krenem da kucam, sa slobodom da ga menjam ako se tokom ili na krajuu pisanja pojavi razlog, al ga nikad ne promenim, dal sto nema potrebe ili sto svu imaginaciju utrosim na startu, ne bih znao tacan odgovor, pa sam tako i sada, i necu menjam, dobar je, sta mu fali, nista, dabome.
    To dokazuje da sam cudan i naopak coek, kao sto svi i znali, tako da ova recenica moze i da se obrise, ali mi je lakse da je dovrsim i stavim tacku. Tako sam i uradio, kao sto se vidi.

    Nesto sam drugo hteo da vam pricam.
    Sad ce pola sedam ( sedite i vi), probudio sam se pre cirka 7 minuta, sto znaci sledece: jos nisam ni progledao (piskio jesam), i sad cu da ustanem da zakuvam kafu, pa se vrcem.
    Tu sam, elem, nastavljam.
    A  lego sam u pola cetr, sto znaci da sam se naspavo ihaj.
    Ovo je sad glavno.
    Sanjo sam tezak san, mnogo tezak, namucio me u picku materinu, odavno nisam ovako nesto tesko i opterecujece sanjo, a nisam amater na tom polju.
    To me i probudilo, i oma sam pozeleo da kucam o tome. Trebalo mi je znaci 7 minuta od zelje do ostvarenje iste, nije lose, nije lose, mislite o tome, mozda moze da se primeni i na druga polja ( i za vas i za mene).
    A i bas mi se svidja kad ovako, vidim maglicasto slova, i puca mi kurac da vodim racuna na sta ce da lici ( a i inace se ubijam od brige kako ce da mi kucanje izgleda, sto ste mogli, a ko nije moze, primetiti i ranije).
    Tezak san, kazem, bas onako, kad bih vam prico detalje, svi bi se sazalili, bar 40 posto zena na Blogoyu bi htelo da me tesi, a verovatno bi me i Danilovic ostravio na miru, verujte mi na rec.
    Verujte jer ne zelim da vam to dokazujem.
    Ako vam ispricam detalje, a ne objasnim sustinu, ko da vam pricam praznu pricu, a da izmisljam, pa da mogu da ispricam detalje a sakrijem sustinu, necu.
    Kuckam onoliko kolko mogu, kome je dosta, super, kome nije, jebiga, zao mi je, al taki je zivot.
    Tezak san, kazem opet, i ne zalim sto se ponavljam jer stvarno jeste, ali vam ne pisem o njemu sto je tezak, mada zelim i to da znate.
    Oslobadjajuci je.
    Rastumacio sam ga oma, cim sam se probudio.
    Pomogao mi je da uvidim nesto sto mi je putokaz ka nacinu na koji cu resiti neke od problema koji me opterecuju, tako da sam (vas u goloj vodi bio) iako iscedjen, zadovoljan, drago mi bre sto sam ga sanjao.
    Od detalja mogu sledeca dva.
    Prvo, u snu mi pri kraju istog, u borbi sa tim sa cim se nosim, pomazu dva drugara, jedan je moj najbolji prijatelj i to mi nije ni zadavalo rebus, al drugi je moj bivsi prijatelj, i nisam odjedared shvatio sta je njegova uloga u snu, zbog komlikovanosti naseg ranijeg prijateljstva, ali raspetljalo se i to, shvatio sam da moram da naucim nesto od njega, nesto u cemu je on bolji od mene, i drago mi je da sam to shvatio, sad mi predstoji da shvatim sta to tacno treba da naucim, ali deluje mi kao zanimljiv i obecavajuci proces.
  Drugo, sanjo sam jednu blogerku, oma po zavrsetku ovog glavnom sna. Nju kratko, onako, fles samo.
  Naravno da necu da vam kazem koju i sta, sta vas se samo tice ( Tasko Nacic), gledajte svoja posla.
    Pricao sam to ja i ranije po sokacima Blogoya, al da ponovim, pamtite svoje snove i mislite o njima, moz da vam pomogne.
    Pre nego zavrsim, ako neko ima dobru volju da mi objasni kako mogu da nakacim po pesmu uz post (al iz moje kolekcije, ne linkovi sa neta, mada ni to ne znam) nek pomogne, da vas smaram malo i muzikom. Slike necu da kacim, oma da znate ( mada imam kompromitujuci materijal nekih blogerki...)


    Toliko, sledeci put o tome da li je moguca ljubav izmedju Marsovca i Zemljanke, ako zaratimo sa  Marsom ikada, sta bi na to rekle njihove porodice a sta sredstva informisanja, a mozda i ne. boomp3.com boomp3.com
Objavio portos u 10:14 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (71) | Pošalji komentar
Ziv je Bo, umro nije
4/6/2008
    Prvo da prekuckam ovu vest sto malopre procitah u jucerasnjim novinama.

    DZEKSONVIL - Legendarni americki ritam i bluz muzicar Bo Didli umro je juce u 80. godini na Floridi, saopstila je njegova predstavnica za medije. Prema njenim recima, Didliju je otkazalo srce u njegovom domu u gradu Arcer.
    Karijeru je poceo kao bokser, imao je znacajnu ulogu u radjanju rokenrola, a uticao je i na druge muzicke pravce, zbog cega je dobio nadimak Oridzinejtor (The Originator). Pevac i gitarista, cije je pravo ime Elas Bejts poznat je i po svoj pravougaonoj gitari, naocarima za sunce i crnom sesiru
    Njegov prvi singl je "Bo Diddley" iz 1955. godine, a numera "I'm a Man" postala je klasik rok muzike.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

    To je bila ta vest, a ja samo da je malo dopunim, imao je uticaja, izmedju ostalih, i na Bitlse, cisto da se zna.

    Te veceri, 28.02.1984. godine, Bo Didli je svirao u beogradskom "Pioniru", a sasvim slucajno tog dana sam punio 12 godina, i (slucajno?) bio na tom koncertu, posto je moj stariji brat sa ekipom radio bekstejdz.
    Koncert je bio odlican, bio sam kasnije, a i radio, na mnogim, taj spada medju najbolje iz mog iskustva.
    Odlican muzicar, prirodan i zabavan covek.
    Secam se, to "obicna" publika nije mogla da vidi, kako je nekih dva minuta, ne zapostavljajuci glavni "poso", sa jednim momkom iz nase ekipe u bekstejdzu razmenjivao "zadatke". Napravili su "kontakt" i onda bi jedan odigrao neke pokrete djuskajuci, a drugi bi "morao" da ih ponovi pa bi dao svoj zadatak, i tako u krug. Publika je mogla samo da vidi kako ludo Bo ume da djuska.
    Inace, te veceri sam prvi put u zivotu popio pivo, cirka 3-4 komada zidarska, nekako sam osecao da ulazim u svet odraslih muskaraca, i non stop zapitkivao brata i njegovo drustvo : A jesam li ja sada pijan? - posto to nikako nisam mogao da procenim, a smatrao sam da bi to trebalo da budem i da je red da budem (sada, sa ove distance, znam da nisam bio pijan, ali to nije vazno)

    Bo, mozda me se i secas, ja sam onaj mali sto je posle zavrsenog regularnog dela svirke sedeo tamo sam u onom delu bekstejdza, koji te je naizgled cutke iskulirao, kada si mi se, prolazeci pored mene na putu ka bini da izadjes na bis, toplo nasmesio, pozdravio i pitao kako sam.
    Izvini sto ti bar nisam smesak uzvratio, posle mi je bilo zao zbog toga.Bio sam stidljiv, zbunjen i plasio sam se da progovorim na engleskom
    Hvala ti na tom koncertu i muzici, obogatio si me.

    Ovaj post je posvecen tebi, Bo, ali znam da mi neces zameriti ako citaocima preporucim da odu na koncert Nik Kejva, koji je veceras, ako ne gresim.
    Ja verovatno necu moci, suplji su mi dzepovi trenutno, mada bi ga bilo lepo ponovo slusati uzivo, posle onog prvog u SKC-u.
    Drz se Nice veceras, i nemoj opet da se uplasis ako Dzoni Rackovic krene da ti ljubi cizmu, necemo ti nista, znas da te volimo
    Mozda ce te i Bo slusati.


    Toliko o tome, sledeci put...pa...znate vec.
Objavio portos u 06:41 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (7) | Pošalji komentar
Sve pticice iz gore - VOX POPULI
31/5/2008
    Imam ideju da napisem post o rudarima - posmatracima ptica iz Gornje Saksonije, al nemam sad vremena, ocekujem posetu.
    Pa nesto mislim, posto sam inace dosadan, i sa zeljom da izbegnem dodatno smaranje, da vidimo da li ima svrhe uopste i da ga pisem, i bacam to na glasanje.
    Izvolite, dajte svoje misljenje i glas, zelite li da vidite post o rudarima-posmatracima ovde ili ne.
    Glasanje ce biti otvoreno do daljneg.
    Ipak, da napomenem, post bi bio politicke prirode.


    Toliko, sledeci put ko zna sta, a mozda i ne.
Objavio portos u 22:30 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (138) | Pošalji komentar
Zurim na autobus, nemam kad da smisljam naslov
30/5/2008
     Volim filmove Dzima Dzarmusa, tek da se zna.
     Volim i druge stvari, al ne bih sad o tome.

     Toliko, sledeci put o stanju na severnoafrickom frontu u julu 1942., a mozda i ne.
Objavio portos u 16:38 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (39) | Pošalji komentar
Ko o cemu, portos svako malo o vijanju zmajeva
28/5/2008
       Dobro, znam, znam, dosadan sam vise sa tim pricama o MUD-u koji igram (  znam da sam i generalno dosadan, ali, priznajte, vama je ipak lakse, ja sa sobom, ovakvim kakav sam, moram da zivim 24 sata svaki dan, od kada znam za sebe, a vi uvek mozete da ne citate gluposti koje pisem), ali eto nekako nisam zeleo da odolim, pa prema tome...
       Naime, posle 3 meseca se konektovah malopre na moju omiljenju (tekstalnu avanturu) igru, pa kad se ispozdravljah sa belosvetskom bagrom sa kojom se druzim tamo, krenem da se prisecam kako se ono to bese igra ( iliti, kad sam, posto je u medjuvremenu doslo do krupnijih promena u samoj igri, na moje pitanje drugarima koliko ce mi vremena trebati da ponovo zaigram normalno, dobio kontra-pitanje od jednog: "normal?", odgovorio: "normal as i played earlier, means poorly" (koliko je to moj tarzan inglis dopustao, nikad ga nisam ucio skolski, al se snalazim rukama nekako)), pa izmedju ostalog bacih pogled i na "kanal" na kome se komunicira o trgovini, slicno cetu, pa se nasmejah, i iskopirah jedan deo da pokazem vama.
       Naravno, zna da bude i mnogo boljih (i cesto mnogo gorih, na zalost) primera duhovitosti, ali eto, i ovo je jedan od razloga zasto volim tu igru.
       Sledi kopi/pejst, nista posebno, ali mene je nasmejalo.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
[27 May 21:53:57] Genghis barters: i suppose i could
[27 May 21:55:55] Gregor barters: 2tps for sale, 5.2M first tell
[27 May 21:59:45] Ateam barters: wtb: amulet of the planes
[27 May 22:02:48] Gregor barters: wts 2 tps
[27 May 22:03:07] Gregor barters: send a tell with offer
[27 May 22:03:13] Gregor barters: will accept unless it's stupid
[27 May 22:03:23] Genghis barters: the offer or the tell?
[27 May 22:03:29] Gregor barters: both =P
[27 May 22:03:32] Genghis barters: ahh
[27 May 22:03:36] Gregor barters: or well, I can deal with stupid tells actually
[27 May 22:03:41] Gregor barters: just not stupid offers
[27 May 22:03:49] Gregor barters: got 2tps here, willing to even sell at 5M
[27 May 22:04:00] Gregor barters: sold to tlamicti
[27 May 22:07:17] Rezit barters: If your name is Kevin IRL then this item is for you! Bid 567!
[27 May 22:07:55] Genghis barters: what if youre just a slave?
[27 May 22:07:56] Leinei barters: Hmm, what if my brother's named Kevin?  Then that's just kind of...eww.
[27 May 22:09:08] Flat barters: or what if you mom's name is Kevin?... now its doubly ewww
[27 May 22:09:42] Genghis barters: good point flat
[27 May 22:13:17] Celestria barters: Killing Field Gauntlets +3 HR +2 Luck +2 Con +4 Wis +4 DR +4 Str bid 568
[27 May 22:14:36] Celestria barters: Killing Field Gauntlets +3 HR +2 Luck +2 Con +4 Wis +4 DR +4 Str bid 568
[27 May 22:15:22] Celdyn barters: I knew i should carry more cash around:P
[27 May 23:02:40] Riteous barters: WTB: Lvl: 1 Enchanted earrings with fighter stats or +hit or +dr and decent stats please auction I will be bidding!
[27 May 23:20:09] Riteous barters: WTB: Nicely enchanted earring for 100-200K
[27 May 23:20:27] Riteous barters: Also WTB: Nicely enchanted head 100-300K


       Toliko, sledeci put o muharikama, a mozda i ne.
Objavio portos u 05:43 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (38) | Pošalji komentar
Nismo mi kriminalci, gospodjo...
26/5/2008

     izgovorio je Dj., dok je, za svaki slucaj, maltene rutinski, brisao nase otiske sa kvake na razvaljenim ulaznim vratima stana u koji smo provalili.

    Pitao sam se danas sa cim bih mogao da obelezim svoj povratak na Blogoye, pa kad videh da moj drug Sabahudin bez blama pise o svojoj tuzi za Suzanom Nacionale na svom blogu, resih da podelim jedan od svojih (blamova), pa mi pade na pamet onaj koji sledi ( a svi moji blamovi su mi, kao deca, podjednako dragi). Nego, da se vratim na pricu...

     Elem, bilo je to na pocetku "zlatnih" 90-ih ( a primecujem da su sve glasniji, uglavnom stariji gradjani, koji tvrde da se tada zivelo mnogo bolje nego sada, ono, kao, Sloba redovno davao penzije (jel?), hleb je kostao...i ostali tripovi tog tipa), ja sam sa bivsom zenom i malom bebom ziveo kao podstanar, a stan placao i izdrzavao nas od onog sto bih zaradio kao sitni ulicni diler (zadnja posta - Bulevar), a izgledi da resim stambeno pitanje u dogledno vreme su bili na nivou onih koje je imao i MIlosevic da nas uvede u svedski standard (sa razlikom da sam ja to svoje pitanje zeleo da resim, a u Slobinu nameru nisam siguran).

     U to doba, majka mi rece da je njoj neka prijateljica, koju sam ja nekim drugim povodom upoznao nedavno pre toga, rekla dobronamerno, znajuci da nisam bas u zavidnoj situaciji, da zna za jedan prazan stan kod nje u kraju, i da joj je rekla da bih komotno mogao da ga obijem i uselim se tamo. Po onom sistemu, uletis i zivis dok te sudski ne izbace.

     Ja nesto nisam bio odusevljen tom idejom, i mada sam nazvao tu zenu i popricao sa njom o tome, prvo nisam bio voljan da udjem u tu pricu, ali se, meni bar cinilo, ta zena bas nalozila na ideju, i par puta je zvala moju majku, govorila joj da se malo raspitala po komsiluku, da je stan prazan godinama, da je deo nasledstva oko kog se svadja gomila naslednika, a da su svi u inostranstvu, da verovatno mogu godinama da budem tamo, i da ne odugovlacim dok se neko drugi nije uselio.

     Pa ja prelomih, uzeh adresu, i podjoh jednog dana u izvidnicu.

     Onda napravih plan, konsultovao sam se i sa  jednim advokatom o mogucim posledicama, pre toga, i pozvah trojicu drugara da mi pomognu.

     Ideja je bila da jedan drugar i ja sinhronizovano razvalimo obe brave, sa sto manje buke, a druga dvojica zamajavaju komsije ako eventualno izadju dok ne zavrsimo i ubacimo vec pripremljenje torbe sa nekim glupostima, cime bih ozvanicio useljenje.

     Oko podneva, ekipa je krenula. Parkirali smo kola nesto dalje, vec imajuci u vidu ( razmisljali smo ko profesionalci bre, o svim detaljima, mada, uzgred, mnogi koji znaju moje drugare bi se iznenadili kada bi znali za tu nasu epizodu, svi su danas vrlo uspesni i respektovani u svojim profesijama a i sire, Dj., na primer, cije reci su iskoriscene za naslov je ugledan pravnik, a G. je i javna licnost, uspesan novinar za koga  vecina vas sigurno zna) da ako nesto krene po losem i moramo da begamo, neko ne zapise broj tablica, sa alatom (par dobrih pajsera i ostalo) i torbama usli bez problema u zgradu, dosli do stana i do tada je sve bilo po planu.

    Posto smo sve detalje, ko sta treba da radi, vec ranije razradili, odmah smo se bacili na posao.

   Moja brava se predala o'ma, videla sa kim ima posla, ali se drugar S. se mucio sa svojom i to je pravilo buku, koja je privukla paznju komsija sa istog sprata.

     Drugar nikako nije uspevao da je nagovori da poklekne (bravu), pa sam ja preuzeo, i zaista je bila cvrsta, i posto smo tu bezuspesno izgubili nekih pola minuta (za to vreme je iz jednog stana vec izasla zena a iz drugog, druga nije, verovatno, smela odmah da izadje, ali je pretila da ce zvati policiju, i zaista se culo okretanje brojcanika), a ja resen da ne stojim ispred vrata pola dana, i caskam sa komsijama, precizno plasiranim udarcem nogem ( talenat valjda, verovatno sam propustio da napravim karijeru u obijackom poslu, al jebiga, zivot me odvukao na druge strane) kad vec nije rec, ovaj, pajser pomogao, otvorim vrata i sa S. udjem unutra, dok su ova dvojica caskali sa zenama, (druga je izasla bas na vreme da vidi moj elegantni potez nogom, njen izlazak me je i motivisao da ga izvedem i ubrzam stvari, na hodniku je vec bila prevelika guzva za moj ukus,a simpaticna scena je bila kad je ona otvorila vrata  posto je Dj. (njegova improvizacija, nije bilo deo plana) sve vreme dok je pricao sa njom dok nije izasla drzao ruku u visini njene "spijunke" da ne bi mogla da vidi sta se desava, a njegova ruka tako stajala jos sekundu po njenom izlasku).

   Ok, unutra sam, ali mi se ono sto vidim ne svidja, stan nije prazan, kako mi je tvrdila ona majcina prijateljica, i pola minuta pregleda stana mi je dovoljno da procenim da verovatno niko ne zivi stalno tu, ali je sigurno da neko periodicno boravi, (sto se kasnije iz razgovora sa komsilukom i potvrdilo, mada deo price o nesuglasicama oko podele nasledstva verovatno stoji, pokazalo se da stan nije prazan) a to vec nije situacija u kojoj cu se ja tu useljavati i kazem da odustajem, izlazimo nazad u hodnik.

     Tu je situacija sad smirenija, ona sto je verovatno vec pozvala policiju ne izgleda raspolozena ali vise i ne preti, caska pomalo sa mojim drugarima, a ona prva koja je takodje u pocetku bila neprijateljska vec se maltene sprijateljila sa ovom dvojicom, poziv za kafu je visio u vazduhu, a mislim da uzrok tome lezi u nacionalnosti vlasnika stana koji sam obio.

     Naime, dok smo se S i ja bavili u stanu, Dj. nam je to kasnije pricao, iza one prve zene se pojavio neki grmalj (mislim, nisam ni ja za bacanje, ali lik je zaista grdosija od coveka, nije ni meni bilo prijatno kad sam ga video), i prvo cutao, a Dj. se tu isekao od straha.

     Kaze Dj, koji je u prvoj fazi, dok se nisu "sprijateljili" bio malo ostar prema toj zeni, posto je i ona bila u pocetku prema njemu, da se isekao kad se iza nje pojavio lik (koji sve vreme nije ni izasao na hodnik, bajdvej, stajao je iza nje i uglavnom cutao.

    Kaze, pojavljuje se lik, 2 sa 2, vec ga je sama njegova pojava preplasila, a to sto lik samo cuti mu jos vise dize paniku, vec zamislja kako ce svakog trena ovaj da krene da ga razvlaci tu po hodniku, i stoji tako i cuti, i onda izgovara reci koje Dj. razume kao spasenje.

Naime Dj. (na njegovu srecu, razgovor sa zenom je vec tada bio u mirnijim vodama) i komsinica su pricali o vlasniku stana i grmalj je izgovorio : On je Turcin. Pa posle par sekundi pauze dodao : Siptar. To je sve sto je imao da kaze i vise se nije ukljucivao u razgovor

Nacin na koji je to izgovorio je odavao da monstrum ne voli preterano svog komsiju koji tu povremeno boravi i da Dj.nece biti biven, naprotiv cinilo se da im je drago zbog desavanja.

     Ok, idemo, kazem ostalima, nisam rad da se zadrzavamo predugo tu i da pored komsijama jos i policiji objasnjavam sta tu radim.

     Medjutim, Dj. i G. su se bas uziveli u caskanje i njima se ne zuri.

     Pokusavam da im stavim do znanja da treba da brisemo, ali me ne kapiraju.

    Opet ih motivisem da idemo, ja kazem da cu se vratiti da zamenim bravu koju sam razvali novom koju cu doneti iz kola (lagao sam, bravu sam vec imao tu u torbi, i rado bih je stavio, ali me racionalni strah od susreta sa organima reda sprecavao da krenem da trosim vreme na to), cisto da ne dam ideju komsiluku da probaju da nas zadrze, i ocekujuci da ce ova dva skapirati da to ne mislim, krecem sa S. napolje, verujuci da ce i ova dvojica zavrsiti pricu i krenuti za nama.

     Mi smo vec stigli i do kola, ali njih nema.

     Ja vec razmisljam da li su oni utripovali da cu se ja vratiti da stavim novu bravu i cekaju tamo, i pocinjem da pizdim, pogotovo kad smo primetili patrolna kola policije koja su isla ka toj ulici.

     Oni su ostali tamo jos 10 minuta iza nas i siti se ispricali sa zenama, meni ni danas nije jasna ta njihova potreba, ali je sve proslo bez posledica ( po nas).

     Ovom prilikom se izvinjavam vratima prema kojima sam bio grub i koja sam bespotrebno (kako se pokazalo) ostetio, kao i vlasniku istih, a nadam se da ce razumeti da mi situacija nije bas ostavljala previse mogucnosti da mu nadoknadim stetu (neveliku ipak) koju sam pricinio.

     A meni i drugarima su ostale recenice za pamcenje kojima se ponekad smejemo kad se prisecamo raznih desavanja : "Nismo mi kriminalci, gospodjo" ( ali obavezno u paketu sa scenom brisanja otisaka) i  "On je Turcin (pa dramska pauza)...Siptar.

     Toliko, sledeci put o tome zasto su jagode ove godine bile toliko slabog kvaliteta (sa zeljom da lubenice budu bolje), a mozda i ne.

 

    

Objavio portos u 16:45 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (35) | Pošalji komentar
Vracam se za 5 minuta
27/2/2008
    Malo cu da cutim.
    Necu neko vreme pisati ni postove ni komentare na postove koje cu citati.
    Nije definitivno povlacenje, samo godisnji odmor od pisanja na Blogoyu.
    Ako, i kad opet budem imao inspiraciju da pisem i o veselim bar koliko o teskim temama, vratice se Djenka.
    Ovo kolko da znaju oni koje zanima, a nema potrebe za velikom pricom oko toga.

    Zdravi i veseli ostajte.
Objavio portos u 11:06 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (47) | Pošalji komentar
Pismo razocaranom blogeru pytagori - za svacije oci ali ne i za svaciji duh
26/2/2008
    Nemam obicaj da privatnu prepisku delim sa trecim osobama, pogotovo ono sto mi se kaze u poverenju sacuvam za sebe, ali ponekad, kada za to dobijem odobrenje druge strane, a smatram da ima dobru svrhu, odstupim od tog pravila.
    Iz samog pisma ce vam biti jasan cilj, zasto ga ovako objavljujem, a u medjuvremenu sam dobio odobrenje od pytagore da ga imenujem.
    Samo pismo objavljujem bez ikakvih izmena, skracivanja ili dopuna, poenta bi mogla i bolje da se istakne, ali nisam zeleo da menjam nista, oni kojima je upuceno ce i ovako shvatiti, sto je i jedini cilj, a drugima i nije namenjeno.

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
 
Znam da je on srecan kad skrene bilo kakvu paznju na sebe, a i zaista ne nalazim zadovoljstvo da polemisem sa njim, ali zaista mi se i gadi, kao sto rekoh kod tebe, kad on i slicni rade to sto rade, i ovo mu je vec drugi put u par dana da radi slicnu stvar.
Ne poznajem te, ali ne mislim da ne mozes sam da se odbranis od takvih, ali zeleo sam da ga bar malo zaboli, kada vec on sam pokazuje ne samo bezosecajnost, vec i jednu dozu lesinarskog likovanja, ili da ostanem u zivotinjskom svetu, posto vec misli da odlazis, da kao pas zapisa pobednicki svoju teritoriju.
A on je bolestan, i mi mu ovde ne mozemo pomoci.
Iako sam ti rekao da nisam citao tvoj blog, ne sumnjam da stoji ono sto ti neki ljudi rekose, neke od njih i sam jako cenim, i kad ne komentarisu, citaju te.
Znam koliko je svima nama paznja, pa i komentari, vazna cak i kad tvrdimo da nije, i ne sumnjaj da je imas vise nego sto ti izgleda.
Ovo su teska vremena, ni meni nije puno do pisanja, a ni ti ni ja nismo jedini kojima u ovakvoj situaciji jos vise bode oci sve ono lose sto moze ovde da se vidi, i mnogi su se ucutali ili pozeleli da odu odavde.
Mozda cu i ja otici, i nemam nameru da ti drzim predavanja,ali ti ipak savetujem da ne brzas, ako to bas sazre u tebi vremenom, lako ces pobrisati svoje tragove.

P.S. razmisljam da ovaj moj odgovor tebi objavim i u vidu posta, mozda bi mogao da utice na neke da razmisle pre nego odu, steta je da se ovo mesto prepusti onima koji su daleko gori od onih koji odlaze. Tebe ne bih direktno pominjao, mada bi mnogima bilo jasno da je originalno upuceno tebi.
------------------------------
Objavio portos u 04:51 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (45) | Pošalji komentar
Lepo jutro kao uvod u tamnu noc
21/2/2008
Na ivici smo haosa.
Cuvajte sebe i svoje najblize.

Toliko, sledeci put...ko zna.
Objavio portos u 22:06 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (25) | Pošalji komentar
Dok ispijam prvu jutarnju, resih da...(nastavak sledi velikim pocetnim, izvinjavam se onima kojima to bode oci)
14/2/2008
    Cestitam svima koji su zaljubljeni i onima koji to zele da budu, danasnji praznik.
    Uzivajte u danu.
Objavio portos u 13:12 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (31) | Pošalji komentar
Ruzan san (nije ni java mnogo bolja, al ipak je bolja)
10/2/2008
    Pa, izgleda da sam zaista preterao sa politickim temama na blogu, poceli su politicari, dobro, jedan za sada, da mi dolaze u san, vreme je da se okrenem vise vedrijim temama, sva je prilika (cuje li to portos aplauz iz publike?).
    Al ipak da podelim sa vama to sranje od sna sto snevah juce, nije mi bas prijao.
    Elem, odjedared Boris Tadic i ja, noc je, on ide da se konspirativno sastane sa Bagzijem, a ja tapkam poslusno za njim u ulozi telohranitelja.
    I samo nas dva idemo ka toj nekoj nedovrsenoj velikoj zgradi (siva faza) gde nas gosn Bagzi ocekuje.
    Jasno mi je da je tema sastanka, iako mi se Boris ne obraca, bolje receno ne konstatuje me uopste, dogovor oko nekih politickih zavrzlama, i da taj sastanak mora da ostane u tajnosti, zato valjda samo nas dva i idemo tamo, iako se ja u snu pitam otkud tolika glupost, posto mi se u san ipak probija neko malo znanje koje imam u realnom zivotu o tome koje sve bezbednosne mere trebaju da se preduzmu kada je zastita jednog predsednika u pitanju.
    Pri tom ja nisam na njegovom platnom spisku, to mi je kao neki zadatak, a nemam blagu ideju sto ja to radim u stvari.
    I stizemo mi do odredista, vijamo po mracnim hodnicicima i stepenistu, dok u polumraku ne naletimo na gosn Bagzija i njih dva krecu sa domundjavanjem.
    Odmah potom je sledeca scena :
    Vracamo se nas dva po obavljenom Borisovom poslu, ja i dalje poslusno tapkam, sad par metara iza njega, usput se osvrcuci, moj zadatak jos nije gotov.
    Sad smo u nekoj sporednoj ulici, upravo treba da izbijemo na vecu, kad na suprotnoj strani, iz mraka, iskace lik (bitangu inace znam u realnom zivotu, ne Borisa, vec tog sto iskace) i vadi pistolj.
    Boris je okrenut ledjima, ne vidi ga, ja stizem da mu viknem, na sta on potrci da umakne, ali ga prvi metak stize.
    Ipak, Boris je uspeo da pobegne iza coska, u tu veliku ulicu.
    Ja medjutim, uspevam vikom da zbunim i uplasim ovog lika, i on posle tog prvog pucnja okrece pistolj ka meni i sruci ostatak sarzera u moju malenkost, pa ja iskoristih isti glagol i srucih se na trotoar.
    Ranjen ustajem, lik se izgubio, krecem polako ka vecoj ulici i sam, i sledeca scena je ispred bolnice ka kojoj se krecem.
    Na stepenistu ispred bolnice je Boris, lakse ranjenog ga uvode unutra, sada je tu vec citava bulumenta gorila, uz gomilu doktora koji se utrkuju ko ce Predsedniku pomoci.
    Prilazim i sam, govorim gorilama da mi treba pomoc, da sam i sam ranjen, da sam sa Borisom, ali me ladno odjebu.
    Pozivam Borisa da im objasni, on se okrece, i kaze da lazem, da on sa mnom nema nista, i ulazi.
    Shvatam odmah da ne zeli da prizna vezu sa mnom, da ne bi kompromitovao sebe, da se ne sazna za taj sastanak sa gosn Bagzijem.
    Pesacim do druge bolnice, ali me tamo samo pustaju da cekam sa ostalima, ko da sam dosao zbog gripa.
    Ne osecam neki posebno jak bol, znam da imam tri metka u ledjima, vise je to kao neko peckanje, samo osecam kako me snaga polako napusta dok cekam.
    I tu se negde budim.
    Eto, u glavnim crtama to je to, nisam rad trenutno previse da ga analiziram, samo se nadam da ce, ako mi politicari opet posete snove, biti zenskog roda, da imam bar neku utehu ako primim metak.

    Toliko, sledeci put o karijesu, a mozda i ne.
   
Objavio portos u 10:05 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (45) | Pošalji komentar
Vozite sigurno, vozite tenk
8/2/2008
    Pade mi pre par dana na pamet nesto sto sam odavno procitao, i vec sam zaboravio detalje o toj prici, pa resih da okusam srecu na netu, da se podsetim ili nadjem vise nego sto sam znao.
    Ali sipak, od 200 rezultata koje dobih pretragom za kljucne reci koje dadoh, samo dva se odnose na ono sto je mene zanimalo, prvi je samo sadrzao pitanje da li se neko seca tog dogadjaja, a drugi je dao sturu informaciju, i pitanje koliko pouzdanu.
    Pa hajde da se pitamo malo zajedno.
    Koliko vas se seca, i da li zna detalje o slucaju kada je vojnik bivse JNA pocetkom devedestih doterao sa ratista tenk i parkirao ga ispred tadasnje Savezne Skupstine?
    Ja sam ranije dva puta naleteo na tu pricu.
    Prvi put negde u vreme kada se i desila, ali se secam da je bila jako stura, i sam sam je, u svakodnevnom bombardovanju vestima o srpskim herojskim delima protiv zlocinackih i monstruoznih hrvatskih zlikovaca i njihovim nedelima, vrlo brzo potisnuo u zaborav.
    Kasnije sam procitao nesto opsirniji clanak o tom dogadjaju, ali za nesrecu, vecinu detalja sam opet zaboravio.
    Secam se samo kroz maglu da je lik samovoljno okrenuo tenk ka Srbiji, i da je bez ikakvih problema, bez da ga je iko zaustavio i kontrolisao, provozao makinu do centra Beograda i parkirao ispred Savezne Skupstine.
    I cini mi se, mozda gresim, da je otisao kuci.
    Ne secam se sta je u clanku pisalo da se sa njim desilo kasnije.
    Na netu nadjoh samo ovoliko o tome, naglasavam da nisam siguran u tacnost :
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

    Jedan rezervista je u oblasti Knina ukrao tenk i dovezao ga nazad do Beograda, gde ga je parkirao ispred Savezne Skupštine u znak protesta protiv rata. Zbog tog visoko svesnog čina on je zatvoren u mentalnu bolnicu.

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

    Samo dve jebene recenice.
    Cak i da je momak flipnuo, to sto je uradio, za mene je 100% pjur zdravo.
    A ako je zavrsio kao sto ta druga recenica kaze, onda je imao i srece, izbegao je robiju.
    Ali koja je ironija zivota da on zavrsi u ludari, a "zdravi" odose da prolivaju tudju i svoju krv, a oni jos "zdraviji" odredjuju ko je podesan za zatvaranje u bolnice.  
    I samo dve jebene recenice o tome.

    Toliko, sledeci put o vojsci, verovatnoci, Bozjoj promisli, zivotu i smrti, a mozda i ne.
Objavio portos u 05:21 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (20) | Pošalji komentar
O, kako je lepo biti glup
1/2/2008
    Nesto me krenulo sa pisanjem o onom Mud-u koji igram, a danas je povod razmisljanje o ljudskoj gluposti i onome sto se nadovezuje na nju, kao sto su zavist i mrznja.
    Elem, danas je bila rasprava tamo oko neceg sto ja radim, slicna je bila i juce, a vec i ne pamtim koji je to put po redu, na srecu nije bas svakodnevna pojava, ali se ipak cesto desava.
    Sta ja to radim tamo, i cime skrecem paznju?
    Pa, pored raznih desavanja, vrlo je razvijena medjusobna trgovina medju igracima, raznim stvarima i uslugama, i ja sam bio iznenadjen negde na pocetku igranja da trziste jednim od najvaznijih resursa, u igri zvanim TP tokeni, nije uopste organizovano i pozeleh da se okusam u tome, kad vec nije niko pre mene.
    To trziste je sasvim pristojne velicine, u ukupnoj ekonomiji igre zauzima solidan deo i u njemu redje ili cesce ucestvuju skoro svi igraci, uglavnom pasivno, vecinom se pojedinacno nalaze ponuda i potraznja, samo par ljudi je pokusavalo i jos uvek pokusava da trguje njima i kad nemaju preku potrebu da ih iskoriste za neku od namena kojima sluze ili potrebu za brzim kesom u koji mogu da se tom trgovinom zamene.
    A i tih par ljudi nikad ne oglasavaju obe strane ponude, uglavnom kupuju dok imaju "zlata" a onda krecu sa prodajom, sa ugradjenim profitom od 5-10 %.
    Iako igra dugo postoji, a ja se relativno skoro ukljucio, niko pre mene nije pokusao ono sto ja radim, sto me frapira, jer ima dosta pametnih ljudi tamo, a ono sto ja radim je sasvim jednostavno.
    I ne radim to toliko zbog profita, iako on nije mali, nakupi se vremenom, ali opet ne prelazi 5 % mog ukupnog profita koji pravim u igri na razne nacine, a i bogatstvo nije primarna stvar u igri, nije svrha u bogacenju, ono samo sluzi da omogucis sebi ulaganje u bolju opremu, radim to prvenstveno zbog zabave, igra je socijalna, teziste je dobrim delom na interakciji ljudi u njoj, zeleo sam da eksperimentisem, da vidim sta ce se desiti.
    Pa da kazem konacno sta to radim? :)
    Postavljam se kao market-mejker u toj trgovini.
    Ono sto odavno postoji u berzanskom svetu, istovremeno dajem obe ponude, i za otkup i za prodaju, dakle, ponasam se kao diler.
    I radim to potpuno javno.
    Jedini jos uvek, iako to radim vec pola godine.
    U startu sam pretpostavio da ce onih par ljudi koji to krisom rade, to jest daju samo jednu ponudu, a drugu kriju, pokusati da se prilagode, pa sam resio da idem sa prilicno niskom marginom profita, manjom od 2%, a za jace klijente ona je na nivou jednog procenta, i sa tom ponudom sam ubedljivo najkonkuretniji.
    I sta se desava?
    Odgovor konkurencije maltene nikakav, samo ne idu sa vise od 5% profita, ostalo je isto.
    Pored toga da sada kontrolisem solidan procenat ukupne trgovine tokenima, i da je veliki broj igraca vec trgovao sa mnom, postoji i solidan broj ljudi koji uopste ne kapira sta ja radim, i cesto sto privatno, sto na javnim kanalima cujem razna pitanja ili komentare.
    Od onih tipa : javlja li ti se iko, koliko zaradjujes, koliko imas para pa do zajedljivih komentara i pominjanja majke.
    Cesto dobijam i dobronamerne savete da je to sto radim sasvim ok, ali da bi mi bilo pametnije da nikad ne oglasavam obe ponude istovremeno, ljudi ne kapiraju da ja bas to zelim, da svi znaju sta radim.
    Cesto dobijam i podrsku , ne samo od onih koji trguju sa mnom.
    Ono sto me je iznenadilo je da solidan broj ljudi, ne racunam one kojima direktno otimam "leba", oni me tek psuju, pljuje po tome, uglavnom sa komentarima kako derem ljudima kozu sa ledja (sa manje od 2% provizije, btw, a niko pre mene nije uzimao manje od 5%), kako ne mogu da veruju kako iko moze da nasedne na to, kako sam dosadan, kako sam glup...bas solidan broj, manjina, ali opet solidna manjina.
    Mogu da razumem one kojima je jasno ( a opet solidan broj i ne veruje u velicinu kapitala koji  vrtim) da sam uspeo da se obogatim ( ne preko te trgovine) za kratko vreme, ali im nije jasno kako, bogatiji sam od mnogih koji igraju godinama, pa se radja zavist sto sam uspesniji od njih, mogu da razumem i hejtere kojima sam oteo trziste, jasno, osecaju to po dzepu, nema vise lake love za njih, a niko od njih ne zeli da proba da radi to sto ja radim, love i dalje sa starim pristupom, pa koga ulove, mogu da razumem i one koje misle da ljudi kao sto sam ja podsticu inflaciju u igri (sto je kretenski, ja sam prvenstveno kupac na duge staze, inflacija mi ne odgovara, samo se prilagodjavam trzistu).
Mogu da razumem, ali me opet bas to najvise frapira, da postoji solidan broj ljudi, koji uopste ne razume sta radim, ti ljudi me najcesce i ne vredjaju, to su samo ljudi koji ne mogu da shvate najjednostavnije principe ekonomskog ponasanja, i pri tome najcesce nisu klinci.
Na pocetku sam ignorisao to vredjanje, ignorisem ga i sada, na normalna pitanja na javnim kanalima sam pokusavao da objasnim tu logiku, sada uglavnom cutim i teram svoje, a sve veci broj ljudi umesto mene odgovara tim hejterima i brani i objasnjava to sto radim.
I inace, kao i u realnom zivotu, raznih ljudi ima, raznih uzrasta, i svega ima, ipak vise toga lepog nego ruznog.
Ali opet, ljudska glupost, zavist i mrznja me fascinira, gde god, pa makar i u igrici.

Toliko, sledeci put o tome kako povecati prinos lubenica po hektaru, a mozda i ne.
Objavio portos u 19:11 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (30) | Pošalji komentar
Pedala
31/1/2008
    Da sam za LDP, nisam, daleko bilo.
    Da sam za Cedu J., nisam, daleko bilo.
    Ali ako izostavim njegovu povezanost sa Cedom i LDP-om, obozavam da citam Peru Lukovica, jedan od retkih koji ima zaista sta da kaze, a i ume da kaze, a i hoce da kaze (bojim se da ima dosta onih koji bi imali sta da kazu, ali su izabrali da cute, kao nekad Ivo Andric).

    http://www.b92.net/info/emisije/pescanik.php

    Toliko, sledeci put o knjizi Ja sam legenda, a mozda i ne.
Objavio portos u 07:02 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (46) | Pošalji komentar
Treba se coveku naci u nevolji part II
29/1/2008
    Nisam vas dosad davio sa time kako vijam zmajeve, trolove i razne karakondzule po jednoj igrici na netu, zajedno sa raznom belosvetskom bagrom, skupljenom sa koca i konopca, uglavnom Amerima i Estoncima.
    Necu ni sad dugo, al mi bilo nesto simpativno veceras tamo, pa da podelim sa vama.
    Elem u igrici se cesto gine, sto samo po sebi nije nesto strasno, nastavlja se bez vecih posledica dalje, samo je malo zajebano ponekad povratiti opremu koja se jos uvek nalazi na lesu, a ako te je neki mob zveknuo opremljenog a jos je i agresivan po prirodi, sva je prilika da tek golisav nemas tamo sta da trazis, pa igraci cesto, preko javnih kanala traze pomoc nekog jaceg baje koji ima zelju da pomogne.
    I vec postoji standardan nacin trazenja te pomoci, suvoparna molba za pomoc oko lesa, sa sto pribliznijim informacijama gde je stradalnik ostavio kosti i cijom zaslugom, i to svi vrte, taj kalup.
    Neki lik me je nasmejao, nista posebno, ali bar malo duhovitosti, da probije tu rutinu.

    Upravo sam silovan od agresivne bande mobova, tu i tu, moze li mi neko pomoci oko lesa ? ( na engleskom)

    Ja sam bio zauzet nekim svojim jadom tamo par sledecih minuta, pa ga pitah iza treba li mu jos uvek pomoc, obicno neko odgovori na poziv za pomoc vec u prvom minutu.
    Posto se pokazalo da treba, odoh i zavrsih mu to.

    Eto, kao sto rekoh, nista posebno, al mene je nasmejalo.

    Toliko, sledeci put o uzgoju puzeva, a mozda i ne.
Objavio portos u 01:31 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (44) | Pošalji komentar
Znas me, znam te
25/1/2008
    Postovani predsednice Vladimire Vladimirovicu Putine,

    pre svega, zelim da ti kazem da sam se nedavno probudio, pa rekoh, dok ispijam ovu moju "jutarnju" da ne dangubim, vec da iskoristim priliku da ti se javim.
    I da ti se zahvalim, sto onaj tvoj ministar spoljnih poslova i ti, i pored svih zahteva naseg predsednika i ostalih predsednickih kandidata, uspesno odbijate da se mesate u nase unutrasnje stvari.
    Nas mali, ali ponosan narod, to ceni, a posto nas malo ima, nije ni cudo da postizavas (portos se osvrce oce li ga neki gramaticar lupiti necim po glavi) da nam saljes rodjendanske i ostale cestitke i vodis ovu zivu korespodenciju, kojoj se evo, i sam prikljucih.
    Znam da si zauzet, pa ne bih sad da te duze zadrzavam.
    Aj, ziv bio, veliki porasto, i pozdravi kuci.
Objavio portos u 14:05 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (31) | Pošalji komentar
Nedamo Kosovo! ( radije u Boj, no sto cemo uciti pravopis )
24/1/2008
    E, pa, da se ne lazemo, do poslednjih par dana sam bio pomalo i skeptik, ocemo il necemo odbraniti Kosovo.
    Ali, iz tih trenutaka malodusnosti, trze me zvuk trube ( ne bas srpske sa Kosova, al, da ne cepidlacim ) koji najavljuje dolazak americke konjice u poslovicno zadnji cas, i spas kolevke Srpstva.
    O, ima li lepsih vesti ovih dana, od onih koje stizu iz Holivuda, koja to Srpkinja ne cezne da je spase Dzordz Kluni licno, koji to Srbin nije bar jednom mastao kako mu se Seron Stoun baca u narucje i uzvikuje na srpskom sa engleskim akcentom: Ah, uzmi me i...( cenzurisano od americkih filmskih organa ).
    A eto, njih dvoje, ne samo sto su lepi i pametni ( Seron ima i cagu od Mense ), vec i pravdoljubivi, ne daju Kosovo tamo nekim, da ne imenujem i lepim epitete, vec sam kritikovan zbog uzasnog govora mrznje koji koristim na ovom mestu. ;)
    Sad su gotovi, ti neki, dzaba im i jaka mafija, dzaba lobiji koji se placaju od te mafije, dzaba im natalitet, kad nemaju bar jednu Andzelinu Dzoli i Bred Pita na svojoj strani, jebo ih faraon (te neke, ne Andju i Breda).
    Ti neki sad sire lazne vesti kako je neimenovani (cuj ba, neimenovani) potparol Nebeskog Dzordza zamolio da se prekine sa zatrpavanjem gomilama i-mejlova koje se salju njegovom klijentu i da doticni ( Dzordz, ne potparol ) nema stav po pitanju Kosova ( laze kurva, potparol, ne Dzordz).
    Neko djubre maliciozno bi sad moglo da kaze : e jadna je Srbija, kad je spala dotle da je Holivud spasava, i sta ti ja znam, u pizdu materinu.
    Al te mudrosere necemo ni da slusamo, jel tako?
    Tako je, i tako treba i da ostane.

    Toliko, uz svo postovanje koje  zaista osecam za sve one koji zele da pomognu, nisam zeleo da odolim da ne prokomentarisem malo bar euforiju koja se pravi oko ove price.

    Sledeci put o kvadraturi kruga, a mozda i ne.
   
   
   
Objavio portos u 05:20 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (40) | Pošalji komentar
Tako je govorio Luka
20/1/2008

Kopirao sam ovo sa neta, da se nasmejete ali i zamislite.

----------------------------------------------------------------------------------
Ovo je govor komandanta prve cete Cetrdesetog pesadijskog puka, kapetana
Luke Djuraskovica, vojnicima u Pomoreke, kod Brezovice (Slovenija) 26.
maja 1940. godine

Zbog mogucnosti napada fasisticke Italije na Jugoslaviju, maja pomenute
godine, govor kapetana Djuraskovica je stenografisan i sacuvan u arhivi
Srpske akademije nauka i umetnosti. Kapetan Djuraskovic je poginuo u
Drugom svetskom ratu. Bio je posten i narodni covek.

Mnogo je psovao, psovkom je, kazu, podizao moral vojnicima.

Potomci kapetana Luke zive u Nisu.
Stenogram publikujemo bez ikakvih izmena.

Evo reci kapetana Luke:


Slusaj amo!

Mi zivimo u ozbiljno doba i svaki od vas znade zasto smo tu.
Svi ste vec stariji i zenjeni ljudi, vi citate novine, je li tako. Ako nam ko
pruzi rat, jebo ga otac, mi cemo ga prihvatiti i ratovati. U tom slucaju,
jebo mu pas mater, morali bi mi da primimo borbu, pa makar svi izginuli.
To bi bilo od nas casno, jel' tako.

Nasi susedi Talijani, e to su kurve jedne. Oni, jebo im pas mater, boje se ratovanja,

a hoce da dobiju zemlju bez krvi.
Oni, fukare jedne, kazu da imaju pravo na Dalmaciju. Jeste dobice, ali
kurac! Jel' tako? A zar mi nemamo pravo na Trst, Istru i druge nase
krajeve?! Pa dabome da imamo. Sada se prave prijatelji, a sutra napali bi
nas, kurve jedne! Jel' vam to jasno. Jebo im pas mater, samo neka dodju,
poslacemo ih u pizdu materinu.

Drugo, mi Juzni Sloveni bili smo i jesmo najbolji vojnici Evrope. Jel'
tako? Dabome da je tako i tako mora da bude.

Musolini je dosta ucinio za Italiju. On je mnogo dao Italijanima, ali ih
nikad nece naciniti hrabrim, makar im kurac dao, nece moci da im da srce
junacko. Jel' tako? Jel' vam jasno?

E, drugo kazu Talijani: oni vele - kod nas je sve motorizovano.

Nasi su mitraljezi FIAT, nasi su tenkovi FIAT, nasi
su avioni FIAT i sta sve ja znam u picku materinu.

Znamo mi to, ali je u njih i srce FIAT, jebo ih Sveti Jeronim na nebu.
Samo ime jedno: oni nas ne znaju, picka im materina. Jel' tako? Dabome, bas
tako, i tako treba da bude.

Drugo: hoce da nam budu kuratori, da garantuju nase
granice, pizda im materina. Talijani i ko zna koji kurci, Nemci, Englezi,

Japanci, Kinezi i drugi, pa cak i Drustvo naroda. A sta se nas ticu
njihove garancije, pizda im materina. Znamo mi sta su to garancije! Jebo im pas
mater, garancijsku i kurvarsku!

Drugo: svi vi znate da se nasa vojska najbolje hrani. Jel' tako? E, kad je
tako, onda hrana treba da bude sto puta bolja. Imamo kuvare, jebo im pas
mater, jos i ne valjaju. Pa dobro gde su ti kuvari, jebo im pas mater,
svima odreda? Dezurni, deder zovni mi kuvare, pizda im materina. Pa dobro
kuvari, jebo vas Sveti Jeronim na nebu, poslacu vas da terate mitraljeze u brda u
pizdu materinu, pa da vidimo da li ce hrana biti bolja i... Jebo vam pas
mater kuvarsku. Jel' tako?

(U tom se javlja kuvar Trobec: Ali, gospodine kapetane, iz griza se ne
more...)

Kapetan Luka: Kus, nista te nisam pitao. Mars u pizdu materinu. Jebo ti
pas mater kuvarsku! Kad te razpizdim, pretvoricu te odma u mitraljez.

Drugo:Drugo: Gde je tu onaj koga su ubile gace? Aj, tu je! E, bas tebe cu
poslati na Talijane, jebo te mitropolit. I ti si mi kurcev vojnik. Ubile
te gace...

Slusaj amo i sta se smejes?

Svi vi znate da ima i drugih kojima se hoce nasa zemlja, pizda im materina!

Eno gore one ciganske kurve kazu da im pripada
Srem, Banat i Baranja. Pa dobro, pizda im materina tatarska, sto ne dodju
da uzmu pola Slovenije i Hrvatske, jebali ih njihovi grofovi, jebo pas mater
njima i Hortiju i Telekiju i grofici Marici!

Drugo: Jel' idete onako preko noci u Domzale? A? Znam vas ja dobro. Jel'
tako? E, vidite to ne sme tako da bude. U nas postoji preki sud, pa tu
nema vise sale. Odma te streljaju, jebo te faraon... Da li vi mislite tako?...
Evo ide ti komandir tamo negde u pizdu materinu, vodnici sta ja znam gde,
jebo ih Bog, ionako nista ne valjaju, podnarednici sede u kafani, a vi u
Domzale. Pa ti sad lepo dodju Talijani, pizda im materina. kako bi sve
izgledalo i kako bi nas lepo udesili... majku im zicarosku! Pa to ne sme
da bude. Jel' jasno? Ne moze to tako kod nas da bude, kako je bilo kod Ceha.
A jok... Eto i to su kurve koje se uopste ne bore, nego samo polazu oruzje,
kukavice, jebo im pas mater i njima! Pa evo i Poljaci, jebo ih Sveti
Jeronim, borili se... borili, a njihova gospoda ministri - tup u avionce,
beze avionima pravo u Pariz. Nista manje u pizdu materinu, da tamo toboze
vladaju, ali sami, kome, picka im majcina. U nas ne sme da bude tako i ne
moze da bude tako, naravno.

Drugo: nije sve sto sam vam kazao. Ama svi vi znate da ste pametni ljudi.
Isli ste po svetu i svi ste sigurno videli lepu varos Temisvar? E, vidite,
kazu Rumuni, jebo ih Bog otac: "To je nase". Pa dobro sad, picka mu
materina, sta je onda nase. Za koji smo krasni ovde i sta jos da branimo
kad nista nije nase? Pizda im materina. Pa sto placamo toliki porez, kad je
ovo tudje? Jel' tako? Onda od nas niko nece dobiti nista. Dacemo im kurac
tvrd, i to tvrd za mnogo godina. Neka dodju ako su junaci, a mi cemo sa njima
pravo u pizdu materinu, preko Drave i Save, pa makar svi izginuli! Jel'
tako? Jel' vam jasno?

E, pa dabome, da jeste, jer drukcije ne moze i ne sme
da bude, naravno...

A sad vodnice daj ljudima voljno!

Objavio portos u 06:08 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (64) | Pošalji komentar